Razgovor: Neven Trbojević, trener Taekwondo kluba "Banija Pandas"

"Matuzićeva bronca je prva muška medalja s europskih prvenstava za naš klub"

VIŠE IZ RUBRIKE

    Taekwondo klub "Banija Pandas" ovu godinu, koja nije bila dobra za sport općenito, zaključio je na najbolji mogući način. Član kluba Lucio Matuzić osvojio je u Sarajevu na 11. Europskom kadetskom taekwondo prvenstvu brončanu medalju u kategoriji do 45 kg. Na prvenstvu je nastupilo 150 natjecatelja iz 30 zemalja. Lucio Matuzić bio je jedini karlovački predstavnik na ovom natjecanju. Matuzić se pripremao za ovo prvenstvo u vrlo teškim uvjetima, od kada je donesena odluka da će nastupiti na Europskom prvenstvu, za pripreme je imao samo dvanaest dana i to u razdoblju kada je bilo zabranjeno trenirati. U Sarajevu je uz Matuzića bio njegov trener Neven Trbojević, koji je i jedan od trenera reprezentacije. To je za Taekwondo klub "Banija Pandas" šesta medalja na europskim prvenstvima i prva muška. O ovom velikom uspjehu razgovarali smo s trenerom Taekwondo kluba "Banija Pandas" Nevenom Trbojevićem.

    Bilo je dosta nedoumica oko Europskog kadetskog prvenstva, a na kraju je ipak održano i za vas je bilo uspješno. Kako sve to komentirate?

    -Okolnosti su bile malo čudne, meni bi bila još draža ta medalja da smo ginuli za nju, da smo trenirali cijelu godinu. Ovdje je bilo dosta nepoznanica, situacija je bila zaista čudna. Najprije smo trebali ići na Europsko prvenstvo, onda je ipak otkazano, pa je trebao biti kadetski kamp u Svetom Martinu na Muri, gdje smo odradili juniorski kamp reprezentacije. Dva tjedna nakon juniora trebali su u Sveti Martin na Muri doći kadeti, a za vrijeme kampa bile bi odrađene i kvalifikacije za Europsko prvenstvo. Zatim je otkazan kamp za kadete, jer se ne ide na Europsko prvenstvo. Da bi dvanaest dana prije Europskog kadetskog prvenstva u Sarajevu Hrvatski taekwondo savez odlučio da se ipak ide na natjecanje. Tako da, prvo smo trenirali, pa nismo trenirali, forma je bila narušena, nije bila prava forma, kako bi ja inače pripremio Lucia Matuzića. Meni je gušt dizanje forme kod sportaša.    

    Kako je određen sastav reprezentacije, kada nije bilo kvalifikacija?

    -Nije bilo kvalifikacija, a sastav reprezentacije određen je prema prijašnjim rezultatima. Kod Matuzića je bilo dobro što je on stalno bio u istoj težinskoj kategoriji, neki su natjecatelji mijenjali kategorije, po dvije, tri gore, jer dosta vremena sportaši nisu trenirali, niti nastupali. Normalno da su otišli gore s težinom, to su kadeti, to su još djeca, nisu to seniori, koji su stalno u granici jedne kategorije. Ovo su djeca, koja rastu, razvijaju se, tako da je dosta njih mijenjalo kategoriju, a Matuziću je bilo dobro što je stalno bio u istoj kategoriji. Imao je neke rezultate iz sebe, pa je zbog toga on predložen i stavljen na popis reprezentacije u toj kategoriji. To je bilo dobro što je izabran, a potvrdio je s medaljom svoj izbor u reprezentaciju.  

    Kakva je bila organizacija Europskog prvenstva u Sarajevu?

    -Europsko prvenstvo bilo je odlično organizirano, volio bih da je uvijek tako na svim turnirima. Natjecanje je održano u Hotelu Hills. Kada smo došli, strogo nam je zabranjeno da izlazimo iz hotela, jer su svi u njemu bili negativni. Nismo mogli izaći van i negdje se zaraziti, pa onda zaraziti sve u dvorani. Natjecanje je bilo u hotelskoj dvorani, tako da smo se zagrijavali po sobama i po hodnicima. Bila je jedna dvorana za zagrijavanje, u tu se dvoranu moglo ući tri borbe prije nego što se tvoj borac bori. Tako da smo mi odradili to što smo mogli, pripremili smo se, otišli u dvoranu i napravili posao.

    Kakav je bio put do medalje?

    -Matuzić je bio treći nositelj po rezultatima, koje je napravio. Prva tri nositelja bila su slobodna u prvom kolu, dok su se ostali borili za ulazak u četvrt završnicu. Nakon toga, Lucio je borio s Ukrajincem. Bila su dva Ukrajinca, a taj koji se borio s Matuzićem bio je član reprezentacije, ovaj drugi se kvalificirao kroz Europsko klupsko prvenstvo. Mi smo se pripremali za nekoliko boraca i baš smo se pripremali za tog Ukrajinca Ruslana Bardakova, kojeg je Matuzić pobijedio 21:9. Dečko je bio na Svjetskom prvenstvu i prošle godine je bio, kao i Lucio, na Europskom prvenstvu, ali u nižoj kategoriji. Jedina šansa da osvojimo medalju bila je da Lucio bude koncentriran i da ide sa srcem u tu borbu po cijenu svega. Znači, bio je nabrijan, toliko je želio tu medalju, želja je bila velika, a tijelo je već memoriralo sve što smo trenirali. Bilo je par mojih gestikulacija što treba napraviti da bi pobijedio i to sve bilo je dovoljno za ulazak u polufinale. Tamo ga je čekao Poljak Mateus Chrzanowski, koji je na kraju postao europski prvak. To je odličan borac, Lucio se malo opustio, jer je medalja bila u džepu, pa je lakše ušao u borbu. No, Poljak ga je pobijedio s velikom razlikom, a tu svoju snagu pokazao je i u finalu, gdje je također pobijedio. Mi smo zadovoljni s brončanom medaljom i vrlo smo sretni, to je prva muška medalja s europskih prvenstava. Nakon 24 godine osvojena je konačno muška medalja za karlovački taekwondo. Darko Željković osvojio je 1996. godine brončanu medalju na Europskom juniorskom prvenstvu. Tako da je nakon 24 godine došla muška europska medalja u naš grad.  

    Zbog čega je ovo Europsko prvenstvo praktički održano na silu, zar se nije moglo pričekati do iduće godine?

    -To su bile više sile, bio sam jedan od trenera koji smo bili protiv odlaska na Europsko prvenstvo. Baš zbog toga što djeca nisu trenirala, mislim, jesu trenirala su, ali trening bez same borbe nije to. Razgovarao sam s kolegom iz Splita, oni su osvojili dosta medalja, ali su očekivali da će biti sjajnije. Rekao mi je da su se oni borili međusobno, ali oni se međusobno poznaju i to nije to, kada dođe nepoznati protivnik, onda je to nešto drugo. Tako da niti oni nisu imali nikakvih borbi, niti taj kamp nije održan, a tamo su se mogli boriti natjecatelji iz raznih klubova. Između sebe nismo trenirali, jer nismo mogli, a nismo imali niti cilj, niti plan zašto trenirati, jer je na sjednici Upravnog odbora Hrvatskog taekwondo saveza odlučeno da je ova godina zamrznuta i da se neće ići na nikakva natjecanja. I onda dvanaest dana prije Europskog prvenstva odluka da se ipak ide. Nakon toga, mi treneri na svakakve načine smo se snalazili zbog ovih mjera koje su na snazi. Kako ja kao trener mogu dozvoliti da mi natjecatelj uopće ne trenira i ode na Europsko prvenstvo. To je šansa da se osvoji medalja, a bez treninga ja ga ne mogu poslati na natjecanje. Tako da smo morali raditi i online, na sve načine smo se snalazili, bilo mi je teško, jer nikog nismo zvali da s njim sparira, jednostavno se nisam usudio nekoga zvati. Ja sam se s njim borio na nekim treninzima, koje smo imali. Na kraju smo ipak došli do određenog cilja i mogu reći da sam vrlo sretan.  

    Jeste li zadovoljni s učinkom cijele reprezentacije?

    -Mi treneri u reprezentaciji zadovoljni smo s učinkom, čak imamo i neke medalje, koje smo dobili putem ždrijeba. Mislili smo da će biti lakše, prvi dan smo komentirali da će biti više medalja nego pobjeda. Onda su oni najbolji počeli pobjeđivati, tako da je na kraju prvog dana osvojeno sedam medalja. I djevojke su svoje napravile, tako da smo na kraju zadovoljni, jer smo opravdali odlazak na prvenstvo.  

    Ova medalja nastavak je niza medalja osvojenih na europskim i svjetskim prvenstvima. Koliko je ustvari osvojeno medalja?

    -Do sada smo imali 22 nastupa naših članova na europskim i svjetskim prvenstvima, od toga smo imali petnaest nastupa na europskim prvenstvima i sedam na svjetskim prvenstvima. Osvojili smo ukupno sedam medalja, šest na europskim i jednu na svjetskim prvenstvima. Prvu medalju osvojila je 2005. godine Marija Vičić, bila je to kadetska brončana medalja, a 2013. godine Ana Đarmati također je osvojila kadetsku brončanu medalju. Ana Vranešić bila je 2013. godine viceprvakinja Europe. Prvu seniorsku europsku medalju osvojila je Mateja Kunović 2014. godine. Kristina Čerina osvojila je za nas medalju 2017. godine i sada je Matuzić osvojio brončanu medalju. 2012. godine Mateja Kunović osvojila je medalju na Svjetskom prvenstvu i dobila "Nagradu Dražen Petrović" kao najbolja mlada sportašica u Hrvatskoj. Imali smo još čak pet borbi za medalju, osvojili smo pet pozicija između petog i osmog mjesta i tu smo mogli nešto napraviti. Kada se sjetim toga, to su mi bila dramatična iskustva. Mogu reći da naši natjecatelji nastupaju na europskim i svjetskim prvenstvima od 2004. godine do danas, to je 17 godina. Imamo svake godine predstavnike na europskim i svjetskim prvenstvima, samo dvije godine nismo imali, bilo je to 2009. 2010. godine. 2001. godine je prvi put naš član nastupio za reprezentaciju, a ukupno su naši članovi 55 puta nastupili za reprezentaciju i osvojili 30 medalja. To su razni G1 i G2 turniri na kojima su naši natjecatelji nastupili za reprezentaciju.   

    Bili ste poznati kao ženski klub, a sada je stigla prva muška medalja. Jesu li se promijenili odnosi u klubu?

    -Da, Lucio Matuzić osvojio je za naš klub prvu mušku medalju. Moram reći da smo zadnje dvije godine jači u muškoj, nego u ženskoj konkurenciji. Nastavlja se niz osvajanja medalja, znači da to nije slučajno. Krenuli su i dečki u borbe za osvajanje medalja na velikim natjecanjima i to me posebno veseli.  

    Je li uspjesi ovise od generacije do generacije?

    -Mislim da će biti sve teže i teže, ne da mislim, u to sam siguran. Naš klub osnovan je 1996. godine, a 1998. godine počeli smo s nastupima na državnim prvenstvima. Računajući od 1998. godine do danas smo osvojili 34 naslova prvaka. Gledao sam razdoblje od 1992. do 1998. godine, klub u kojem sam bio član osvojio je u tom razdoblju u jednoj godini devet naslova državnih prvaka. Sada sva tri karlovačka kluba zajedno ne možemo to napraviti. I bit će sve teže i teže s tim generacijama. Prije je bilo u Hrvatskoj 20 klubova, a sada ih je 120 i svi rade i na svakom državnom prvenstvu svaki klub ima državnog prvaka. Tako da će biti teško ponoviti te brojke koje su bile u posljednjih trideset godina.   

    Govorili ste da će vam biti žao ako ove godine ne bude Europskog kadetskog prvenstva, jer to je zadnja prilika da Lucio Matutić osvoji medalju. Jesu li sada svi sretni?

    -Da, na kraju je sve ispalo dobro, jer će iduće godine Lucio Matuzić nastupati u juniorskoj konkurenciji. Zaslužio je ovu medalju, ušao je u gradsku sportsku povijest, a u klupsku povijest ušao je kao prvi muški sportaš s medaljom osvojenom na europskim ili svjetskim prvenstvima. Vidjet ćemo što će biti u juniorskoj konkurenciji. Moram reći da smo Lucio i ja bili jedini predstavnici Karlovca u Sarajevu. Trebao je na Europskom prvenstvu nastupiti još jedan karlovački sportaš, ali on je bio pozitivan na Covid-19, tako da nije mogao nastupiti. U reprezentaciji su prije odlaska u Sarajevo ukupno bila pozitivna dva trenera i pet sportaša. Tako da je reprezentacija bila malo zakinuta, ali takva je situacija.

    Kako ste uspjeli sačuvati Matuzića od vanjskih utjecaja i od mogućnosti zaraze?

    -Sve sam poduzeo da se to ne dogodi, Lucio zadnji tjedan nije išao u školu, imali smo takav dogovor s njegovom ravnateljicom. Bio je izoliran, pazio je da negdje ne zarazi, da se to ne bi baš njemu dogodilo. Sve smo napravili što smo mogli, pripremili smo se za sve sportaše koji su bili u njegovoj kategoriji. Odradili smo treninge koje smo mogli, nisam mogao raditi ništa fizički da ga ne umorim, jer nije bio baš u formi, pa da ga ne iscrpim. Nije smio biti u zamoru, morao je biti svjež, a opet je morao trenirati, a trebao je i skinuti jedan kilogram. Ustvari, morao se samo pripaziti. Moralo se skupiti sve te čimbenike da se napravi to što se napravilo. Ono najvažnije je bilo, kakav će biti psihički u borbi, jer on je kvalitetan borac. Tako da se sve poklopilo i medalja je u džepu.

    Je li ovom medaljom i zaključena ova godina.

    -Nema više ništa, to je to. Vidjet ćemo za dalje. Mislim da se ni u siječnju neće trenirati, radit ćemo preko online aplikacije. Na taj način ćemo trenirati, kako bi održali članstvo koje imamo i da djeca budu aktivna. Kupili smo teretanu za klub, stalno nešto radimo. Ne možemo još trenirati zbog pandemije, ali proći će i to.