Luka želi biti tenisač ili programer, Saša se dvoumi između kemije i matematike, a za poticaj i rezultate zaslužne i mentorice Bogdanka Conjar i Antonija Capan

Matematičari OŠ Grabrik Saša Gabrić i Luka Basar pripremaju se za matematičku olimpijadu

VIŠE IZ RUBRIKE

    Državna su školska natjecanja otkazana, no odmora nema za matematičare Osnovne škole Grabrik, Sašu Gabrić i Luku Basara. Njih se dvoje pripremaju cijelo vrijeme i dok nije bilo nastave u školi za sudjelovanje na Hrvatskoj matematičkoj olimpijadi, svaki u svojoj kategoriji.

    Saša Gabrić, učenica je osmog razreda i pozvana je na Hrvatsku juniorsku matematičku olimpijadu. Saša i matematika vole se od prvog razreda, a malo više od četvrtog razreda, kad je uz redovnu nastavu matematike krenula i na dodatnu.

    -Od četvrtog razreda idem na natjecanja iz matematike. Na županijskom sam uglavnom bila prva osim jedne godine, a prošle sam se godine plasirala na državno, skromno kaže matematičarka koja također voli i kemiju.

    -Nisam baš sigurna volim li više matematiku ili kemiju. Kemija mi je možda mao zanimljivija, ali matematika mi bolje ide. Ne mogu reći da puno učim. Istina više volim ove logičke predmete gdje se puno ne uči. Bolje mi ide povezivanje pa manje volim povijest i geografiju, dodaje Saša.

    Provodi li zbog ovih dodatnih obaveza oko natjecanja puno vremena nad knjigom i vježbajući zadatke, kaže da nije baš tako. Uvijek ima vremena i za izlaske, druženje i hobije. Naime, bavi se već nekoliko godina i plesom u Plesnom klubu Start pa je i s plesnom ekipom sudjelovala na niz natjecanja gdje je osvajala medalje. Voli crtati kad ima vremena, ali glavni hobi ipak je ples.

    Što se pak tiče matematike i sudjelovanja na olimpijadi, ali i svih prethodnih uspjeha oni nisu samo Sašina zasluga, već i njezine profesorice matematike Antonije Capan.

    -Jako, jako je zaslužna moja mentorica i zbog nje toliko puno radim. Puno vremena potroši tražeći različite zadatke i jako puno mi pomogne, kaže Saša i pojašnjava da se priprema rješavajući uglavnom zadatke iz srednje škole pa čak i neke koji se rješavaju na fakultetu.

    Mentorica Antonija Capan, inače Dugorešanka,  koja trenutačno živi u Zagrebu, predaje matematiku šestu godinu. Matematičkih talenata, njezino iskustvo pokazuje, ne nedostaje, ali rijetki imaju Sašinu predanost.

    - Imamo talentirane djece za matematiku, ali malo je onih koji su spremni raditi kao Saša. Stvarno je vrlo sistematična, sluša upute, radi one zadatke koje joj dajem za rješavanje… Ima strašne „klikere“, silno je pametna, sposobna i motivirana. Dat ću samo jedan primjer. U petom razredu, budući da putujem iz Zagreba i dolazim ranije i ona je znala dolaziti u školu u 7.20, samoinicijativno, čisto da dodatno radimo dodatne zadatke iz matematike. Meni je to sjajno. Jednostavno takva volja i želja se ne viđa stalno i nisam sigurna da ću nakon Saše i još jedne učenice koja ide s njom u razred imati uskoro takve učenike.

    Capan je pojasnila i kakvo je zapravo natjecanje Hrvatska juniorska matematička olimpijada. Bez obzira na daljnji Sašin plasman njezina mentorica smatra da je i sam poziv za sudjelovanje veliki uspjeh.

    -Plasirala se među tridesetak učenika po bodovima koje je osvojila na županijskom natjecanju iz matematike, ali treba napomenuti da su u toj kategoriji i učenici sedmih razreda, ali i prvih razreda srednjih škola, koji imaju prednost u odnosu na nju jer su već hrpu takvih zadataka riješili koje ona sad rješava. Poziv na juniorsku olimpijadu za mene je bilo veliko iznenađenje i uspjeh je uopće sudjelovati. Saši želim svu sreću i nemam nikakvih predviđanja, jer joj ne želim davati dodatni teret. Sama činjenica da je ona tu među najboljima u Hrvatskoj je već sad velika je stvar.  Da pojasnim, to je izlučno natjecanje da bi se odabrali učenici koji će biti članovi juniorske matematičke reprezentacije koji će Hrvatsku predstavljati dalje na natjecanjima u Europi i svijetu. 

    Izlučno se natjecanje odvija u dva kruga, a o svojim ciljevima Saša skromno kaže – Proći dalje!

    Luka je podjednako dobar u jednadžbama, ali i s reketom

    -Ja sam Luka Basar i matematičar sam, tako se predstavio drugi natjecatelj na matematičkoj olimpijadi iz OŠ Grabrik.

    -Drago mi je da se ovaj put nisi predstavio kao tenisač, dodaje njegova učiteljica i mentorica Bogdanka Conjar.

    Luka je učenik četvrtog razreda, a poziv za matematičku olimpijadu dobio je na temelju osvojenih bodova na županijskom natjecanju. Njegova učiteljica pojašnjava da je ovo prva godina da se ovakvo natjecanje organizira za mlađe uzraste, dok je inače za Lukin uzrast najviše županijsko natjecanje.

    -Dakle za plasman na matematičku olimpijadu bitan je broj osvojenih bodova, a ne poredak na natjecanju. Dobila sam  informaciju da je Luka s obzirom na bodove ostvario pravo na sudjelovanje. To je prva matematička olimpijada, ove godine i to za ovaj mlađu uzrast jer za njih nema niti državnog natjecanja, tako da se Luka natječe u kategoriji kadeta. Budući da je ovo prvo natjecanje ovakvog tipa ne znamo sudjeluju li mlađi učenici i na nekom višem nivou, kazala je Conjar.

    Luka je na županijskom natjecanju osvojio drugo mjesto s 39 bodova. Brzo je ispravio učiteljicu da je prvoplasirani imao 40 bodova, a on je s zaostao samo jedan bod. No rezultat je jako dobar po  Bogdanki Conjar iza koje su brojne su generacije djece, a među njima je i Saša Gabrić iz prvog dijela priče. Njezinom zaslugom ili ne, ali čini se da djeca u razrednoj nastavi vole matematiku.

    - Zapravo u razrednoj nastavi djeca jako vole matematiku, a što se s njima dogodi kasnije ne znam. Moje je iskustvo da više vole matematiku nego i bilo koji drugi predmet, ako izostavimo tjelesni. Definitivno bih mogla reći da je Lukin razred matematički razred i ima dosta djece koja doista vole taj predmet, idu na dodatnu nastavu iz matematike i idu i u grupu darovitih, tako je i Luka potencijalno darovit učenik i na tim susretima rješava malo složenije zadatke. Ne zadiremo u gradivo izvan nastavnog plana i programa, ali ga produbljujemo i proširujemo.

    A što kaže Luka o matematici?

    -Ne znam kako bih rekao što mi je zanimljivo kod matematike.  Dok još nisam išao u školu uvijek sam se zabavljao s brojevima i to me nekako privuklo. Uzimao sam stare papire i sestrine bilježnice i u njih sam nešto pisao i to mi je bilo zanimljivo.  Rješavam  složenije zadatke, ali na nastavi rješavam iste zadatke kao i drugi. Ne vježbam baš puno, a zadatke mi nalazi učiteljica.

    Budući da ga je samo bod dijelio od prvog mjesta na županijskom natjecanju, pitam ga je li ga to zasmetalo.

    -Ne baš. Mislim, prvo sam na početku kad sam vidio koliko bodova ima bio sam jako sretan pa sam malo razmišljao o tome i sjetio sam se što još trebao raditi i shvatio sam gdje sam izgubio bodove. Onda sam se malo naljutio. Na kraju sam shvatio da je to ipak super rezultat.

    Kao i Saša više voli matematiku, kaže da je u svemu odlikaš osim na engleskom. Naravno voli i tjelesni, a to ne čudi s obzirom da trenira i tenis. Na pitanje što planira biti kad odraste, kao iz topa odgovara:

    -Tenisač ili programer.

    Izbor je težak, jer i na sportskom polju Luka bilježi dobre rezultate. Kaže da je sudjelovao na državnom natjecanju.

    -Tamo nisam bio baš dobar. U županiji sam bio prvi do 10 godina i sad se igra do 12, ali nisam dovoljno star, skroman je Luka, ali ga mama nadopunjava da je bio prvi na regionalnom natjecanju.

    Što očekuje na matematičkoj olimpijadi kaže da će se potruditi i to je to.

    Nama ostaje samo da zaključimo: Bravo Luka i Saša! Sretno! (kb)

    Foto: Dinko Neskusil