Meso OUT, girja IN – recept za zdraviji život nakon prosinačkog prejedanja

Božićno i novogodišnje slavljenje prejedanjem i neaktivnošću je iza nas, a ispred nas Dijana Čavrak Mutić koja će nam u ovom razgovoru održati bukvicu zbog neumjerenosti na kraju prošle godine. Sa strahom započinjem intervju s trenericom koja s četrdesetak kila diže gumu od kamiona bez problema (kao što vidite na naslovnoj fotografiji), a koja se prije toga najede bezmesne hrane (ne znam odakle joj onda uopće tolika energija), i koja zna jako puno o prehrani i treninzima. Dijana je školovana fitness instruktorica i Master Hard body trenerica koja će nam dati mnoštvo korisnih savjeta o tome kako se oporaviti nakon blagdana, a zanemarit će višak kilograma novinara s kojim razgovara. Meni je to od štitnjače, hehe! Ispitat ćemo ju o svemu onome što zanima naše čitatelje koji su s prvim danima (n)ove godine stali na vagu i počeli razmišljati o nekim novim zdravim navikama.

Sretna ti ova netom započeta godina, Dijana! Jel' i kod tebe bilo fine hrane za blagdane? Čime se vegan može uopće počastiti za raskošnu svečanu božićnu ili novogodišnju večeru? Mesojedi imaju pečenku, francusku, netko voli puricu, janjetinu... Što je veganima posebna blagdanska delicija?

-Vegani kao i svejedi mogu imati itekako raskošnu božićnu, novogodišnju večeru. Umjesto pečenke, tu je seitan, tofu, tempeh i sl. Francuska može biti i u veganskom obliku i savršena je. Tu je i brdo raznih salata, miješanih, sa slanutkom, grahom, razni prilozi. Naravno tu je i sarma, moram napomenuti da je svi vole na moj način. Nije do mene, do sarme je haha.

Ponovimo razliku između vegana i vegetarijanaca? I zašto si ti baš veganka, a ne vegetarijanka?

-Razlika između vegana i vegetarijanaca je ta da vegani ne jedu ništa životinjskog porijekla, dok vegetarijanci jedu jaja i mliječne proizvode. Ja sam osobno probala sve vrste prehrane, od klasične mesne, makrobiotike, vegetarijanstva, veganstva i na kraju sirovog veganstva. Već odmah kod makrobiotike sam osjetila veliku promjenu i onaj neki dobar osjećaj. Nakon nekoliko godina prešla sam na klasično vegetarijanstvo, također super osjećaj, međutim meni osobno su jaja preteška i mliječni proizvodi prilično napuhuju organizam i odlučila sam se za veganstvo, a tu je naravno kriomice čučao i glavni razlog - životinje. Prelaskom na veganstvo osjetila sam posebno dobar feeling i zadovoljstvo kao i neku vrstu boosta. Naravno da su kroz sve te silne godine i svi moji nalazi to pokazivali. Često se kontroliram, ne jer me je strah već čisto iz znatiželje, da mogu sama sebi potvrditi: E, to je to. Kroz tu vegansku priču, naravno, vuklo me je da istražujem dalje i privukla me sirova veganska prehrana (ja sam na to gledala kao neki logičan i prirodan slijed). Pa kad sam već tu, jel'… Haj'mo probat'! Jedan duži period sam to proučavala (jer ništa ne ide preko noći), i to je bio moj najbolji potez ikad. Sve ovo prije je bilo super, ali ovo je baš, reklo bi se - ekstra. Uvijek sam imala energije, toga nije manjkalo nikada, ali od sirove hrane jednostavno letiš, ali doslovno. Nema umora, snage i energije imaš koliko hoćeš, nikada gladna.

Kad si se počela tako hraniti i iz kojih razloga? Zato što ti je žao životinja? Ali ljudi od pamtivijeka jedu meso?

-Ja sam svoju priču započela prije više od 20 godina tako da sam davno završila sa predrasudama drugih. Bilo je tu svakakvih pitanja, kao i ova tvoja (ha ha), ali vrlo brzo sam shvatila da se nemam potrebe ikome opravdavati se. Prvenstveno jer smatram da smo svi mi sami sebi najbolji i najveći kritičari. Ljudi od pamtivijeka jedu svašta, stvar su samo nijanse, ne treba se zamarati nepotrebnim. Svatko ima pravo na odabir i na svoj put kojim želi ići. A u smjeru opravdanja hranjenja životinja da bi ih se ubilo zbog hrane ne želim uopće ići. Svatko ima svoje svjetonazore i teško da će ih netko promijeniti zato što ću ja braniti svoje stavove. Samo savjetujem neka ljudi probaju na deset dana i ako se budu osjećali lakše, poletnije, energičnije, zdravije, bolje – sami će odlučiti. Od tuđeg savjeta je puno bolje da čovjek sam na svojoj koži isproba, pa onda donosi zaključke.

Znači, susrećeš se još uvijek s negativnim reakcijama? Čini mi se da su danas ljudi malo opušteniji po tom pitanju, da su već ''navikli'' na vegane i vegetarijance. Koje su najčešće predrasude prema veganima?

-Predrasude prema veganima su vrlo slične kao i prema vegetarijancima, okolina jednostavno smatra da nama nešto ''fali'', a vjeruj mi ne fali nam, ne nedostaje. Okuse i mirise neveganske hrane odavno sam zaboravila pa stvarno ne znam što bi mi od toga falilo. Situacija se mijenja, slažem se, ali svejedno smo i dalje mesojedima čudni i ''izmišljamo gluposti'' s prehranom. Ali, kažem, nema potrebe time se zamarati.

Veganska/vegetarijanska hrana je, navodno, skupa i nema ni približno izbora u trgovinama kao za mesojede. Imate s time problema? Ni u restoranima nema velikog izbora.

-Veganska/vegetarijanska hrana uopće nije skupa, to je mit kao i mnogi drugi. Izbora ima sve više - što je super i tu nema nikakvih problema. U restorane, osobno, baš i ne volim ići jer imam loša iskustva, nisam najčešće mogla dobiti ni poštenu salatu, ali taj minus nažalost ide ugostiteljima. Stoga mi je draže napraviti nešto doma pa sam sigurna da će biti ukusno.

Kako je s tvojom obitelji, svi se jednako hranite? Ne bi li dijete trebalo samo odlučiti hoće li biti vegan? Ne treba li mu i mesa za razvoj?

-U mojoj obitelji je to vrlo jednostavno. Suprug i sin su vegetarijanci, ali vole i veganske varijante, a za mene uvijek ima neke fine salate i još podosta finih sirovih delicija. Dijete će odlučivati samo kad bude punoljetno. Naravno da naše dijete jede hranu koju mi pripremamo kao i svako drugo dijete u drugim obiteljima. I meni je u djetinjstvu bilo servirano meso pa sam ipak odlučila prijeći na drugu ishranu. Naše dijete je cijeli svoj život (dvanaestogodišnji Vanja) bio svega nekoliko puta kod doktora i to uglavnom kad je trebao primiti cjepivo koje je bilo nužno. Zdrav je, raste kao gljiva, lijep je kao slika, možemo li biti više ponosni roditelji? A dodala bih i to da on sam nikada nije tražio meso, i već nekoliko godina govori da ga ne želi ni probati.

Kakve si primijetila razlike naspram života prije veganstva? Koji su benefiti, a koje mane veganske prehrane?

-Dok nisam promijenila prehranu bila sam često bolesna, nekoliko puta i u bolnicama, pa mi se to nekako zamjerilo, htjela sam sama napraviti nešto po tom pitanju, i drago mi je da jesam, jer bio je to dobar potez. Nisam imala problema s time da pojedem nešto što sam si zacrtala da neću, to jednostavno za mene više ne postoji, i kad si tako posložiš stvari sve je lako i vrlo jednostavno. O benefitima cijelo vrijeme govorim, zdravlje, energija, bolji osjećaj općenito, a mana nema, barem po meni, ne nalazim ih.

Ne dođe li ti nekad da bi pojela nešto nevegansko? Zbog okusa kojeg se sjećaš da ti je ukusan otprije? Ćevape, kulen, punjenu papriku? Jesi li ikad barem malo "zgriješila"? Što bi se dogodilo da pojedeš meso ili jaje ili popiješ mlijeko?

-Pravilan odabir hrane je izuzetno bitan i to ne samo da bismo bili vitki, već ključno - da bismo bili zdravi. Dobar izgled je (kako ja to volim reći) samo nuspojava zdrave prehrane, ha ha. Dodaci prehrani su, naravno, poželjni, ali da ne miješamo jabuke i kruške, jedno je kemija - a drugo je zdrav izbor dodataka, u mom slučaju sirovi dodaci tipa konoplja, spirulina, maca, itd... Razni biljni čajevi, recimo, također su dio prehrane. Kad se želudac godinama navikne na vegansku prehranu da unesem meso u nekom obroku vjerojatno bih imala većih probavnih smetnji, tako da ni ne pokušavam. A s obzirom da me uopće ne privlači takva hrana i ne nedostaje mi – o njoj niti ne razmišljam na taj način i to mi se ne može nikako dogoditi, dakle da pojedem meso, svi znaju da to ne jedem pa mi ni ne nude niti se dovodim u takvu priliku da bih ''morala'' vidjeti što bi se dogodilo da pojedem meso.

Nedostaju li ti kolači, deserti, klasici popit kremšnite, ledenog vjetra, madžarice, u koje moraju ići i mlijeko i jaja? Kako vegani pripremaju slatko?

-Ne preferiram slatko uopće, jedem količinski puno voća prijepodne i nemam potrebe više za šećerima. Ako mi dođe želja napravim neku sirovu varijantu slastice koja onda nije grijeh, već moj obrok. Inače hrpa raznih klasičnih kolača se može napraviti i u veganskoj varijanti, tako da ni tu problema nema. Da vidiš samo kako su ukusne sirove veganske torte s nadjevom od bademovog mlijeka i maka, na podlozi od indijskih oraščića ili nekih drugih orašida + hrpa svježeg voća gore, preliveno s nektarom od datulje po svemu na kraju! To se zove desert, odgovara Dijana.

Jedno istraživanje provedeno na čak 10.000 ispitanika, među kojima je bilo 350 vegetarijanaca i vegana, pokazalo je da manjak nekih vitamina i minerala kod vegetarijanaca ima negativan učinak na njihovo mentalno zdravlje. Vegetarijanci su podložniji, kažu, obolijevanju od psihičkih, ali i fizičkih bolesti nego osobe čija prehrana uključuje i meso, a dvostruko su skloniji depresiji od svejeda, pokazalo je istraživanje britanskih znanstvenika sa Sveučilišta u Bristolu čiji su rezultati objavljeni u časopisu Journal of Affective Disorders. Najčešće je riječ o manjku željeza i vitamina B12. Oko sedam posto vegetarijanaca i 50 posto vegana pati od pomanjkanja tog vitamina, a što je osoba dulje vegetarijanac ili vegan, rizik je veći. Evo tako kaže to istraživanje.

Dijana, imaš li neki komentar na ovaj članak? Malo provociram, ali baš me zanima što kažeš na ovo istraživanje!

-Istraživanja ima svakojakih, pa tako znam i njih podosta koja idu nama veganima u korist, ali nećemo gledati samo negativnu stranu, zar ne? Vitamina, minerala, pogotovo u sirovoj veganskoj ishrani ima napretek. Nismo podložniji obolijevanju, to je još jedan mit, ali o tome bi se dalo diskutirati. Ja to govorim iz vlastitog iskustva i iskustava moje obitelji i prijatelja. A sad, što kažu istraživanja, kako su rađena i koliko su relevantna... Osim toga, nije bitno samo biti vegan i jesti samo da pojedeš nešto što nije meso. Obrok mora biti nutritivno bogat, dobro izbalansiran, od kvalitetnih svježih namirnica, adekvatno pripremljen, podijeljen u više manjih obroka i na kraju dobro sažvakan i pojeden u miru i bez žurbe. Inače džabe sve, to vrijedi za svaku ishranu, pa tako i vegansku. Svaka medalja ima 2 lica, to je najkraće što mogu reći, jer da bi naučio i znao stvari prvenstveno te moraju zanimati, pa grebeš ispod površine, istražuješ, učiš... Najveća potvrda je meni moje osobno iskustvo. Više nego bilo kakvo istraživanje!

U kojem postotku je za zdravlje i vitkost bitna prehrana, a u kojem vježbanje? Koja dijeta je najbolja, a koja vrsta treninga?

-Oduvijek govorim: 100% prehrana, 100% trening. Jedno bez drugog ne ide i jedno ne umanjuje drugo. Trening je kralj, prehrana je kraljica, kad to dvoje spojimo dobit ćemo kraljevstvo. Vrlo jednostavno. Nema dijete, već zdravi i izbalansirani obroci, s vremena na vrijeme napraviti post od hrane, odmoriti organizam i to je to. Trening ovisi o osobi prvenstveno. U čemu se pronađe. Netko je za ples, netko za Hard body, a netko za nešto sasvim drugo. I sve je to super. Jer kretati se moramo i svaki oblik treninga može nam samo pomoći, odmoći sigurno neće.

Po čemu je Hard body poseban program? Ne čini se na prvu nešto inovativan i revolucionaran. Četiri puta tjedno po 45-50 minuta kružnog treninga. Već viđeno!

-Poseban je jer je prvenstveno u vježbanju naglašena mobilnost i koordinacija, pa tek onda snaga, kondicija, eksplozivnost itd. Poseban je samim time što je to dinamičan, raznovrstan i nikada dosadan trening. Od mene vježbači odlaze mokri, ali s osmjehom na licu. Meni je to dovoljno. Nije to nikako samo kružni trening, imamo mi dosta raznoraznih intervalnih treninga koje uključujemo, tako da nikako nije dosadno i uobičajeno. Ali nema ni potrebe da bude nešto neviđeno, isprobani koncepti su dobri, najvažnije je da je učinkovito!

S kojim sve rekvizitima vježbate? Girje se čine dosta opasne za početnike. Postale su pomodni rekvizit, nije li bolja kontrola pokreta s najobičnijim utezima?

-Prvi i osnovni, a i najmoćniji rekvizit je naše tijelo, a onda i girja, kao i suspenzijski TRX-trenažer. Girja ili zvonasti uteg (kettlebell) nije opasan rekvizit ako vježbač pored sebe ima trenera koji ga uči kako se njome pravilno rukuje i prati svaki njegov pokret. Kad se nauči, to je kao vožnja bicikla. Ma, nije to pomodni rekvizit, već jako staro rusko zvono koje se koristi poprilično dugo. Najobičniji utezi meni su osobno premonotoni, iako su itekako učinkoviti kao rekvizit.

Koliko su velike grupe kod tebe? Nije li bolji individualni rad? Ima li više muškaraca ili cura kod tebe? Čini se da muškarci stereotipno više vjeruju muškom treneru kao autoritetu.

-Zbog trenutne situacije s epidemiološkim mjerama grupe su manje, više sam se bazirala na individualne treninge koji su mi prioritet već nekoliko godina. U svakom slučaju bolji je individualni trening, naravno. Imam žene i muškarce podjednako. Nisam se susrela još s takvim slučajem da muškarci žele muškog trenera, čak suprotno. Muškarci više poštuju autoritet žene trenera, rekla bih iz iskustva, osim ako imaju problem sa egom, onda ne. Ha ha!

Koliko je korona utjecala na treninge, jeste li imali online varijantu treninga? Jesu li se ljudi opustili, zdebljali, izašli iz forme tijekom lockdowna i kad su krenule zabrane i ograničenja? Je li se, na kraju krajeva, posao smanjio, je li još uvijek poslovanje održivo zbog COVID-a?

-Imali smo online varijantu kroz cijeli taj period i moja ekipa se nije zapustila, podijelila sam svima girje i konstantno su bili u treningu. Posao se smanjio u pogledu grupa, ušao je strah među ljude, pomalo i neka pasivnost, lijenost je nastupila, ali zato postoje individualni treninzi i to ide odlično. Tako da, održivo je i zadovoljna sam s obzirom na cjelokupnu situaciju.

Što biste čitateljima savjetovali sad nakon ovih blagdanskih opuštanja koja često prate prejedanja, opijanja, noćno bančenje i dnevno izležavanje? Koliko će im trebati za oporavak i kako/kada krenuti s nekim zdravijim navikama u ovoj novoj godini?

-Krenuti treba prvo sa željom, voljom i pojavom na treningu (za ostalo ćemo lako). I to ne od 01.01., od sljedećeg ponedjeljka ili od sljedećeg mjeseca. Odmah! Jer ako odmah ne kreneš – najčešće ništa od toga! Tu sam uvijek za sve na raspolaganju sa savjetom, i za odgovore na sva pitanja na temelju vlastitog iskustva i iskustava mojih klijenata. Prvi dan neki lakši obrok, drugi dan post na cijeđenim sokovima, od trećeg dana nastaviti s laganim obrocima i, naravno, krenuti s treningom. I to je to, ustvari vrlo je jednostavno. Hvala još jednom na prilici za promociju zdravih životnih navika i, uredniče, očekujem da ti prvi primijeniš ove savjete. Čekam te na treningu kod mene. Sutra počinješ. Da vidimo tko može više zgibova, ti ili ja?