"Mi smo dobro posloženi, naša momčad je sastavljena od iskusnih starijih igrača i mladih ambicioznih igrača, koji se trebaju dokazati"

Stjepan Benić Štef bivši nogometaš i trener odličan je poznavatelj karlovačkog nogometa, a desetljećima je vezan uz Nogometni klub "Karlovac 1919". Benić je bio igrač u svom omiljenom klubu, u osam navrata bio je trener seniora, a dugi niz godina trenirao je mlađe selekcije. Popularni Štef i dalje je aktivan u klubu, prati treninge i naravno sve utakmice. Stjepan Benić Štef u nogometu je 65 godina, a 46 godina je u Nogometnom klubu "Karlovac 1919", iz kojeg je otišao u mirovinu. Na svakoj je utakmici svog omiljenog kluba i očekuje ulazak u viši rang. Popularni Štef redovno s ostalim veteranima čuva uspomenu na legende karlovačkog nogometa, a priključuje im se i viši savjetnik predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Zorislav Srebrić. Nedavno su obilježene 24 godine od smrti legendarnog karlovačkog nogometaša i trenera Branka Čavlovića Čavleka. Komemoracija je održana kod njegovog groba na Katoličkom groblju Dubovac, a počast su odali Zorislav Srebrić i Stjepan Benić u ime Nogometnog kluba "Karlovac 1919". Postavljeno je cvijeće i zapaljeni su  lampioni. Srebrić i Benić obišli su i grobove poznatih karlovačkih nogometaša Tomislava Vlainića, Josipa Perkovića, Maria Jutta i Vladimira Baršića te zapalili lampione. Razgovarali smo sa Stjepanom Benićem o karlovačkom nogometu, stadionu, Nogometnom klubu "Karlovac 1919" i završnici prvenstva u SuperSport Drugoj nogometnoj ligi te o niz drugih nogometnih tema.

Pedeset godina je ove godine kako je otvoren novi stadion uz Koranu, koji se sada zove Stadion "Branko Čavlović Čavlek", vi ste gotovo svakodnevno na stadionu i puno znate o njemu, koliko ste vezani uz stadion i klub?

-Ja se ne sjećam samog otvorenja stadiona, jer sam u to vrijeme bio vani, igrao sam u inozemstvu. Mada sam ja ukupno 46 godina u klubu, 46 godina sam neprestano trener svih selekcija i sve sam radio što je trebalo za klub, bio sam na raspolaganju, na dispoziciji. Tako sam i danas sto posto vezan uz klub.

Pedeset godina je tog stadiona, bilo bi lijepo da povodom tih pedeset godina Nogometni klub "Karlovac 1919" uđe u viši rang, što mislite o tome?

-Ja vjerujem da hoćemo, sigurno da bi bilo lijepo. Vjerujem da  ćemo uspjeti u tome, sve što u jednom klubu ima, a to je uprava, struka i igrači, to je kod nas na vrlo visokoj razini, vjerujem da će to dati željene rezultate.

Kroz tih pedeset godina karlovački stadion se razvio to je sada, ja bih rekao jedan kompleks i pravi nogometni kamp, kako vi to vidite?

-Pa da, gledajte, sama struktura stadiona je takva, ovo je u stvari trebalo biti samo stajanje, ovo sada što imamo, sve ove u krug trebalo je biti stajanje. Tribine su trebale biti iza toga, takav je bio plan, ali to je iziskivalo velika sredstva i to nije prošlo. Ovo je kao jedan dio stadiona, ali za naše hrvatske uvjete je jako dobro.

Kažu da je to ipak jedan od najboljih stadiona za ovaj naš rang, ali jedan je od boljih i u Hrvatskoj, mnogi klubovi vole dolaziti u Karlovac jer se igraju te noćne utakmice pod reflektorom, a to je u ovoj ligi baš i nije slučaj, što mislite o tome?

-Pa, lijepo je, lijepi stadion, lijepi ambijent, ja sam zadovoljan s posjetom, koliko imamo gledatelja na utakmicama, to je jako dobro. Treba reći da su ljubitelji nogometa i navijači osjetljivi, vesele se pobjedi, žale kod poraza, imaju pravo, to je tako u sportu. Veselimo se kada se pobjeđuje, žalostimo kod poraza, no treba reći da se ove godine ipak više veselimo nego žalostimo.

"Karlovac 1919" imao je ovog proljeća jedan krizni dio, tri poraza, da toga nije bilo možda bi već bio osiguran ulazak u viši rang ili barem kvalifikacije, kakvo je vaše mišljenje?

-Prvo mjesto, realno teško, ali nije nemoguće, iako se može dogoditi, drugo mjesto imat ćemo sigurno. Mi smo izgubili bodove sa slabijim momčadima, a jače smo pobijedili. To je tako u nogometu, nekako više se spremiš, više želiš pobjedu protiv jakih, najteže je u nogometu imati stav lako ćemo. Čim igrač pomisli da će nešto biti lako, to je jako loše, ne može se vratiti na dobro.

Po meni je "Karlovac 1919" najbolju igru ovog proljeća prikazao u Karlovcu protiv "Blelovara", ali oni koji su bili u Zagrebu kažu da je najbolje izdanje bilo protiv "Trnja", je li momčad konačno u top formi?

-Gledajte, mi smo dobro posloženi, naša momčad je sastavljena od iskusnih starijih igrača i mladih ambicioznih igrača, koji se trebaju dokazati. Mi imamo kičmu, a to je ono što je osnovno u nogometu, imamo golmana, imamo jednog Parackog u zadnjoj liniji, imamo Zvonu Pamića na sredini, koji ima iskustvo. Došao nam je Žuljević, koji je špica naprijed, imamo Brekala i Martinovića, imamo tri igrača koja su vrlo kvalitetna u tome i to već pokazuju rezultati koje smo do sada napravili.

Pratim situaciju u klubu, u Školi nogometa dobro se radi, ali premalo igrača dolazi u prvu momčad, zbog čega?

-Ja se vraćam malo u prošlost, naše legende pokojni Čavlek i Vlainić i ja stvorili smo sedam reprezentativaca, sedam reprezentativaca smo stvorili, to je čudo, a prvoligaških igrača 21, koji su iz našeg kluba otišli u Prvu ligu. Imamo, ne znam 27, 28 igrača a 23 su sa strane, naravno da se mora popuniti momčad, ali trebalo bi ući u prvu momčad više naših juniora. Ne znam što se događa, ne proizvodimo dovoljno igrača za seniorski sastav, tu se situacija mora popraviti.

Čini mi se da djeca premlada odlaze iz "Karlovca 1919", jer roditelji misle da će negdje drugdje brže napredovati, je li to pogrešno?

-Da djeca rano napuštaju klub, teško je tu nešto reći, roditelji su optimistički i misle da čine dobro. Tako mi imamo sada, nažalost, tri četiri igrača u "Lučkom", normalno bi bilo da su u "Lokomotivi", ali zašto su u "Lučkom". Objektivno mislim, ta djeca s pet godina treniraju, moraju trenirati deset godina, da bi se s petnaest godina vidjelo je li on igrač ili nije, ili je ili nije, ili je možda za neki drugi sport. Smeta me, svima u klubu govorim, ne može se postati dobar igrač, ako nema sve potrebne preduvjete, ako nema rekvizite. Samo ću vam reći što znači viseća lopta i kosa daska. Nema jačeg nego što je kosa daska, što je viseća lopta, idemo to napraviti. Ova mala dječica dobro je da oni krenu, ali tek nakon deset godina može se napraviti neka procjena, s petnaest godina, kada su ulazno juniorsko godište, do tada treba puno trenirati i raditi.

I sam sam kao dijete trenirao kod Čavleka i čini mi se da se tada više vodila briga o tehnici, o štopanju lopte i drugo, čini mi se da su tada igrači bili kompletniji, kakvo je vaše mišljenje kao bivšeg i igrača i trenera?

-Pa gledajte, dobro ste to rekli, prije se više tehniciralo, više se haklalo, prije je bilo puno tih kvartovskih momčadi, igralo se u Grabi, u Drežniku, po svim kvartovima. Kada smo se našli na haklu pitalo se koliko si puta tehnicirao. Igralo se dva na dva, tri na tri, recimo igra tri na tri je nešto fantastično, dva bočna i jedan korektor, tu se djeca uče, djeca su igrala u svim dijelovima grada. Mi smo se natjecali tko može više tehnicirati, fizički smo bili jaki, sve slobodno vrijeme provodili smo uz nogomet, jedva smo čekali da možemo igrati, ne znam, sada tehnologija uzima svoje.

U mom kvartu, u Vrazovoj ulici, ponikli su Zvjezdan i Boro Cvetković, preko pruge u Drežniku bili su Željko i Rajko Janjanin, često smo se nalazili na haklu, dakle igralo se po tim kvartovima, a treba reći da su tada u to doba svi tereni bili pogotovo vikendom zauzeti, a danas su prazni, je li u tome problem?

-Da, tako je, no puno je tu važna i struka. Lijepo ste spomenuli Zvjezdana i Boru Cvetkovića. Zvjezdan Cvetković, nažalost pokojni, sve je htio igrati, osim nogometa. Čavlek je u njemu opravdano vidio nešto i čekao ga je dva, tri mjeseca pred školom i nagovarao da dođe u nogomet. On bi bio kvalitetan da je otišao i u košarku i u odbojku, on je sve htio igrati. Čavlek ga je uspio nagovoriti na nogomet, Boro je već bio skrenuo pažnju na sebe i zajedno su išli na treninge. No, treba reći da je Čavlek bio uporan, pratio je mlade igrače, obilazio je sve terene u gradu.

Tamo negdje u jesen, isto su bili dobri rezultati, rekao mi je Igor Pamić, da osjeti klimu, kao kada je klub bio u prvoligaškom rangu, da su navijači uz klub i da hoće u viši rang, je li i vi to osjetite?

-Pa jesu, ljudi su uz klub, evo to dokazuju i posjete na utakmicama. Kad smo mi ušli u tu "crnu rupu" s ta tri poraza odmah je bilo manje ljudi na utakmici, sljedeća pobjeda već je povećala posjetu i tako i sljedeća, sada je sasvim solidno između 400 i 500 ljudi i samo će ih biti sve više, ljudi vole nogomet. Trener Igor Pamić i njegovi treneri izvanredno rade, a ljudi vole Pamića. Sve ja pratim, svaki njihov trening i svaku utakmicu, mi radimo prvoligaški, tako malo koji klub radi, znam Igora kakav je, znam što je priprema, što je glavni dio, što je završni dio treninga i što on radi sa njima. Ja sam uvijek optimista i smatram da mora doći do toga da se naš plan ispuni, imamo upravu, struku i igrače, a klub je uspješan koliko se sve te tri strukture međusobno nadopunjuju, to je tako. Mi vjerujemo u Igora, on je isto vječiti optimizma, daje sebe u potpunosti, sav je unutra sto posto i pomoćnici njegovi isto mogu naučiti i mali Nikola i Željko Stepić, već su dosta toga i naučili. Sve će se to naplatiti i vratiti kroz rezultate.

Evo mene raduje da je na čelu škole nogometa dokazani stručnjak Jozo Bandić, a veseli me da su treneri u školi nogometa bivši igrači kluba i to je ja po meni jako dobro, je li po vama to dobro da imamo svoj trenerski kadar?

-Pa je, jako je dobro, samo malo ipak moram reći da se ne ljute, upali smo u neku crnu rupu, evo i sada su izgubili i kadeti i juniori, to se ne bi smjelo dogoditi. Juniori su u jednom razdoblju imali nekoliko poraza, ne znam, treniraju redovito, da li je problem u programu, u treningu ili u nečem drugom. Mi smo uvijek imali vrhunske juniore, ja sam s juniorima tri puta pobijedio "Dinamo". Prva momčad mora se nadopunjavati s juniorima i to moraju biti najbolji među njima.

Svi se nadamo da će "Karlovac 1919" ući u viši rang, je li je ova momčad sposobna da igra u tom rangu, to je drugi rang hrvatskog nogometa?

-Pa dobro, čujte, trebat će se svakako pojačati, vidjet će se što se može od domaćih igrača iskoristiti. Svaki rang nosi više i ja mislim mi možemo igrati, ne znam, s "Jarunom", "Dubravom" ili "Sesvetama", ali sigurno da trebaju uvijek pojačanja. Moramo prihvatiti da Paracki i Zvone Pamić imaju trideset i toliko godina, da su oni pravi, ali da ne mogu stalno biti osovina momčadi, sigurno su i podložni ozljedama. Sigurno za viši rang, kako bih rekao i teoretski moraš se pojačati, moraš dovesti nekoga tko pravi razliku, ne samo dovesti igrača kao prinovu, treba dovesti pravog igrača, mi smo pogodili za sada s tri napadača. Smatram da mi u dobroj formi, a to će sigurno biti, mi ćemo sigurno dobro istrenirani biti ravnopravni  s "Jarunom", "Dubravom" i "Sesvetama".

Poznavajući Igora Pamića te sve godine koliko ga pratim, čini mi se da on uvijek gleda naprijed i da već ima viziju momčadi za viši rang, kakvo je vaše mišljenje?

-Da, Igor Pamić uvijek gleda naprijed i to je dobro, pošteno i korektno, on sve doživljava, veseli se svakoj pobjedi, ljuti se kod poraza, on daje sve od sebe. Ja kažem da nitko ne trenira tako u našoj zemlji, nitko ne zna o nogometu koliko on zna, pa on je bivši reprezentativni igrač. Nadam se da će to završiti kako svi želimo, prvo mjesto je malo previše optimistički, ali može se dogoditi, pitanje je što žele "Hrvace", imaju poraze, je li oni igraju ili puštaju, sada  je svašta moguće u ovim zadnjih kolima. Kao drugi u prednosti smo pred momčadi iz višeg rangu u kvalifikacijama, jer smo u jednom pobjedničkom duhu, igraš pobjednički i naviknut si na pobjede, nego momčad koja ima iza sebe poraze i koja je na začelju. Tako da smatram da nam je mjesto i višem rangu i vjerujem da ćemo to i ostvariti.

Vratimo se malo stadionu, evo na našem karlovačkom stadionu igraju, ja bih rekao gotovo sve ženske i muške selekcije, Hrvatski nogometni savez ima povjerenje u klub i sigurni su da su na stadionu odlični uvjeti, kako gledate na to?

-Stadion je vrlo kvalitetan, napravljeni su određeni zahvati, od drenaže, od trave i sve drugo, gledajte nema tu velike filozofije. Zna se što travi treba, travu treba hraniti, zalijevati i kositi, sve se tu zna. Sa strane još imamo prostora za napraviti poligone, imamo dvije umjetne trave, imamo odlične svlačionice, sve imamo, samo nam treba rezultata, vjerujem da ćemo mi svoj cilj ostvariti.

Jeste li optimist?

-Jesam i vjerujem s obzirom na igrače, na struku, na upravu, koja kvalitetno radi na čelu s predsjednikom Brunom Furačem, sve je tu i taj upravni odbor i ti ljudi koji prate klub i dolaze tamo i kroz sponzorstvo sponzoriraju klub. Sve je kako treba, sada je samo na igračima da naprave iskorak.

Čuvate uspomene na karlovačke nogometne legende, posebno na Branka Čavlovića Čavleka, koliko je to važno?

-To je važno, moramo sačuvati od zaborava naše nogometne legende i upoznati mlade s njima. Nedavno smo obilježili 24 godine od smrti legendarnog karlovačkog nogometaša i trenera Branka Čavlovića Čavleka. Komemoracija je održana kod njegovog groba na Katoličkom groblju Dubovac. Legendi karlovačkog nogometa počast smo odali viši savjetnik predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Zorislav Srebrić i ja kao predstavnik Nogometnog kluba "Karlovac 1919". Postavljeno je cvijeće i zapaljeni su  lampioni. Obišli smo i grobove poznatih karlovačkih nogometaša Tomislava Vlainića, Josipa Perkovića, Maria Jutta i Vladimira Baršića te zapalili lampione.