"Moram reći da je jedini ispravni brend grada Karlovca to što je to grad istraživača i spomenik braći Seljan bit će realiziran"

Teško bi bilo pobrojati sve aktivnosti Mladena Kuke, ali on je i dalje vrlo uspješan u svim segmentima i u svim tim aktivnostima daje uvijek maksimum. Kuka je pročelnik Zmajskog stola u Karlovcu, koji je proglašen najaktivnijim u Družbi "Braća Hrvatskoga Zmaja" i predsjednik je CEIK-a "Braća Seljan", koji je prošle godine obilježio 25 godina djelovanja. Kuka je nedavno za svoj rad primio još jedno značajno priznanje. Hrvatska akademska zajednica u Austriji uručila je Mladenu Kuki priznanje i odlikovanje za njegov rad. Priznanje je u Starom gradu Ozlju  Kuki uručio predsjednik HAZ-u u Austriji Marijan Kalapurić. Treba istaknuti da je Kuka imao u Beču promociju svoje knjige "Pakao se zove Jazovka". Članovi Družbe "Braća Hrvatskog Zmaja" održali su redoviti tradicionalni blagoslov zmajskog Starog grada Ozlja. Blagoslov je izvršio meštar kapelan monsinjor prof. dr. sc. Vladimir Dugalić Zmaj Osječki od Svetog Josipa. O svemu tome razgovarali smo s Mladenom Kukom.

Mladene, dobio si priznanje Hrvatske akademske zajednice u Austriji, približi nam o čemu se radi?

-Radi se o tome što sam ja održao nekoliko predavanja kod njih u Beču i uspostavili smo dosta dobre kontakte, a isto tako već imamo i neke druge planove. U proljeće ću održati predavanje o našim Karlovčanima, najznačajnijim, hrvatskim istraživačima Mirku i Stjepanu Seljanu. Tako da je to jedna velika suradnja, ljudi su vjerojatno ocijenili da to tako dobro ide i da to tako treba biti valjda i dali su mi priznanje za moj rad.

Imao si u Beču promociju svoje knjige "Pakao se zove Jazovka", kako je to prošlo?

-Da, imao sam promociju, koja je prošla jako dobro. Mislim publika je bila stvarno na visokoj razini, to su bili članovi upravo Hrvatske akademske zajednice Austrije, predstavnici Veleposlanstva Republike Hrvatske u Austriji, iako je to nekako otrcano tako nazvati, ali to je bilo jedno probrano društvo.

Delegacija Zmajskog stola u Karlovcu posjetila je i za Hrvate vrlo značajno mjesto Bečki Novigrad, kako je bilo?

-Da, to je jedna tradicija koju mi održavamo godinama, a to je posjet napuštenom grobu naših hrvatskih velikana Zrinskog i Frankopana, na tom mjestu pogubljenja. Imali su takvu jednu još tragediju nakon toga nepravednog pogubljenja, da su se njihove kosti četiri puta prenašale s mjesta neke skupne grobnice, zatim u crkvi su bili neko vrijeme u katedrali u Bečkom Novigradu, onda na tome groblju gdje je taj grob koji mi održavamo kao Družba, a onda 1919. godine su njihove kosti, hvala Bogu, upravo zahvaljujući i na inicijativu Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja" prenesene u Zagrebačku katedralu.

Radiš promocije svoje knjige "Pakao se zove Jazovka" u zemlji i inozemstvu, no kakva je situacija s Jazovkom, je li se to mjesto još uvijek obilazi?

-To se mjesto obilazi, rađena je prije tri godine ekshumacija, gdje sam sudjelovao kao savjetnik našeg ministra i dopredsjednika Vlade Tome Medveda, a kasnije sam bio uključen u jednu državnu komisiju koja brine o tome gdje će biti konačno pohranjeni zemni ostaci tih ljudi, koji su tamo na takav jedan svirepi način nastradali. napravljena je već jedna studija, određeno je gdje bi trebalo biti to grobno mjesto i isto tako već imamo idejni projekt jednoga kao spomenika, koji je unificiran upravo za takve masovne grobnice koje bi trebale svuda biti iste u Hrvatskoj.

Hoće li kod same jame biti napravljeno neko obilježje?

-Pa evo, bila je to jedna komplicirana priča na početku kada smo oko toga razgovarali, naime zakon govori o tome da masovne grobnice ljudi koji nisu identificirani trebale bi biti na prvom najbližem groblju lokalne samouprave. No, kako se tu nalazi jedna partizanska grobnica, kako je to groblje 15 puta 20 metara, dakle to ne bi bilo primjereno ni na koji način i to bi moglo isto izazvati kojekakva trvljenja i onda smo se odlučili za  soluciju da će to biti u blizini jame. Razmišljali smo o tome da bi ta grobnica bila neposredno uz Jazovku, ali imajući u vidu samo tlo, zatim kako je taj jama i razvedena, ona je bila i tektonski poremećena s bombama koje su bacali partizani u tu jamu tako da sada nitko ne može garantirat i da ne bi to potonulo, ta zemlja kada bi došlo kakvih 250 tisuća tona nekog materijala, kapelica i slične stvari koje bi tu trebale biti i po meni je najlogičnije, a to sam i sam predložio, da to bude uz cestu. Tu je ljudima lako za doći, a dosta je starijih ljudi, koji bi došli, a tu je i početak križnog puta, koji završava kod jame Jazovke, ima tu logike, mjesto egzekucije i mjesto vječnog počivališta. Bilo je čak i kombinacija da bi se kosti vratile u jamu, ali od toga se odustalo.

Zmajski stol u Karlovcu najaktivniji je stol u Družbi "Braće Hrvatskoga Zmaja", kako ste došli do toga?  

-Rad, rad i samo rad, krv i znoj kako bi rekli. Pa mislim da smo to dignuli na jednu najvišu moguću razinu. Stvarno to su ljudi koji su, mogu reći i etablirani u ovome društvu, ljudi koji predstavljaju puno u znanosti, sportu, u javnom životu i tako dalje. Šalili smo se upravo na našem zmajskog sijelu i kada su i veliki meštar i svi čestitali na tome kako smo bili najuspješniji stol u prošloj godini i to daleko smo premašili po broju aktivnosti sve ostale stolove u Hrvatskoj. Imali smo jednu aktivnosti više od njih svih skupa zajedno, a to znači 20 stolova. Ljudi su odigrali svoje, ljudi su se bavili s tim stolom i dobro je pogođena jedna sinergija između nas, rekao bih, ja sam više tu da dajem nekakve smjernice i da tu pomažem u tome mojim iskustvom.

Tko može biti Zmaj i kako postati Zmaj?

-To je dobro pitanje, prvo moramo razjasniti što to je zmajska družba, a što nije. Ja ću reći što nije, jer često puta ljudi mistificiraju taj naš rad i uspoređuju nas s masonima, što osobno smatram i kao uvredu. Mi imamo sasvim drugačiji program od njih i sasvim drugačiji način rada od masona, njihov rad je tajan i oni ne primaju žene u družbu. Kod Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja" radi se o tome da je naš rad javan i transparentan i da imamo i žene u svojem članstvu, dakle zmajice. Kako se postaje član Družbe, pa čovjek treba postići prvenstveno neke rezultate u svom životu, bilo to u sportu, kulturi, umjetnosti ili ne znam što drugo, dva člana koji su redoviti u svom statusu u Družbi trebaju ga predložiti i onda počinje pripravnički staž, koji nije kraći od šest niti duži od 12 mjeseci i onda nakon toga, ako se čovjek pokazao da se vidi da je koristan i interesantan družbi, onda dolazi do takozvanog balotiranja, osam meštara plus veliki meštar. To znači crne i bijele kuglice se stavljaju u jednu kutiju dakle 8 + 1 kuglica, trebaju sve biti bijele, samo jedna crna kuglica znači doživotna diskvalifikacija, da se više nikad čovjek ne može kandidirati za to. Mnogi ljudi iz javnog života, za koje bi se mnogi iznenadili nisu prošli na tom balotiranju. Da, nije lako postati član Družbe "Braća Hrvatskoga zmaja" i mislim da smo sada još i nova i Uprava i novi meštarski zbori mogu i sam reći kao pročelnik stola i kao član Nadzornog odbora da upravo idemo jednim rigoroznijim sistemom, kako bi sveli pogreške na najmanju moguću mjeru.

Koliko članova ima Zmajski stol u Karlovcu?

-Zmajski stol u Karlovcu ima deset ćlanova i mogu reći da izvanredno funkcioniramo, da je stvorena jedna dobra, mogu reći idilična obiteljska atmosfera, jer smo svi prijatelji, znamo se već godinama i mogu reći samo pohvale za svoje suradnike.

Sjedište Zmajskog stola u Karlovcu je u Starom gradu Ozlju i tu održavate svoje aktivnosti. Nije ga lako održavati, kakvi su planovi?

-Sjedište Zmajskog stola u Karlovcu je u našem Starom gradu Ozlju, koji je dobiven Thurn-Taxis-ovim ugovorom 1928. godine i jedini je uvjet bio da to dobro koje smo dobili ta nekretnina, koju su komunisti oduzeli bili 1946. godine, a koja nam je vraćena 1990 godine, da će ona služiti hrvatskom narodu. Mi dozvoljavamo u prostoru Starog grada Ozlja sastanke svih udruga, od braniteljskih, od vatrogasnih i mnogih drugih, tu se održavaju tečajevi engleskog jezika, sve to dozvoljavamo besplatno. Mi sami održavamo veliki broj predavanja i svojih kulturnih aktivnosti. Tako da u pravom smislu nećemo samo govoriti da se to zove Stari grad Ozalj, nego zmajski Stari grad Ozalj.

U kojoj je fazi zmajska knjižnica, koju planirate otvoriti u Starom gradu Ozlju?

-Zmajska knjižnica je u pripremi, na najboljem putu je, dobar dio knjiga smo već prikupili i sada radimo na jednoj sistematizaciji, mogu reći ja sam vodio taj dio grubog sortiranja knjiga, a sada imamo i svoje ljude, koji su vodili Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu, imaju te programe tako da se to sve skupa treba sistematizirati i tu neće biti problema. Ići će i projekt muzeja. Zmajski muzej i knjižnica bili su prvotno u Starom gradu Ozlju, opet ponavljam komunistički sistem je to sve skupa ukinuo i oduzeo našu imovinu, dio toga se nalazi u Zavičajnom muzeju Ozalj, s kojim baš nemamo nažalost nekakve dobre odnose, a trebali bi imati, oni su ipak naši podstanari u Starom gradu Ozlju, ali nadam se da će to isto tako uskoro to doći na svoje, da će se i to srediti.

Kakvi su inače planovi, osim knjižnice i muzeja planirate li još nešto, jer je Stari grad Ozalj jako privlačno mjesto za turiste?

-To je izuzetno atraktivno mjesto, povijesno mjesto, to je spomenik nulte kategorije, ako to gledamo s aspekta kulturne baštine, ali isto s druge strane mi možemo razgovarati ovdje i o mnogim drugim sadržajima. Mogu se pohvaliti da sam ja inicirao knjižnicu i muzej koji bi trebali biti tamo, zatim pregovaramo i o nekim stvarima koje bi bile atraktivne i veliki magnet za ljude iz čitave Hrvatske, a to je zip line. Linija bi od kule vodila preko puta na kupalište ili do mosta, što je vrlo atraktivno i privuklo bi dosta ljudi, ne želimo raditi nikakve komercijalizacije i nešto što bi utjecalo da to ne bude pristupačno jednom običnom malom čovjeku. Ne želimo nikakve ekskluzive, makar je bilo i takvih ideja, ali to smo riješili već u startu da to tako ne bi išlo. Naravno. nadam se da i isto tako u nekoj skoroj budućnosti, što je isto tako Stari grad Ozalj od početka i imao, dok su zmajevi vladali, a ne komunisti, to je da bi radili i jedan tip hostelskog smještaja, prostora ima jako puno. Osim ove dvorane u prizemlju, gdje mi održavamo naša sijela, imamo gore jednu devastiranu dvoranu, ali to privodimo isto nekakvom idejnom rešenju. To je bila kino dvorana, koja prima oko 300 ljudi. Tako da možemo reći i da možemo raditi na nečem jednostavnom, bez nekih velikih ulaganja, to atraktivno mjesto može biti magnet za jedan konferencijski turizam.

Kao predsjednik CEIK-a "Braća Seljan" puno si se angažirao da u Karlovcu bude postavljen spomenik Mirku i Stjepanu Seljanu, gdje je stalo, u kojoj je to fazi?

-Pa situacija je ovakva, prije tri godine smo razgovarali o tome gradonačelnik Damir Mandić i ja, izložio sam mu to kao jednu ideju i on se s tim složio i mi smo čak i odredili mjesto gdje bi taj spomenik bio postavljen. To je vrlo atraktivna lokacija, to je ona zelena špica, ja bih to tako nazvao, ispred Osnovne škole "Braća Seljan", znači nasuprot Gradskog kazališta Zorin dom, a to je jedno lijepo mjesto koje je frekventno i spomenik bi svakako privlačio jednu pozornost. Moram reći da je jedini ispravni brend grada Karlovca to što je to grad istraživača, grad koji je u svojoj bogatoj povijesti dao ljude kao što su Šašel, koji doduše nije bio Karlovčanin, ali je bio slikar koji je tu živio i osnovao puškarnicu. Zatim tu su Tadić, Mikić, Lukšić koji su sudjelovali u Stanley-evim ekspedicijama po Kongu. Svakako najbolji među njima to su braća Seljan, Mirko koji je otkrio Gran Pajaten jednu kulturu, koja je starija od jednog Machu Picchua. Imamo isto tako i Dragojlu Jarnević, koja je 1843. godine ispenjala stijenu Okića i tako da možemo reći da imamo i jednu avanturistkinju. Taj bi već spomenik bio u dobrom zamahu, ako ne bi bio već i gotov, odluka postoji i o nekim sredstvima. Nažalost dogodila se ta nesretna korona, gdje se moralo stati, u to vrijeme je bio prioritet sačuvati radna mjesta i ljudima podijeliti plaće, tako da je izgradnja spomenika zaustavljena, ali za njega postoji odluka. Tako da ja ne sumnjam da to gradonačelnik Mandić neće realizirati do kraja. Osim tog spomenika, imamo i nekoliko kapitalnih stvari što smo mi radili za braću Seljan, a to je što je izdana 2013. godine marka s likovima braće Seljan, to je bio moj prijedlog Hrvatskim poštama, što je bila jedna vrlo komplicirana operacija. Ono što posebno veseli to je naš Muzej planinarstva i ekspedicionizma grada Karlovca u Vili Anzić, lokacija gdje imamo artefakata od karlovačkih, hrvatskih, svjetski poznatih marki, tako da je to možda trenutno, ne možda nego sigurno, najbogatija zbirka koja je u Hrvatskoj. Za to postoje, kako bi rekao čovjek, neki čvrsti dokazi koje smo dobili i od Hrvatskog državnog arhiva, njihov blagoslov kojim je registriran papirnati dio zbirke. Zatim, konzervatori su stavili pod preventivnu zaštitu te sve artefakte koje imamo, dobili smo izuzetno visoku ocjenu, najvišu ocjenu, od Hrvatskog sportskog muzeja, od Hrvatskog planinarskog saveza i od Društva za istraživanje i snimanje fenomena krša. Tako da sada imamo sve papire i dokumente. Mogu se pohvaliti upravo da mi je u prijelomu, a uskoro i u tisku, moja knjiga koja se odnosi na Muzej planinarstva i ekspedicionizma grada Karlovca, koji je u dobroj mjeri jedna promocija naših istraživača, a u toj knjizi bit će i Seljanova šetnica, koja je postala jedan turistički brend u Karlovcu.

Muzej planinarstva i ekspedicionizma privlači veliki broj posjetitelja, kakav je ustvari interes za posjet?

-Pa da, dolaze autobusi ljudi, planinara, dolaze neki slučajni namjernici, dolaze škole i tako dalje, tako da mogu reći da je to postala prepoznatljiva stvar u Karlovcu. Imam puno poziva, ljudi se raspituju kada je Muzej planinarstva i ekspedicionizma otvoren, najavljuju svoj dolazak i tako dalje.

Ima jako puno izložaka, postoji li mogućnost da će prostor biti premalen?

-Sada smo trenutno u realizaciji jednoga projekta i apliciranja na natječaj, to bi bio projekt vrijedan između osam i dvanaest milijuna kuna, gdje bi se taj objekt laički, a mogu reći i sa stručnog stanovišta malo drugačije uredio. Ima tu dosta stvari koje se mogu maknuti, jer jednostavno imamo puno vrijednih artefakata, tako da tu treba postojati jedna selekcija, treba postojati jedan rotirajući postav, gdje mi njega možemo mijenjati iz dana u dan, od prilike do prilike. U tom projektu gdje bi trebalo biti opremanje što se tiče interijera, uređenje eksterijera, upotreba tavana koji bi bio gore isto u funkciji kao jedan i izložbeni i možemo reći knjižničarski prostor. Tu dolazi sada i struka u pitanje oko svega toga i mogu reći da sam ja taj sav postav, sve te artefakte, koje sam prikupio kroz više od pola stoljeću svog života, odlučio ostaviti gradu Karlovcu i da to bude moj poklon ovome gradu, ali da ostane u nepromjenjivu obliku. Dakle da tu ne bude bilo sada bi netko uzeo ovo netko ono, nego da zbirka bude kompletna.

Često si išao u Južnu Ameriku, kako komentiraš ove nemire u Peruu, gdje turisti ne mogu napustiti zemlju?

-Pa dobro, kod njih se dosta često događaju takve stvari, tako kad smo bili u mjestu Puno gdje su bili dosta agresivni, njihov mentalitet varira od kraja do kraja. Kakve su se sve stvari događale, kao El Ninjo, Južna Amerika je nepredvidiva. Južnu Ameriku trebaš voljeti i vraćati se ponovo. Ako imam i kakvu zemlju, osim Hrvatske, u kojoj bi želio živjeti to je Peru i isto tako mentalitet stanovnika Južne Amerike, a koji su ovako malo divlji, to meni odgovara.

Jesi li zaključio priču s Južnom Amerikom ili još imaš neke planove, nešto što bi trebao još tamo napraviti?

-Bavim se mišlju da bi okupio ekipu veterana CEIK-a "Braća Seljan", koja bi prošla jednu trasu, što smo radili 1998. godine. Da prođemo trasu kroz Čile, Peru, Boliviju, Paragvaj, Argentinu i Brazil, dakle od Pacifika do Atlantika, ali ovaj put s malo drugačijim zadržavanjima.

Koje aktivnosti će ovaj mjesec imati Zmajski stol u Karlovcu u Starom gradu Ozlju?

-Imamo naša redovna sijela i tu smo najbolji od svih stolova u Hrvatskoj, to je prvi ponedjeljak u mjesecu. Isto tako, velim, kod mene nema nekakve mistifikacije i nekakvih takvih stvari, svi ljudi koji imaju Hrvatsku u srcu, koji vole ovaj grad i Karlovačku županiju su dobrodošli. Mogu biti suradnici, ako nađemo potrebu da budu i članovi, bit će i članovi, evo recimo, naš sugrađanin Tomislav Beronić održao je nekoliko promocija i predavanja u Starom gradu Ozlju o Frankopanima. Mi smo otvoreni za suradnju sa svima ljudima dobre volje.