"Mi jesmo u natjecanju, ali nama nije rezultat ono što nam je primarno"

Nogometni klub "Mostanje" obilježava ove godine sedamdesetu obljetnicu postojanja i djelovanja. Glavna proslava održana je u nedjelju, 22. kolovoza na igralištu u Mostanju. Održan je 9. memorijalni nogometni turnir pionira "Marijan Milčić". Prvo mjesto osvojila je kombinirana momčad "Mostanje – Kladuša 08". Odigrana je revijalna veteranska utakmica "Mostanje veterani" – Selekcija veterana HNS-a. Selekcija veterana pobijedila je sa 4:1. U sklopu proslave prigodne zahvalnice bivšim i sadašnjim članovima kluba uručio je predsjednik Zvonimir Andrić. U ime Grada Karlovca proslavi je prisustvovao predsjednik Gradskog vijeća Marin Svetić, koji je također dobio zahvalnicu, jer je bio predsjednik kluba i ostavio je svojim radom dubok trag. O trenutnoj situaciji u klubu, o proslavi sedamdesetog rođendana, uvjetima rada, selekcijama, natjecanjima i o planovima za budućnost razgovarali smo s predsjednikom kluba Zvonimirom Andrićem.

Klub ima bogatu tradiciju, ove godine obilježava sedamdeset godina postojanja. Što je ono što je bitno reći za klub?

-Da, ove godine slavimo u Mostanju sedamdeset godina kako se igra nogomet. To je jedan manji klub, što se tiče nogometnih klubova u gradu, ali klub kojem gravitira dosta veliki broj stanovnika, pogotovo Švarča, Mostanje i ovaj dio prema Turnju. Od tuda dolaze i djeca i igrači. Klub ima trenutno 60 do 70 članova, što se tiče mlađih pogona i imamo još i veteranski pogon. Što se tiče samog kluba, uvjeti su nam solidni za jedan ovakav pogon, trudimo se, svi radimo, amaterski smo klub, volonterski se radi. Dajemo sve od sebe.

Koji je vaš cilj u radu?

-Klub je na neki način otvorenog tipa, mi nismo klub koji selekcionira svoje selekcije, već treniramo svakog tko je voljan trenirati nogomet i prema svakome pristupamo da mu se da taj sportski sadržaj, koji želi i voli. Mi jesmo u natjecanju, ali nama nije rezultat ono što nam je primarno. Natječemo se u županijskim ligama i pokušavamo biti najbolji što možemo.

Klub nema seniorski pogon, je li vam rad s djecom najvažniji?

-Mi smo na neki način ostali bez seniora iz razno raznih razloga, ugasili smo taj pogon. Inače, seniorski pogon je nešto što je prilično skupo, jer samo natjecanje, održavanje i organizacija utakmica je zahtjevno i ako nemate dovoljan kadar igrača, tada ni niste u tom natjecanju. S druge strane trebate osigurati značajna financijska sredstva da pokrijete to natjecanje. Mi imamo u planu kroz par godina, kada stasaju naše generacije ponovno imati seniorsku momčad. Sada su naše generacije došle do uzrasta kadeta, kada stasaju kroz juniore prema seniorima, ako ih naravno dovoljan broj bude voljan igrati nogomet i dalje i sudjelovati u radu kluba, tada ćemo svakako potražiti financijska sredstva i pokušati se prijaviti u natjecanje seniora i biti što bolji. Za sada je prioritet rad s mlađim uzrastima.

Kako je prošla proslava sedamdeset godina postojanja kluba?

-Mi svake godine, ove je bilo devetu godinu zaredom, organiziramo turnir za pionirski uzrast, to je turnir koji je registriran u Hrvatskom nogometnom savezu, termin je u kolovozu, odmah nakon Velike Gospe. Radimo ga svake godine, a ovaj put je ispalo da ga moramo povezati s proslavom sedamdeset godina kluba. Zaključili smo zajedno s veteranima, pod vodstvom našeg Nene Stražanca, da bi bilo najbolje da to sve spojimo u jedan događaj. Tako da je uz turnir, Stražanac organizirao dolazak Selekcije veterana HNS-a. Turnir je ove godine opet dobio međunarodni karakter, jer smo pozvali ekipu iz Velike Kladuše, koja nam godinama dolazi. Međutim oni ove godine nisu imali dovoljan broj igrača, pa smo mi iz "Mostanja" s njima napravili zajedničku ekipu, po sistemu pola, pola. Bilo je jako puno ljudi, iznenadili smo se koliko je ljudi tijekom dana prošlo kroz stadion. Cijeli dan je bilo puno ljudi, od jutarnjih sati, kada su igrale domaće ekipe, do poslijepodne kada su igrali gosti, koji su doputovali iz Josipdola, Ogulina i Velike Kladuše. Bila je i utakmica veterana, koja je već sama po sebi bila događaj, tu je bilo i nekih bivših nogometnih zvijezda, koje je bilo lijepo vidjeti u Mostanju. Kruna dana bila je što je naš kombinirani tim uzeo prvo mjesto na pionirskom turniru.

Tko je bio zaslužniji za prvo mjesto, dečki iz Velike Kladuše ili igrači "Mostanja"?

-Zanimljiva je to priča, ta naša suradnja. Radi se o tome da su oni došli sa svojih šest igrača, a doveli su stvarno dobru djecu, mlade igrače, ulazna godišta 2010. i 2011. Mi smo imali isto mlade dečke, samo su dva igrača bila izlazno 2009. godište. Tako da smo bili općenito najmlađa ekipa na turniru. Taj spoj se dogodio, dečki su se kliknuli, kao da igraju jako dugo zajedno. Definitivno su dečki koji su došli iz Velike Kladuše odlični sportaši, trude se i stvarno imaju nogometne geni u sebi. Naši su ih pratili, to je bio sjajan spoj.  

Bilo je zaista puno ljudi, je li cijelo Mostanje došlo na stadion?

-Ljudi iz Mostanja željni su događaja u sportskom centru. U posljednjih godinu i pol dana, kako je pandemija, sport je bio zaustavljen. Ljudi su željni malo doći na stadion, družiti se. Svi oni osjećaju da pripadaju tom klubu, da je klub dio tog dijela grada, gdje živimo, gdje obitavamo. Stalno smo oko njega, viđamo se. Kada je takva prigoda, ljudi će doći.

Iznajmljujete igralište Nogometnom klubu "Barilović", kako ide ta suradnja?    

-Barilović je osnovao svoj klub, oni su se razdvojili od "Krnjaka". Imaju velike planove graditi sportski centar u Velemeriću, dok se to ne izgradi, a klub funkcionira, igraju na našem stadionu. U ovoj sezoni njihovi seniori igraju u Prvoj županijskoj nogometnoj ligi. Prije dvije godine došli su kod nas na razgovor, sa željom da bi igrali na našem igralištu, da bi iznajmili teren. Tako da mi imamo ugovor po kojem oni kod nas treniraju i igraju službene utakmice, jer trenutno nemaju gdje. Ta suradnja je dobra, stvarno nema nikakvih problema, samo što je sada travnjak jako opterećen i zahtjeva veliki trud i rad da ga održimo na nekakvoj razini da se nogomet igra u koliko, toliko dobrim uvjetima. Što se tiče reflektora, oni su nama izuzetno važni, zbog toga što smo svi mi treneri volonteri, preko dana radimo na svojim radnim mjestima, gdje zarađujemo za obitelji i za život, a u večernjim satima svoje slobodno vrijeme trošimo na nogometnom terenu trenirajući djecu. Zašto su bitni reflektori, jer je veći dio godine mračno, već od 18 do 19 sati, ne mogu se svi treninzi odraditi po danu, pa ih moramo produžiti do 21 sat ili čak i pola sata duže, a to bez reflektora ne bi mogli. Tako da ljudi koji su prethodili meni, predsjednik Marin Svetić i njegovi suradnici, koji su uspjeli postaviti reflektore, napravili su veliku stvar. Mi bi jedino voljeli naći neki način da nam se pomogne oko plaćanja računa za struju, koji su izuzetno visoki, ali dobro za sada mi između sebe pokrivamo taj dio, tako da ne bi mijenjali račune za struju za reflektore. Neka reflektora, neka računa, samo da mi možemo trenirati i igrati.

Kako je išao vaš životni i sportski put?

-Došao sam u Karlovac prije nekih 25 godina zbog posla, tu sam se oženio i sve to skupa. Kako sam u Slavoniji, od kuda jesam, bio u sportu kao klinac, relativno sam ratno dijete. U mlade sportske godine imali smo tamo rat. Bili smo sa školom izmješteni. Uvijek smo bili željni sporta, ja sam bio u onoj generaciji, koja nije imala druge zabave, osim sporta. Tako da mi je to ostalo kada sam došao u Karlovac. Prvo sam se priključio košarkašima, pa smo igrali ljetne lige, haklovi su bili na igralištu u Šancu i na Švarči. U konačnici, kroz svoj posao školovao sam se i završio za višeg trenera fizičke pripreme. Dobio sam vlastitu djecu, živio sam na ovom području i krenuo sam u nekom smjeru, zašto posjedovati sportsko znanje, a ne primijeniti ga negdje. Kada smo krenuli s radom imali smo ideju sportskih radionica za djecu. U tim sportskim radionicama za djecu svi su rekli da žele igrati samo nogomet i onda smo tu jednu grupu djece s kojom smo radili priključili Nogometnom klubu "Mostanje". Razgovarali smo sa Stjepanom Benčićem, on je rekao da može i tako smo ušli u klub. Tada smo osnovali i prve limače. Klub je tada već bio na neki način u silaznoj putanji što se tiče kvalitete rada i trenera. To je bilo vremensko razdoblje nakon smrti pokojnog Marijana Milčića, koji je tu jako puno vukao i radio. Tako da sam ja došao u pravo vrijeme da nastavim njegovo djelo, da preuzmem sve te stvari u klubu, da radim i uživam u svemu tome. Ušao sam u nogomet, dalje sam se licencirao kroz Nogometnu akademiju Hrvatskog nogometnog saveza, tako da sada završavam B licencu, bit će to uskoro gotovo. Okružio sam se s još nekoliko mladih trenera, koji su voljni raditi i školovati se. Automatski je taj rad prepoznat u gradu, pogotovo u našem kvartu, ljudi su se priključili sa svojom djecom, došli su jer smo bili osvježenje. Završio sam u nogometu, kojeg igram oduvijek i kažem igrao sam uvijek za zabavu, a sada idem u neke ozbiljnije stvari, u trenerske i organizacijske. Kod nas u Slavoniji ima jako puno nogometnih klubova, ja sam iz Brodsko-posavske županije, gotovo svako selo ima igralište i svoj klub. Bilo je oduvijek tamo dobrih igrača.   

Koje selekcije djeluju u klubu?

-Nama su najmlađa djeca 2014. godište, to su prstići ili kako mi kažemo u Karlovcu karlići, njih nemamo u natjecanju, jer ih nema dovoljno da bi se uključili u natjecanje. Oni treniraju zajedno s limačima. Limači nam igraju u Prvoj županijskoj ligi, kao i mlađi pioniri i stariji pioniri. Sada imamo i kadete u novoosnovanoj Županijskoj kadetskoj ligi i zahvaljujem svima, koji su uložili trud da se ta liga osnuje, jer je to jako važno da se zaustavi odljev igrača iz nogometa, a i da ta djeca igraju sa svojim vršnjacima, a ne s tri, četiri godine starijim igračima. Mi imamo selekcije od karlića do kadeta, a što se tiče natjecanja, od limača do kadeta. Za sada su svi u najboljim razredima natjecanja.  

Kakva je po vama situacija u Karlovačkoj županiji što se tiče talenata i mlađih uzrasta?

-Imam čast raditi sa selekcijama, koje daje naša županija u natjecanja s drugim županijama unutar Nogometnog središta Zagreb. Prije se slabije radilo, no sve je puno bolje od kada je na mjesto instruktora Nogometnog saveza Karlovačke županije došao Igor Gec, koji je značajno unaprijedio taj dio. Vidi se da mi bez problema, uz kvalitetan rad s našom djecom, možemo sudjelovati i biti bolji od vršnjaka iz ostalih županija. Ono što treba popraviti je ulaganje u stručno usavršavanje trenera i poboljšati infrastrukturu. Potvrda dobrog rada je i to što djeca iz naše županije igraju za prvoligaške zagrebačke klubove. Ova županija ima potencijala za nogomet.

Koliko je pandemija naštetila klubu?

-Korona je definitivno naštetila sportu, kada pogledamo cijeli svijet, kod nas su bile nešto blaže mjere, ali bilo je zatvaranja. Mi zimi ne treniramo vani, nego u sportskim dvoranama pri školama, a to prošle zime nije bilo moguće, nismo mogli ući u dvorane. Zbog vremenskih uvjeta nismo trenirali vani. Djeca su tri, četiri mjeseca bila bez treninga, dok nam nije bilo omogućeno da opet treniramo vani u veljači ove godine. Ima određeni broj roditelja, koji se boje pustiti dijete u grupni sport, na druženja i putovanja, jer se boje da ne bi donijeli bolest doma od koje bi se mogao razboljeti netko od ukućana, tko je stariji. Sve je to utjecalo da smo mi izgubili dosta igrača za vrijeme korone. Međutim, igranje nogometa bez gledatelja, pogotovo na višoj razini gubi smisao. Atmosfera na stadionu je nešto što privlači ljude.