Mozaik na 200 kvadratnih metara opisuje život svetog Josipa i život svakog čovjeka

U sklopu proslave svetkovine svetog Josipa bit će blagoslovljen najveći mozaik u Hrvatskoj. Radi se o radu Josipa Botterija Dinija koji krasi zid oltara u Josipovom svetištu, a blagoslov će biti u sklopu misnog slavlja u subotu, 15. ožujka u 11 sati.  Misno slavlje će predvoditi mons. dr. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup. Uz mozaik Josipa Botterija Dinija bit će blagoslovljen i kip Vida Vučka.

Ovih dana dovršen je najveći mozaik u Hrvatskoj, a nalazi se u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu. Autor spomenutog mozaika je Josip Botteri Dini, akademski slikar iz Splita, a rođeni Zagrebačanin. Ima jako puno zanimljivih detalja o najvećem mozaiku. Naime od kada sam preuzeo upravu Josipova svetište u Karlovcu znao sam da mi je dužnost promovirati štovanje svetog Josipa, okupljati ljude na molitvu i govoriti o moćnom zagovoru svetog Josipa. Puno je tu elemenata koji su potrebni kao preduvjet da bi se spomenuta nakana ispunila. Uređenje, odnosno uljepšavanje svetišta s jedne strana potiče ljude na intenzivniju molitvu, a s druge strane uređena svetišta su posljedica naših molitva, odnosno našeg susretanja s Bogom i nadnaravnim. To se jedno s drugim prožima. Kako drugačije protumačiti mnoga, bogato ukrašena svetišta, najvećim umjetničkim djelima, koja nisu samo umjetnička vrijednost već i znak dodira neba sa zemljom, Boga s čovjekom.

Navedene elemente možemo prepoznati i u Josipovu svetištu u Karlovcu, osobito u spomenutom najvećem mozaiku. Naime, mozaik, najstarija tehnika slikarstva, ostvaren od kamenčića ili stakalca različitih boja poslaganih u jednu cjelinu tvore sliku koju je umjetnik želio predstaviti. Postoje mozaici stari i više od dvije tisuće godina, još uvijek dobro očuvani te prikazuju željenu sliku iz vremena nastajanja mozaika. Ne znam koliko će trajati karlovački mozaik, no svakako nam je želja da traje.

Izbor Josipa Botterija Dinija je bio logičan. Rođen je u Zagrebu jer se njegova obitelj, talijanskog prezimena u vrijeme Drugog svjetskog rata nije izjašnjavala kao talijanska već kao hrvatska obitelj. Zbog toga su morali u Zagreb gdje je Josip i rođen. Kasnije, opet nisu bili dovoljno lojalni pa su protjerani iz Zagreba u Split gdje je odrastao, iako se školovao u Zagrebu. Nadalje djela Josipa Botterija Dinija vrhunska su umjetnička ostvarenja, a opet razumljiva i povjesničaru umjetnosti ali i jednostavnom čovjeku koji se došao pomoliti u sakralni prostor. Već po samom broju ukrašenih sakralni prostora u Hrvatskoj, Europi pa i u Australiji za Josipa Botterija Dinija slobodno možemo kazati da je bard hrvatskog slikarstva modernog, odnosno našeg doba.

Njegov, odnosno svetog Josipa mozaik na 200 metara kvadratnih sastavljan od devet, odnosno dvanaest slika opisuje život svetog Josipa, kao i život svakog čovjeka, nadahnjujući se na biblijskim tekstovima.

Zaruke, odnosno vjenčanje Josipa i Marije jesu početak ostvarenja ljubavi čovjeka za kojom svaki čezne. U Marijinom navještenju možemo prepoznati i Božje poslanje za svakog od nas. Josipov san u kojem mu anđeo jasno poručuje da se ne treba bojati uzeti trudnu Mariju za svoju ženu jest ohrabrenje Boga svakom čovjeku da bude hrabar u prihvaćanju čovjeka iako će zbog toga doživjeti nerazumijevanja i svakakve osude. Rođenje djeteta ne može ne ispuniti, odnosno izmamiti osmjeh radosti i običnog pastira, nebeskog anđela kao i kralja, odnosno mudraca s Istoka. Prikazanje Isusa u hramu simbol je našeg prikazanja Gospodinu, priznali to mi ili ne, mi smo dar Boga ponajprije nama samima, a onda i drugima kao i svojim bližnjima. Često se nevini moramo sklanjati od moćnika, ne shvaćajući zašto smo mu prijetnja samim tim što postojimo i želimo biti. Svatko je od nas u životu nekoga izgubio ili bio izgubljene te su potrebni veliki napori traženja i nalaženja sebe ili voljene osobe. Josip i Isus zasigurno su zajedno radili u radionici, a Isus jest bio dobro dijete koje je pomagalo Mariji i Josipu u redovitom obiteljskom životu. A tko ne bi poželio otići s ovoga svijeta u društvu Isusa i Marije kao što je to bilo kod svetog Josipa? Sve to ispričao nam je Josip Botteri Dini na opisanom mozaiku. Promatrajući njegovu kćer Ana Mariju isto tako akademsku slikaricu s koliko ljubavi tatin mozaik pričvršćuje na zid oltara, a pritom joj pomažu gospođa Jagoda i gospodin Duje, konzervatori i restauratori, te Mato i Dragan majstori od keramike, lijepila i čvrstog zida zavoljeh još više svaki komad stakla i onog industrijskog i onog murano koji tako zajedno povezani čine tako skladnu i posebnu, svetu sliku koja na tako živi način ispisuje život svete Obitelji da on ulazi i osnažuje svakog člana naše i moje obitelji nukajući me na molitvu za njih njima Josipu Mariju i Isus.

Zaustavi se čovječe i zahvali na daru neba na daru roditelja sestre i brata - Bogu koji se ne prestaje otkrivati!