"Mi nismo nekakav klub za rekreaciju, teško je mačevanje trenirati rekreativno, to je vještina koja se brusi godinama, desetke godina"

Mačevalački klub "Karlovac" čvrsto drži svoje mjesto u vrhu karlovačkog sporta i hrvatskog mačevanja, a tijekom godine postignuti su zavidni rezultati. Članovi Mačevalačkog kluba "Karlovac" nastupili su u Zagrebu na Prvenstvu Hrvatske za disciplinu mač. Karlovački borci vratili su se kući sa četiri pojedinačna naslova prvaka Hrvatske, jednom titulom doprvaka te s još dva brončana odličja. Najbolji nastup na prvenstvu imali su Iva Kirinčić i Leonard Baršić-Ilić, koji su suvereno i bez većih problema osvojili naslov prvaka Hrvatske u svojim dobnim kategorijama. Članovi kluba tjedan dana kasnije sudjelovali su u Zaprešiću na Prvenstvu Hrvatske u mačevanju za disciplinu floret. Nakon vrlo uspješnog nastupa u disciplini mač, vidno umorni karlovački borci uspjeli su na prvenstvu osvojiti tri srebrne i jednu brončanu medalju. Najbolji nastup na turniru imala je seniorska ekipa "Karlovca", koja je poražena u finalu i osvojila srebrnu medalju. Mačevalački klub "Karlovac" provodi i ove sezone na Foginovom kupalištu tradicionalnu šesnaestu uzastopnu "Školu plivanja". Klub  "Školu plivanja za plivače i neplivače" organizira u suradnji i pod pokroviteljstvom Grada Karlovca. O stanju u klubu, ostvarenim rezultatima u ovoj godini, o natjecanjima, "Školi plivanja" i svim aktivnostima u klubu razgovarali smo s trenerom kluba Krešimirom Profozićem.

Krešo, nastupili ste na državnim prvenstvima u maču i floretu, ostvarili ste bolje rezultate u maču, kako je došlo do toga?

-Da ove godine smo u maču bili zaista jako dobri i kvalitetni, možda se to na neki način zapravo na kraju i odrazilo malo na floret, zato što su državna prvenstva bila vikend za vikendom. Za floret smo zapravo odradili trening, dva prije samog državnog, a kako su natjecatelji nastupali u više dobnih kategorija u maču, možda su bili malo i iscrpljeni i neću reći demotivirani, više možda psihološki malo iscrpljeni od količine borbi, koja je bila ta dva vikenda za redom, Tako da su bili dosta nervozni zapravo u floretu, čim su počeli gubiti s par bodova razlike već je tu dolazilo do problema, nervoze. Imali smo neke borce koji su od njih recimo dvadeset, trideset, nakon kola bili prvi po rankingu, a onda bi izgubili borbu za medalju i to bez veze ili su nešto "divljali" na borilištu ili su se ljutili. Tako da smo u floretu ove godine bili nešto lošiji, ali smo u maču stvarno bili super.

Znao si reći da mač manje trenirate, a sada su došli ovi odlični rezultati na državnom prvenstvu u maču, kako to objašnjavaš?

-Tu je bitna tehnika od floreta, koliko god mačisti tvrdili da je mač osnovna disciplina, zapravo je floret tehnički, fizički, taktički i misaono najzahtjevnija disciplina. Tako da ako se uspiješ prebaciti na mač, a to nama nije preveliki problem, onda nije ni problem napraviti rezultat. Mačevanje ima tri discipline, mač, floret i sablja, inače kažu Mađari, Talijani i sve te jake mačevalačke nacije, da bi zapravo svaki pravi mačevalac trebao znati raditi dvije discipline. Koje su to dvije discipline, meni je bliži mač floretu, zato jer se radi ubod, nego sablja kojom se sječe. U principu s tehnikom iz floreta, ako se mač dobro i kvalitetno trenira, očigledno nije teško napraviti neke rezultate.

U tvom izvješću s Prvenstva Hrvatske u floretu bilo je da nije bilo sreće, jer je izgubljeno osam borbi za medalje, kako je ustvari bilo?

-Da, sve što se moglo izgubiti u borbama za medalje, izgubili smo. Ove godine bilo je specifično državno prvenstvo u floretu. U maču smo uzeli četiri naslova prvaka države, obično uzmemo jedan naslov, maksimalno dva. Obično u floretu uzmemo tri, četiri, pet naslova, ove godine smo uzeli nekoliko srebrnih medalja, ali nismo uzeli niti jednu zlatnu medalju, nemamo prvaka države u floretu. Imali smo za to više kandidata, koji su to trebali odraditi. Nakon vrhunskog vikenda u maču, došao je jedan malo čudniji vikend u floretu, ali i to je sport.

Koga bi posebno istaknuo na ta dva prvenstva?

-Pa, istaknuo bi sve u maču koji su bili prvaci države, znači brat i sestra, blizanci Lovro i Tia Oniško, koji su isti dan postali prvaci države u maču. Tia je u floretu bila druga što je čak bilo malo iznenađenje, a Lovro je, da ne kažem, trebao biti prvi u floretu, on je taj koji je izgubio za medalju, a bio je prvi nakon kola, tako da je on malo podbacio u tom floretu. Istaknuo bih Leonarda Baršića – Ilića koji je bio prvi u maču do trinaest godina u konkurenciju njih recimo 25, 30, stvarno je cijeli turnir odradio super. Istaknuo bih Ivu Kirinčić, koja je bila prvakinja države u maču, manje, više suvereno, ali da ne kažem, da je trebala biti prva u floretu i ona je izgubila tu prvu borbu za medalju u floretu. Tako da svi ti, zapravo, koje bih istaknuo imaju "malo soli na drugoj strani na repu".

Sve te godine kako klub djeluje, moram to primijetiti, uvijek imaš nove snage, dosta se tih generacija promijenilo, je li to znači da i dalje raste interes za mačevanje?

-Ne pada, interesa uvijek ima, iako je nama u klubu, zapravo, najbitnije da djeca koja nam dođu da budu redovita i da se toga prihvate ozbiljno. Mi nismo nekakav klub za rekreaciju, teško je mačevanje trenirati rekreativno, to je vještina koja se brusi godinama, da ne kažem desetke godina. Pogotovo naša primarna disciplina floret, koja je zahtjevna taktički i s obzirom na nekakve konvencije koje ta disciplina ima, tako da je nama bitnije da su djeca koja dođu redovita, umjesto da ih imamo, recimo, više, pa da su neredovita onda opet mi od toga svega skupa nemamo ništa. Naučiš ga jednu stvar, prođe tjedan dan, a on već sve to zaboravi, trebalo bi ga učiti opet ispočetka, onda je to nekakav "Sizifov posao", bez veze, to u nekim drugim sportovima može proći, u mačevanju teško. Mali smo, kompaktni, ali redoviti i trudimo se, tako da je sve u redu.

Klub je u vrhu mačevanja u Hrvatskoj, iako su neki klubovi, veći i bogatiji, kakva je trenutna situacija?

-Apsolutno, u Hrvatskoj smo stalno u vrhu otkako smo krenuli. Vidjelo se to u disciplini mač, tu pobjeđujemo Splićane, koji imaju stogodišnju tradiciju kluba, Osječane koji isto imaju sve uvjete i tako dalje, Porečane koji imaju ukrajinske i ruske trenere. Tako da u Hrvatskoj smo apsolutno sami vrh, sada nam nedostaje, ono što smo prijašnjih godina imali, to su međunarodni dobri rezultati, recimo, to nam sada malo fali da netko iskoči u tom međunarodnom rangu.

Dvorana u Osnovnoj školi Dubovac je preko ljeta zatvorena, jeste li se već prebacili u Atomsko sklonište?

-Da, tamo gdje smo i počeli, gdje smo svako ljeto, ovim putem zahvaljujem Taekwondo klubu "Karlovac", koji nam svako ljeto iziđe u susret i daje nam svoju dvoranu na korištenje. Dvorana u Osnovnoj školi Dubovac je završetkom školske godine zatvorena i tijekom ljeta smo u Atomskom skloništu. U šestom mjesecu je bila pauza da djeca završe školu do kraja u miru i da se tjedan, dva malo odmore. 1. srpnja smo počeli trenirati i evo šest puta tjedno po tri sata radimo, znojimo se treniramo i tako. Klinci su manje, više redoviti i sa tim sam dosta zadovoljan, jer bez tih treninga preko ljeta teško se može neki rezultat napraviti, teško se može nekom konkurirati. Ne možeš biti sportaš i nadati se nekom rezultatu, a da dva, tri mjeseca u godini ne treniraš, to ne dolazi u obzir, pogotovo u mačevanju, koje je tehnički dosta zahtjevan sport, znači uvijek možeš nešto na sebi raditi, apsolutno, uvijek. Tako da od 1. srpnja do lipnja iduće godine nema pauze, može se dobiti koji produženi vikend, ali u biti se trenira bez prekida.

Kakvi su kapaciteti, možeš li primiti još novih članova?

-Pa skoro da smo, pa neću reći puni, pa gledajte za nekog ozbiljnog uvijek se nađe mjesta, ako netko ima volje i želje i vidi se da je sposoban i da bi mogao biti u redu uvijek se nađe mjesta. Zapravo smo što se tiče dvorana i termina u principu dosta popunjeni, ali kažem sada za jedno, dvoje, troje kvalitetnih, uvijek će se naći mjesta.

Koja je po tebi dobna granica, s koliko se godina djeca mogu početi baviti mačevanjem?

-Imali smo najranije djecu s pet, pet i pol godina. Djeca moraju zadovoljiti dva uvjeta, moraju zadovoljiti prije svega uvjet da uopće fizički mogu odraditi što se od njih traži, može imati i četiri godine, recimo, ako može fizički to odraditi, a netko možda ne može još ni sa šest godina. Tako da je to prvi uvjet, mislim ova dva uvjeta su jednako bitna, a drugi uvjet je da može toliko držati koncentraciju znači barem sat i pol, dva, da može držati neku razinu koncentracije da se s djetetom može raditi, ako ne može držati koncentraciju ni pet minuta, onda je dijete još premlado. Nekakve optimalne godine, što se nama pokazale zapravo da djeca mogu izdržati to je već šest godina, a prvi razred osnovne škole već je zapravo apsolutno zadovoljavajuće.

Znao si imati treninge na otvorenom, imao si sada povodom Zvjezdanog ljeta, rođendana grada Karlovca i jedan turnir na otvorenome, je li to zbog promocije mačevanja?

-Da, tako je, to je tradicija da već tradicionalno dosta godina malo pokažemo naš sport našem gradu i našim sugrađanima i kad imamo tako lijepu šetnicu, koja nam zapravo za naše nekakve sportske gabarite, borilišta odgovara, tako da nam je to jedna lijepa stvar. Zato što je malo takvih turnira u svijetu, koji su na otvorenom obično je sve to naravno u zatvorenom prostoru u dvorani. Zbog elektronike, naravno, ne smije biti mokro, ne smije padati kiša i tako dalje, tako da minimalno jednom godišnje napravimo taj turnir na otvorenom. Prijašnjih godina su znali biti i kampovi u osmom mjesecu, koje smo mi kao klub organizirali pa smo minimalno jednom dnevno imali treninge na otvorenom, toga će vjerojatno biti još u budućnosti, ove godine ne, ali u budućnosti vjerojatno da.

Turnir je privukao pažnju građana, kako je bilo?

-Bilo je u redu, imamo neke članove kluba koji su animirali djecu koja su prolazila i njihove roditelje, imamo elektronski aparat za pikanje na senzore, pa je djeci i to možda bilo zanimljivo i tako. Podijelili smo koji letak, tako da pa uvijek je to zapravo ljudima zanimljivo i uvijek malo stanu, pogledaju, postave koje pitanje, tako da uvijek je ta nekakva interakcija sa građanima dobra.

Nismo imali predstavnika u mačevanju na Olimpijskim igrama u Parizu, kada ćemo opet imati olimpijca?

-U mačevanju se jako teško kvalificirati na Olimpijske igre. Prve se kvalificiraju nacije koje su jake ekipno, znači ekipno je borba tri na tri plus rezerva i koje države su prve na svjetskoj rang listi ekipno automatski zauzimaju mjesto sa četvoricom svojih boraca i u pojedinačnom sustavu naticanja. Međutim, te zemlje su većinom iz Europe i onda one automatski zauzmu vrlo brzo sva mjesta, sva tri, četiri Talijana se kvalificiraju, tri, četiri Francuza, Nijemca Britanca i tako dalje. Mi nismo toliko jaki ekipno da imamo tri, četiri vrhunska borca, baš vrhunska, mi imamo recimo ovog trena dva, ali čim tebi jedan nije na toj razini, automatski ne možeš pobijediti ove druge, gubiš 45:40 45:37, nisi do kraja konkurentan, ako imaš jednu slabiju kariku. Tako se jako teško kvalificirati na Olimpijske igre. Prije Olimpijskih igara u Parizu bili su kvalifikacijski turniri za zemlje u kojima se nitko nije kvalificirao i to po kontinentima. U Europi je bio kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre, a Hrvatsku je predstavljao Petar Fileš iz zagrebačke "Dubrave". Pero je na tom turniru bio odličan, pobijedio je u eliminacijskoj borbi Španjolca Carlosa Llavadora, koji je bio prvi kandidat za odlazak na Olimpijske igre i koji je na kraju otišao na Olimpijske igre s pozivnicom. Znači on je bio daleko najjači na tom turniru, Pero je njega uspio pobijediti za ulazak u polufinale, nažalost u polufinalu je izgubio od jednog nezgodnog predstavnika Belgije s 15:13 15:12 tako da smo bili dosta zapravo blizu da opet imamo olimpijca. Kažem, u mačevanju je dosta teško otići na Olimpijske igre.

Uvijek postoji nada, imali smo predstavnika u Londonu, moguće je da imamo u Los Angelesu, kakvo je tvoje mišljenje?

-Da, Bojan Jovanović bio je 2012. godine na Olimpijskim igrama u Londonu, nije to bilo toliko daleko od sadašnjeg vremena. Tako da uglavnom potencijala ima i kandidata ima, sada je stvar malo i te sreće u floretu, stvar je malo i u rukama sudaca, jer je nezgodno ako te ovaj pokrade, uvijek te duplo pokrade, ne prizna tebi bod nego ga usput još daje protivniku, tako da dosta je u tom floretu problema, zato je mač malo zahvalniji. Možda su zato i djeca u maču malo opuštenija, nema tolikih sudačkih kontroverznih odluka, kako bi rekli, pa je malo ipak i psihički opuštenije raditi mač.

Krešo, hoće li biti od rujna, pa do kraja godine puno natjecanja, hoćeš li imati puno vožnji po Europi?

-Hoće, bit će puno natjecanja, a što se tiče vožnji bit će puno, ali dobro srećom sve više ja to malo sada raspodijelim i roditelji dosta pomognu i sa Zagrebom dosta kooperiramo i odlazimo zajedno na natjecanja. Tako da smanjujem taj dio svojih prevoženih kilometara s godinama. U devetom mjesecu startaju natjecanja, ne znam, odmah je tu za Božića Svjetski kadetski kup u Varšavi i odmah je tu međunarodni turnir u Grazu za sve dobne kategorije. Ma, ima od devetog mjeseca do kraja godine, ne znam, petnaest turnira najmanje.

Klub već tradicionalno preko ljeta organizira školu plivanja na Foginovom kupalištu, to organizirate u suradnji i pod pokroviteljstvom Grada Karlovca, kako ide ove godine?

-Ide super, svake godine ide dobro, kandidata ima koliko hoćeš, djeca su OK i moji volonteri koji rade s njima u vodi su isto OK. Ma, super jedna priča, to je već šesnaestu godinu za redom i stvarno uživamo svako ljeto radeći s djecom i učeći djecu plivati i ta djeca koja dođu su stvarno zapravo uvijek OK, da ne kažem, pristojna i normalna i roditelji su u redu. Tako da je to nekakva interakcija, kako bih rekao, karlovačka djeca uče karlovačku djecu plivati, naravno, uz moju pomoć i asistenciju i tako dalje, to je neko druženje, to je super, tako da mislim posla ima, ali to je lijep posao.

U gradu na četiri rijeke trebali bi svi znati plivati, kakvo je tvoje mišljenje?

-Da, to je nekakva fizička aktivnost, koju nije preteško savladati i svatko bi trebao i morao znati plivati radi sebe, međutim tu ima jedna prepreka, koja je strah od vode gdje ljudi, ne samo djeca, nego i stariji ljudi koji se boje vode, imaju s tim strahom problema. Ta motorička aktivnost je zaista jednostavna, no međutim taj strah nije jednostavno prebroditi.