"Meni su Olimpijske igre glavni cilj, ali i tati, on još uvijek želi ići i on će isto probati, nadamo se da ćemo uspjeti"

Streljački klub "Policajac" i Matija Cindrić bili su u 2023. godini najuspješniji u karlovačkom i županijskom sportu. U ritmu uspješnih rezultata nastavili su i u ovoj godini. Početkom godine u zanimljivoj borbi i velikom preokretu obranili su naslov državnog prvaka u zračnom pištolju, Karlovčani su osvojili prvo mjesto u 1. Walther hrvatskoj ligi. Ukupno je "Policajac" osvojio ekipno na državnim prvenstvima četiri prva i tri druga mjesta. Slavko Matanić osvojio je svoj prvi pojedinačni naslov državnog prvaka u zračnom pištolju, u finale je ušao kao sedmi s 561 krugom, a nakon finala osvojio je prvo mjesto. Streljački klub "Policajac" nastupio je u Osijeku na finalu Kupa Hrvatske te u izjednačenoj borbi, nakon više unutarnjih centara ekipno osvojio naslov prvaka. Vlado Cindrić osvojio je dvanaesto mjesto na Europskom prvenstvu u Osijeku, u disciplini 50 metara pištolj slobodnog izbora. Osvojeno je još niz ekipnih i pojedinačnih naslova u raznim  disciplinama. O odličnim rezultatima kluba, ekipnim i pojedinačnim, razgovarali smo s Matijom Cindrićem.

Počelo je u novoj sezoni natjecanje u 1. Walther hrvatskoj ligi u zračnom pištolju, kakav je bio start?

-Da, počelo je natjecanje u 1. Walther hrvatskoj ligi u zračnom pištolju, prvo kolo održano je u Solinu, osvojili smo drugo mjesto. Malo smo kiksali, nismo odradili baš onako kako smo zamišljali, očekivali smo da ćemo to odraditi malo bolje, ali opet ovo drugo mjesto nije loše. "Dalmacijacement " je uzela prvo mjesto, tako da opet će biti bitka između naša dva klub, vjerojatno da samog kraja lige.

Što bi od ekipnih rezultata, a i pojedinačnih članova kluba izdvojio u ovoj godini?

-Evo, ova godina nije meni u pojedinačnom smislu bila baš bajna, dosta sam imao radnih obaveza i oko fakulteta, nisam baš uspio ostvariti onoliko, koliko sam si zamislio. Tako da što se mene tiče, malo sam tu lošije odradio nego prošlu sezonu, ali što se tiče ekipe, opet je bila fantastična godina, osvojili smo četiri prva mjesta, tri druga mjesta, stvarno opet fantastična sezona za nas. Pojedinačno je tata Vlado bio prvak Hrvatske na pištolju Drulov, osvojio je dva druga mjesta na državnim prvenstvima, osvojio je dvanaesto mjesto na Europskom prvenstvu u Osijeku, u disciplini 50 metara pištolj slobodnog izbora. Slavko Matanić prvak je Hrvatske u zračnom pištolju i drugi pištolju-revolveru 15+15. Sva trojica smo kategorizirani sportaši po Hrvatskom olimpijskom  odboru.  

Koliko će trajati 1. Walther hrvatska liga u zračnom pištolju, koliko ima kola i kada će završiti?

-Završit će negdje početkom iduće godine, najvjerojatnije krajem drugog ili početkom trećeg mjeseca, a ima pet kola, znači ostala su nam još četiri. Drugo kolo  bit će održano u Čakovcu, između toga mi pucamo još First ligu, to  je međunarodno natjecanje, pucamo mi, Slovenci Austrijanci i Mađari. U Turnišću u Sloveniji održana su dva kola, tako da dosta je natjecanja, bit će zanimljivo.

Puno je natjecanja, koliko se uspije trenirati?

-Pa, stigne se, nadam se da ću sad uspjeti malo više napraviti, nadam se da će ova sezona biti  bolja. Nekako sam si posložio malo neke druge stvari, tako da očekujem da će moji rezultati biti bolji, nego što su bili tijekom ove godine.

Ti si u  Interventnoj jedinici policije, radi se u smjenama i po noći, kako uspiješ uskladiti posao i treninge?

-Da, naporno je radi se svakako i po noći, ali zahvaljujem se svojim nadređenima, stvarno izlaze mi u susret koliko je god je to moguće, tako da s te strane ne mogu se ništa žaliti. Ovisno u kojoj smjeni radim dogovorim si trening i sve funkcionira kako treba,  tu nema problema.

Nedavno se policijska reprezentacija vratila iz Brage u Portugalu, gdje ste nastupili na Desetim europskim policijskim i vatrogasnim igrama, imali ste žetvu medalja, kako je ustvari  bilo?

-Bilo je stvarno sjajno, ekipa je bila fantastična, sve je bilo idealno, opet smo se vratili s hrpom medalja. Pokazali smo ponovo da smo stvarno dobra ekipa da je Hrvatska policija stvarno spremna i sposobna. Sve je bilo odlično, od samog puta, od same organizacije, samog natjecanja, stvarno sve ovo kad se vrati s toliko medalja ne može biti loše nikako. Konkurencija je bila vrlo jaka, ove godine su tu bili Poljaci koji su bili stvarno jaki i to su isto bivši reprezentativci, njihovi specijalci, pa Portugalci koji su isto vrhunski koji se natječu isto kao i mi u međunarodnom programu. Tako da stvarno bilo je vrhunskih sportaša, tako se posložilo, lijepo smo odradili, bilo je malo možda i sreća i sve to, ali zasluženo smo osvojili brojne medalje.

Pokušavate u klubu složiti i žensku ekipu, kakva je tu situacija?

-Nemamo dovoljno žena, bilo bi dobro da dođe još koja, da skupimo ekipu da se mogu natjecati na razini na kojoj se mi natječemo. Do sada su tu dvije koje su se malo već odvojile, Sanja Despot već je bila na nekim natecanjima. Nadam se da će uspjeti ispuniti normu da ide dalje na druga natjecanja, puca dobro, trenira i očekujem da će se pridružiti još netko da stvorimo ekipu od tri žene, koja će se moći boriti za visoke pozicije.

Imate bazu muške ekipe koja se natječe u zračnom pištolju, ali je nadopunjujete sa strijelcima za druge kalibre, o čemu se radi?

-Romano Milovac priključuje nam se često na velikom kalibru, Željko Mataković također, oni većinom pucaju taj mali kalibar ili veliki kalibar, zračni pištolj odrađuju većinom samo u našoj Županijskoj ligi, koju pucamo čisto toliko da odrađuju, da su malo u formi, da ne dođu baš samo na državno prvenstvo na veliki kalibar. Velika je razlika, ako se ne puca cijelu godinu.

Gradska streljana je obnovljena i modernizirana, kakvi su sada uvjeti za treninge, imate li dovoljno termina?

-Da, dovoljno je termina, imamo sada, usudio bih se reći, trenutno jednu od najboljih streljana u državi, ako ne i najbolju. Sve imamo na jednom mjestu, uvjeti su stvarno idealni, nemamo se više na što požaliti, ima tu još nekih sitnica dolje za veliki kalibar oko buke, koje se rješavaju, ti neki problemi zbog stišavanja te buke, ali što se tiče samo zraka i malog kalibra stvarno su uvjeti odlični. To se vidi i po rezultatima, stvarno se vidi da imamo idealne uvjete, velika je to razlika.

Matija kako stojite s oružjem, imate li dovoljno pištolja?

-Imamo, ide nam u prilog, osvojili smo zadnja dva naslova prvaka Hrvatske, samim time smo dobili dva pištolja, kako nam je Walther glavni sponzor lige pobjedniku lige dodjeli se zračni pištolj. Taj zračni pištolj vrijedi oko 2.500 eura. Mi smo dobili dva i to nam je motivacija da i u ovoj sezoni budemo prvi, jer puno nam to znači, skupo je oružje, skupa je municija, što god treba, ali imamo dovoljno municije, imamo dovoljno pištolja, ali borimo se. Nama su bitni pištolji i municija, mi nemamo druge opreme, osim streljačkih cipela. Puškaši imaju puno više opreme, imaju posebnu odjeću, a mi to ne trebamo.  Bilo bi dobro da i u ovoj sezoni osvojimo naslov prvaka Hrvatske i da dobijemo još jedan pištolj.

Kakva je situacija s odlaskom na velika natjecanja, Vlado i ti ste u reprezentaciji, ali treba ispuniti kvote, što vas očekuje?

-Da, tu smo uvijek u tom užem krugu nas pet, šest strijelaca koji se najčešće borimo za taj ulazak u reprezentaciju. Nedavno, evo bilo je izborno natjecanje, nažalost nitko od naših strijelaca u pištolju nije uspio izboriti normu za Europsko prvenstvo u zračnom pištolju, koje će biti održano u Osijeku u ožujku ove godine. Drugo kolo Hrvatske lige u Čakovcu bit će ujedno i novo izborno natjecanje na zračnom pištolju. Probat ćemo se dignuti na tu razinu,  ispuniti A ili barem B normu, puno bi nam to značilo. Evo zadnja dva prvenstva Europe na zraku nismo nastupili ni tata ni ja, pa evo bilo bi super ako bi uspio netko od nas dvojice, nadamo se da bi mogli obojica, jer blizu smo, nije to tako daleko to su te neke sitnice, ali evo pokušat ćemo izboriti to Europsko prvenstvo.

Kako stojite s tim veliki međunarodnim turnirima, u Münchenu je veliki turnir na koji ste išli, kada je opet?

-Turnir u Münchenu je u prvom mjesecu, ostaje nam još nekoliko natjecanja, pa ćemo vidjeti koga će reprezentacija poslati u u München. Ipak, to samo reprezentacija šalje, ne možemo mi kao klub ići tamo, ali bi mogli znači preko reprezentacije, to je veliki turnir i bilo bi lijepo nastupiti tamo.

Imaš li kakav rezultat koji bi htio oboriti, tu si negde uvijek u vrhu, ali koji je to rezultat koji bi tebe zadovoljio da ga skineš? 

-Volio bih na natjecanju pucati 580 krugova i više od 580, to su rezultati koji te stvarno vode u vrh i Olimpijade i svjetskih prvenstva i tako dalje. Na treningu sam to redovno radio, ali nikako da to ispunim na natjecanju, tako da stvarno bilo bi mi baš drago da to ostvarim, jer taj rezultat je vrijedan.

Zašto je to tako, to mi je i Vlado rekao, da na treningu to ide, ali na natjecanju ne ide, je li to zbog neke treme?

-Zato što je to streljaštvo, to su sve sitnice, gdje pištolj radi u ruci malo više nego treba, naravno zbog neke te treme ili zbog nekog tog pritiska, dovoljno je ta mala količina kojom se on pomiče u ruci, nije 10,0 nego je 9,9, to je manje od jednog milimetra razlika i ako tako bude šest, sedam puta to je jednostavno za toliko krugova manje. Pokušat ću, probat ću, ako dođem na tu razinu treninga, možda raditi s nekim sportskim psihologom, možda da bi me malo dignuo, da mi da neki savjet ili način, možda da mi pomogne, vidjet ćemo. Svi ovi strijelci koji su u vrhu, svi oni rade s psiholozima, s kondicijskim trenerima, imaju barem tri, četiri vrste trenera, ali oni imaju tu mogućnost. To sve košta, to je sve skupo, ali vrijedi uložiti, vidjet ćemo.

Tih 580 krugova, značili to da ako bi to ispucao da bi onda mogao konkurirati za Olimpijske igre 2028. godine?

-Naravno, evo sad ove godine na Olimpijskim igrama u Parizu finale je bilo 577 krugova, tako da to je neki put tu 582, neki put je kao ove godine 577 krugova, ali ono što je najteže, najteže je doći tamo, to je stvarno jako teško, vidjet ćemo. Ako uspijem doći na tu razinu na kojoj sam bio prije nekog vremena probat ću riskirati, uložit ću nešto, pokušat ću naći neke sponzore koji bi mi  mogli omogućiti da da dođem na tu višu razinu.  Probat ću uhvatiti te Olimpijske igre 2028. godine, to mi je sada veći cilj, ali najprije se plasirati na Europsko prvenstvo, pa onda ići stepenicu po stepenicu. 

Koliko treniraš tjedno, trebalo bi svaki dan,  možda i dva put dnevno, kako ustvari stojiš s treninzima?

-Svaki dan minimalno, trebalo bi čak dva put dnevno, ali tko od nas ima toliko vremena, koji nismo profesionalci, svi imamo drugih radnih obaveza. Ovo zadnje vrijeme nisam puno trenirao, trenirao sam do dva do tri puta tjedno, neki put i četiri puta, ali sada ću probati više, jasno vikendom streljana ne radi. Teško je neki put uskladiti sve, trening, radne obaveze, fakultet i ostale privatne stvari, iskombinirati to u jedno, ali pokušat ću barem da minimalno treniram četiri pa pet puta na tjedan, ako ne i više. Ako ništa, raditi ću doma na suho na zid, na sami klik i neko to dizanje, smirivanje ništa drugo.

Glavni cilj su ti Olimpijske igre, ali čini mi se da ni tata Vlado nije popustio u ambicijama, je li i on želi na Olimpijske igre?

-Da, meni su Olimpijske igre glavni cilj, ali i tati, on još uvijek želi ići i on će isto probati, on bi volio probati, bio je dva, tri puta blizu, falio mu je jedan krug za Olimpijadu da ispuni kvotu. Tako da probat će ponovo, odradit će pripreme, spremiti se, kako bi pokušao ispuniti kvotu za Olimpijske igre. Svi mi koji smo u reprezentaciji, svi mi imamo šanse otići na Olimpijske igre, na tim natjecanjima na kojima se djele kvote, mi ih možemo ispuniti, jer svatko od nas zna posao. Mi to možemo, jer mi to sve na treninzima radimo i svi mi znamo i tata zna da može i ja znam da mogu ja, ali i da može i on. Tako da mi znamo da možemo to odraditi, jer smo gledali one druge na treninzima i gdje su pucali te rezultate, tako da se nadamo se da ćemo uspjeti, da će barem netko iz Hrvatske otići na Olimpijske igre. Mi se nadamo da ćemo to biti tata i ja.

U streljaštvu godine nisu bitne, nema limita kod godina, kada su u pitanju vrhunski rezultati,  je li tako?

-Da, tako je, Portugalac Joao Costa ima šezdeset godina i još je u vrhu pištoljaša. Rijetki su, nema ih puno, ali ih ima, najčešće su to u pištolju ljudi koji su u vrhu, između 30 do 50 godina, tu ima najviše tih koji su osvajali medalje, osim da ne nabrajamo Kineze koji su najčešće vrlo mladi, njih ima jako puno, oni se često mijenjaju. Svi ostali sportaši po tim zemljama su od 30 plus pa do 50 u najboljim godinama.

U ovim svim zemljama koje su najuspješnije u pištolju, strijelci su profesionalci i teško se natjecati s njima, kakvo je tvoje mišljenje?

-Pa, u većini ovih zemalja koje mi gledamo, oni su profesionalci, oni samo to rade, nitko ništa drugo ne radi,  ne rade noćne, oni ne rade ništa, nego je cijeli dan određen za streljaštvo, što za pripreme, što za neke druge aktivnosti vezane uz trening. Oni kada imaju slobodan dan, oni  su slobodni, idu na pripreme kada oni hoće, oni odu u Dubai deset dana na pripreme i treniraju deset dana. Mi se ne možemo mjeriti s njima. Opet pokušavamo, čak i kažem pucamo mi te rezultate na treningu, samo treba to prevesti na natjecanje, a to je ono što mi u glavi neki put ne možemo od svih tih obaveza i noćnih smjena. Jednostavno nije isto, koliko god možda misliš da nisi umoran, ti si jednostavno psihički i fizički istrošen, a da to ni ne kužiš. To se sve osjeti, to su sve neke te male sitnice koje se osjete na samom pištolju.