Nakon tri godine, SSSH vraća se prosvjednom obilježavanju Međunarodnog praznika rada. Središnji dio obilježavanja bit će prosvjedni marš pod nazivom: "Za Hrvatsku zadovoljnih radnika“

Sretan Međunarodni praznik rada!

VIŠE IZ RUBRIKE

    Međunarodni je praznik rada.

    Nakon tri godine, Savez samostalnih sindikata Hrvatske ( SSSH) vraća se prosvjednom obilježavanju Međunarodnog praznika rada. Središnji dio obilježavanja bit će prosvjedni marš pod nazivom: "Za Hrvatsku zadovoljnih radnika“. Okupljanje sudionika povorke započet će u 10:30 sati ispred Radničkog doma u Zagrebu, a u 11:00 sati očekuje se kretanje povorke. Povorku će, uz sudionike, činiti i autobusi, te traktori,  a kretat će se sljedećom rutom: Šubićeva- Zvonimirova- Heinzelova- Branimirova - Zavrtnica – Radnička cesta.

    Krajnja destinacija bit će Radnička cesta, kod rotora, u neposrednoj blizini sjedišta Hrvatske udruge poslodavaca. Ondje će se oko 11:30 sati s pozornice okupljenima obratiti predsjednik SSSH Mladen Novosel, te predsjednici udruženih sindikata s dva temeljna zahtjeva upućenima poslodavcima i njihovim udrugama, te Vladi RH:

    -rast prosječne neto plaće na 1.500 eura, te minimalne plaće na 750 eura do 2026. godine

    -snažnije kolektivno pregovaranje s naglaskom na provedbu i nadzor nad primjenom kolektivnih ugovora

    -U uvjetima inflacije, nestabilnosti cijena i drastičnog rasta cijena energenata, prijevoza i nekih prehrambenih artikala, standard građana mora se očuvati rastom plaća.

    Poručit ćemo kako je najučinkovitiji način za ostvarivanje rasta plaća kolektivno pregovaranje, posebice na razini sektora, koje je u kontinuiranom padu. Uputit ćemo poruku onim poslodavcima koji odbijaju kolektivno pregovarati i ne pregovaraju u dobroj vjeri, te Vladi RH koja mora osigurati poticajno okruženje za kolektivno pregovaranje, poručuju iz SSSH.

    Inače, Međunarodni praznik rada, 1. svibanj obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu dana 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.

    Cijelo 19. stoljeće bilo je obilježeno bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života. Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći zamah u SAD-u.[1]

    Na dan 1. svibnja 1886. godine u Chicagu je prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenirala oružjem i ubila šest, a ranila oko 50 radnika. Mnogo je prosvjednika uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.

    U spomen na krvoproliće u Chicagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radničke prosvjede. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva.

    I u Hrvatskoj praznik rada počeo se slaviti 1890. godine. Hrvatski radnici istaknuli su zahtjeve u znaku tri osmice. Zagrebački su radnici kao uvod u proslavu te godine održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma, kako su pisale Narodne novine, govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1000 radnika naglašavali: "Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi".

    U slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj prema Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj izglasovanom u Saboru u travnju 1996. godine, službeni naziv ovoga praznika bio je Blagdan rada. Tako je ostalo do 2. studenoga 2001. godine, kada je izmjenama i dopunama spomenutoga zakona službeni naziv postao Praznik rada.