Ivan Šimunović, trener Gimnastičkog kluba "Sokol" Karlovac

"Moram priznati da je godina bila dosta teška i naporna, ali i dosta uspješna"

VIŠE IZ RUBRIKE

Djeca vole gimnastiku

Gimnastički klub "Sokol" ove godine je vrlo uspješan, a posebno treba istaknuti Petru Furač

Gimnastički klub "Sokol" i ove je godine jedan je od uspješnijih klubova u Karlovcu i Karlovačkoj županiji. Petra Furač već je godinama najbolja sportašica grada Karlovca i Karlovačke županije, a ove godine imala je zlatne trenutke svoje karijere, nastupila je na Europskom prvenstvu u ženskoj gimnastici u Mȕnchenu i na Svjetskom prvenstvu u Liverpoolu. Klub je nedavno na Višebojskom prvenstvu Hrvatske u Zagrebu ostvario odlične rezultate, bila je to prava žetva medalja. O cijeloj ovoj godini, o postignutim rezultatima, o aktivnostima do kraja godine i o stanju u klubu razgovarali smo s glavnim trenerom Gimnastičkog kluba "Sokol" Ivanom Šimunovićem.

Jesi li zadovoljan s ostvarenim ove godine?

-Moram priznati da je godina bila dosta teška i naporna, ali evo na kraju završava s nekim uspjesima, tako da na kraju zadovoljni smo svi skupa u klubu. Ja sam kao trener posebno zadovoljan, jer su ostvareni kvalitetni rezultati.

Treba istaknuti da je rijetko u karlovačkom sportu da je Petra Furač nastupila i na Europskom prvenstvu i na Svjetskom prvenstvu. Kakav je tvoj komentar?

-Pogotovo bih spomenuo Svjetsko prvenstvo, mislim, ne znam da li je to do sada navedeno, ali Petra je prva iz našeg kluba koliko postoji klub, znači više od 135 godina koja je uspela otići na kvalifikacije i izboriti odlazak na Svjetsko prvenstvo. Tak da izrazito smo ponosni na Petru Furač, isplatio se sav taj trud oko svega toga.

Cijeli svijet se bavi gimnastikom, konkurencija je jaka i velika je stvar uopće doći na Svjetsko prvenstvo. Kakvo je tvoje mišljenje?

-Velika je to stvar, dobro ste to rekli, dosta je velika konkurencija i zbilja da se kvalificirate za Svjetsko prvenstvo stvarno je to veliki pothvat, pogotovo napraviti nekakav uspjeh na Svjetskom prvenstvu. Mi smo putem čarolije video prijenosa vidjeli Petrine izvedbe na sve četiri sprave i stvarno Petra je odradila vrhunski posao, jako lijepe vježbe bez ikakvog pada, nekakvih klimanja, nešto zbilja stvarno za pohvalu.

U ovoj godini Petra Furač možda je čak i najbolja hrvatska vježbačica. Je li i sve vas u klubu ugodno iznenadila?

-Da tako je, baš je briljirala ove godine, stvarno malo smo se iznenadili, mislim ona zbilja radi i vježba, ali je stvarno zabljesnula, Europsko prvenstvo, pa Svjetsko prvenstvo, još pogotovo što je uspjeh tamo bio dobar. Ostala je pribrana, sabrano je odradila vježbu do kraja, zaista za svaku pohvalu. Petra je stvarno ove godine ugodno iznenadila.

Treba reći da je Petra Furač već u tvom trenerskom timu i da već radi kao trenerica. Kako uspijeva uskladiti trenerski rad i svoje treninge?

-Mislim je to još jedna kategorija koja se ubraja u tu njezinu priču oko odlaska na Svjetsko prvenstvo. Znate ona je izdržala ritam, gdje je pola radnog vremena radila kao trener, a pola radnog vremena je vježbala, da tako kažem radnog vremena. Zbilja je trebalo taj ritam izdržati, evo na kraju je završilo s tim Svjetskim prvenstvom u Liverpoolu. Trenutno sada malo odmara, napravit će pauzu, da probamo sanirati jednu malu ozljedu, u principu više radi nje, malo da se odmori i da se opusti, ipak je zaslužila što je sve napravila ove godine, toliko malo odmora možemo joj dozvoliti.

Dvorana Sokolskog doma "puca po šavovima" interes za gimnastiku je velik i dalje se prave liste čekanja za upis i tako dalje. Jesi li zadovoljan s interesom za gimnastiku?

-Zbilja je lijepo za čuti i vidjeti da je toliko djece zainteresirano za gimnastiku i htjeli bi vježbati, to je zaista dobro. Šteta što imamo tu listu čekanja, mi bi naravno voljeli da svi koji žele trenirati da treniraju, ali evo nažalost uvjeti nam ne dozvoljavaju, imamo relativno malu dvoranu. Koliko zapravo bi mi mogli odraditi, evo trenerski kadar nam se s vremena na vrijeme poboljšava, pa smo po broju trenera sve bolji i bolji, taj dio nam je u redu. Nadamo se da ćemo uspjeti nešto srediti s tom listom čekanja, ali ponavljam još jednom zbilja smo zadovoljni što je takav interes za gimnastiku. Pretpostavljam da je jednim dijelom i Petra Furač zaslužna za sve to, svi ti naši uspjesi zapravo su zainteresirali tu djecu vjerojatno za naš klub.

Gimnastika je bazični sport, pa je dobro da se djeca bave tim sportom, a kasnije mogu odabrati neki drugi sport. Kakvo je tvoje mišljenje?

-Važna je za strategiju razvoja sporta, ako ništa našeg gradskog, važna je gimnastika kao bazični sport. Rijetko koji gimnastičar ostane zbilja, ne znam, do kraja svoje sportske karijere u gimnastici, većina njih ostane vježbati kod nas tri četiri godine, u principu dobiju dobru bazu dobre korijene i krenu u sljedeći sport. Znanstveno je dokazano da svi koji izlaze iz nekakvih bazičnih sportova i prelaze u nekakve druge sportove, da su relativno bolji nego neki koji su se cijelo vrijeme bavili s nekim, ajmo reći, drugim sportovima. Specifičnost kod tih bazičnih sportova je u principu dosta veliki razvoj koordinacije, jer se očekuje koordinacija razni ritmova, a uz to kod nas u gimnastici se traži jedan idealan spoj snage i fleksibilnosti i tako tih nekakvih motoričkih sposobnosti koje se na kraju mogu transferirati u neke druge sportove.

Nedavno ste na Višebojskom prvenstvu Hrvatske ostvarili jako dobre rezultate, bila je to prava žetva medalja, o čemu se radilo?

-Ja ću se još malo vratiti nekoliko mjeseci unatrag. U šestom mjesecu imali smo veliko natjecanje na državnoj razini, ostvarili smo dobre rezultate, ali iskreno očekivali smo svi malo bolje, sjeli smo, odradili par trenerskih sastanaka, pribrali smo se i na kraju evo rezultat svega je zapravo dosta veliki uspjeh sada na Višebojskom prvenstvu Hrvatske, s tim da je univerzalna kategorija imala pojedinačno prvenstvo po spravama i zbilja smo zadovoljni. Skoro da nije bilo kategorije u kojoj nismo nastupili i da nismo nešto osvojili, evo stvarno ono uspjeli smo pograbiti skoro u svakoj kategoriji po medalju, bila je to prava žetva medalja.

Kakva je bila konkurencija?

-Bome je bila jaka, pogotovo zato što se mora uzeti u obzir znači da bi se uopće kvalificirali morate biti dobri, jer na Prvenstvo Hrvatske uzima se 10 najboljih u Hrvatskoj u toj kategoriji, ne više ne manje, s tim da je uvjet još da maksimalno dvoje iz isto kluba može ići na ovo natjecanje i samim tim dobiju se uvjeti za kategorizaciju sportaša, dobijemo uvjete za ajmo reći jedno napeto natjecanje doslovno do zadnjeg trenutka, sve je bilo neizvjesno. Zbilja svi koji su došli na to prvenstvo bili su dobro pripremljeni, dobro spremni mentalno i fizički, tako da ove medalje zbilja imaju jednu veliku težinu.

Gimnastika je popularna u Hrvatskoj, ima dosta uspjeha na velikim natjecanjima, pogotovo u muškoj gimnastici. Kakva je ustvari situacija u Hrvatskoj, ide li gimnastika gore ili stagnira?

-Mi imamo naše ambasadore u gimnastici, kao što je Tin Srbić i svi naši ovi bolji gimnastičari, u principu smo primijetili da nakon svakog boljeg nastupa naših gimnastičara na svjetskim prvenstvima ili Olimpijskim igrama imamo jedan blagi skok zainteresiranosti djece za naš sport. Mi bi voljeli da je to kontinuirano, a ne da se čekaju nekakvi rezultati, ali generalno što se tiče muške gimnastike dosta je mala zainteresiranost, nije koliko bi mi voljeli, ali dobro ne može baš sve po našim željama.

Meni je fenomen Filip Ude koji ima dosta godina, a još uvijek postiže zapažene rezultate, biti u finalu Svjetskog prvenstva nije mala stvar. Gdje su granice u gimnastici, je li bolje biti mlađi ili stariji i iskusniji?

-Pa u gimnastici za sada se pokazalo da je bolje kad si mlađi, zato što kada si stariji, evo sada ste spomenuli Filipa Udea, znate privatni život treba uskladiti s gimnastikom, kao drugo tu su već godine, vjerojatno se nakupilo tu i tamo koja mikro trauma, mala ozljeda. Gdje su granice, vjerojatno je volja neka granica, stvarno kada pogledamo neke vježbače u svijetu, koji su u četrdesetima skaču nekakve tamo preskoke i sve ostalo. Pretpostavljam da u principu u glavi je granica.

Puno toga je bilo u ovoj godini, puno posla, možda da se malo osvrnemo na kamp u Selcu, jesi li zadovoljan s kampom u Selcu?

-S kampom u Selcu sam jako zadovoljan i po broju gostiju i po broju gimnastičara, bila je super provedba organizacije kampa, sve je prošlo uredno, imamo dobru saradnju s Hostelom Karlovac i s direktorom Dariom Smojverom. Zbilja evo sve je bilo za svaku pohvalu, pogotovo zato što u zadnje vrijeme vidimo da nam se potencijal kampa polako povećava, sve veća je potražnja inozemnih gimnastičkih klubova za nama. Ako ništa bar u početku sve krene kao upit da nove zemlje dođu kod nas u Hrvatsku malo i posjete ove krajeve, a kada vide onda se uključe u kamp. Poljaci su se zaljubili u naš kamp, oni definitivno planiraju iz godine u godinu dolaziti, vidjet ćemo. Vjerujemo da će to dugo trajati, mi smo zadovoljni s njima, imamo dobru komunikaciju evo i po pitanju trenerske komunikacije nekakve vježbe razmjenjujemo, tako da je zbilja edukativna radna atmosfera u kampu. Posebno su svi stranci impresionirani što se vježba deset metara od mora. Treneri i gimnastičari dođu i donesu mentalni status iz dvorane dolje u Selce, onako ozbiljno vježbaju, razgibavaju se i u minuti kada nemaju što raditi, ajmo reći, vježbači odu popiti vode i skrenu pogled prema moru i vidim promjenu na njihovom licu i vidim da su sretni što su tu.

Jesu li gosti zadovoljni s dvoranom pod šatorom, je li im dovoljno dobro opremljena?

-Puno se trudimo po pitanju svega, posebno pitanja tih podnica, da ne prokišnjavaju. Trudimo se ponijeti dolje nove strunjače, nove sprave, pa su uvjeti zbilja na sve višoj razini i evo moram se pohvaliti svake godine bar za jednu stepenicu sigurno imamo bolje sprave i bolje uvjete.

Kakva je situacija u Sokolskom domu, jeste li tu što obnavljali?

-Evo nekakve smo projekte napisali, prošlo je, kupit ćemo nove sprave i strunjače. Napravili smo popis i to je već koliko čujem i naručeno, tako da evo iz godine u godinu obnavljamo i Sokolski dom i to je dobro. Voljeli bi da imamo malo više pomoći od Grada Karlovca ili bilo kako, čisto da nismo totalno sami u tome svemu, ali dobro potrudit ćemo se naravno i u tom pogledu.

Je li glavni problem to što je dvorana mala?

-U principu da dvorana je mala, no ona dobro posluži i mi se za sada ne bi previše žalili, mi bi sada probali obnoviti sprave kakve jesu, ali da ih obnovimo dosta toga treba mijenjati. Parter nam je zastario, kako imamo dobre vježbače, oni gdje god odu kažu mekan parter super, a kada dođu nazad doma malo im je tvrdo, na primer sada i preskok i karike treba promijenit, dosta toga već je prošlo svoje vrijeme i trebalo bi polako mijenjati.

Je li sezona gotova ili ima još nešto u ovoj godini?

-Pa nije gotova, mi u gimnastici volimo finiširati, onako u sprintu, tako da imamo još par natjecanja za odraditi a imamo i jedan event. Prvo što nas čeka sada je Žabica kup 26. studenog, imamo jako puno prijavljenih sudionika, više od 450. To će iziskivati dosta organizacijskog napora, dvije godine nismo organizirali to natjecanje zbog ove nesretne korone, ali mislim da će sve proći u najboljem redu. To je za najmlađe, to je u principu za one koji se nisu registrirati kao natjecatelji, oni svi moraju biti registrirani u Hrvatskom gimnastičkom savezu da bi uopće nastupili, ali ne smiju biti pod natjecateljskom kategorijom. Nastupit će predškolci, školske grupe muške i ženske, tako da će biti puno roditelja baka i djedova, bit će pune tribine. Natjecanje će biti održano u sportskoj dvorani Osnovne škole Dubovac, tamo je bilo i prije, a uvjeti u dvorani su odlični. Kada postavimo navečer sve te sprave, postavimo sudačke stolove, sjednemo sa strane i pogledamo dvoranu i to izgleda ono baš vrh. Dalje slijedi odlazak na međunarodni turnir u Novi Sad, ide nas jedanaest, što muških, što ženskih. Tamo će biti konkurencija stvarno jaka, dolaze natjecatelji iz niz zemalja svijeta, zadnji put kad sam bio bili su Egipat, Turska i brojne druge zemlje. Idemo tamo pojaviti se, pokazati svoju čistu vježbu, da se vidi što možemo, da djeca malo osjete, da vide malo što znači međunarodni turnir, međunarodno natjecanje, jer ipak treba skupljati iskustvo. Ako mislimo ulagati u našu djecu, pa tako tu i tamo treba pametno iskoristiti novce i otići na nekakve turnire jasno ulagati u njih. I na kraju godine, šećer na kraju, prema svemu čini se da ćemo ove godine uspjeti organizirati Gimnastičku akademiju. Prema sadašnjim dogovorima i kalendaru događanja, akademija će biti 17. prosinca. Pozvani su više, manje svi, pogotovo roditelji djece koja treniraju kod nas. Tamo ćemo pokazati nekoliko točki, to otprilike traje nekakvih sat vremena, nikada nismo prešli preko sat i pol, tako da to bude lijepo i sadržajno.