Marko Višnić, tattoo artist: Najčešće se tetoviraju oni između 25 i 35 godina starosti
VIŠE IZ RUBRIKE

Nakon popuštanja mjera zaštite od koronavirusa za frizeraje, kozmetičke salone i salone za masažu vrata su otvorili i saloni za tetoviranje. Propisane mjere zaštite kod tattoo artista donijele su najmanje promjena od ovih nabrojanih djelatnosti. Bar je tako u salonu za tetoviranje i piercing Megrim Marka Višnića.
Uz dezinficiranje ruku što klijenti moraju napraviti pri ulasku, moraju za vrijeme tetoviranja imati masku, a što se tiče organizacije rada, jedino se promijenilo da se s kolegicom iz Zagreba Bo Mademeiselle izmjenjuje te svatko radi jedan tjedan. Oko mjera koje se tiču opreme i samog artista zapravo novina nema, kaže Marko.
-Prije svakog klijenta dezinficiramo površine na kojima se radi, rukavice se koriste jednokratno i koristim ih uvijek, igle su sterilne i jednokratne. Nama je to normalno jer i inače dva puta dnevno sve steriliziramo. Svaki studio je individualan, ali ja imam jednog klijenta na dan. Radim veće tetovaže za koje je potrebno pet do šest sati. Neki studiji imaju više pa ne znam kako oni to rješavaju. Bo ima više klijenata, jer radi manje tetovaže, ali se između njih napravi po pola sata razmaka da se sve očisti. Recimo da je novina da nema pratnje u salonu. Moje je pravilo od kad sam se prije 20 godina počeo baviti tetoviranjem, što mi je jedan tattoo artist rekao, da se ponašam kao da su svi klijenti bolesni. Toga se uvijek držim.
Marko je tetovirati počeo sa 16 godina. Prve tetovaže napravio je u „kućnoj radinosti“, a voljni pokusni kunići bili su prijatelji.
-Sa 16 godina nije teško naći prijatelje koji su voljni pristati da ih početnik tetovira. Kad pogledam sad nakon 20 godina te moje prve tetovaže, čak su i dobre! Prijatelji su odlučili te tetovaže ostaviti u izvornom obliku zbog neke vrijednosti, kako kažu, jer su to moji prvi radovi.
Prepoznatljiv je po realističnim black&gray tetovažama. Iako to nije stil koji je ciljano izabrao jednostavno se dogodilo da su to klijenti tražili i to je stil u kojem se najviše usavršio. Pojašnjava da najviše radi black&gray jer mi smo podneblje koje ima ljeto, često smo izloženi suncu, a crna boja je kod tetovaža najpostojanija.
Prije tridesetak godina tetoviranje je u Hrvatskoj bilo „u povojima“ i teže je bilo pronaći dobrog tattoo artista. Danas nije tako, a unatrag nekoliko godina, po dojmu jednog laika, imati tetovažu postalo je gotovo pa obavezni „modni dodatak“. S ovim dojmom složio se Marko.
-Nekako sam vjerovao da se ljudi tetoviraju zato jer žele imati nešto lijepo na sebi, ali sad mi se čini da ima puno onih koji se tetoviraju tek da kažu da imaju tetovažu. Sve je „napucano“ tetoviranjem, Instagram , Facebook, svaki sportaš je danas tetoviran… No, ne vodi se briga o kvaliteti i tematici kao prije. Nema logike, zaista su ljudi danas zasipani s toliko informacija, a tako olako prihvaćaju nešto što je na njihovom tijelu trajno. Imam svoj krug ljudi s kojima radim, koji znaju kakav sam i cijene tetovaže. One za njih imaju osobno značenje, neku poruku, mada ima i onih koji biraju tetovažu kao sliku na zidu da ona izgleda lijepo u skladu s tijelom. I to poštujem. Ne mora uz tetovažu nužno biti vezano neko duboko značenje, nego jednostavno da lijepo izgleda. Onda radimo baš vizualno, ali jednako tako možeš svakoj tetovaži dati značenje, ona će te podsjetiti na neki period života ili na neko iskustvo.
Markov stil dosta je osjetljiv, osobito kad treba s fotografije na tijelo „preslikati“ neke drage osobe. Portrete voli raditi, a poseban su izazov lica beba, jer ih je inače teško prenijeti na papir ili na platno.
- Jako je teško napraviti lice bebe. Beba je glatka, usne se jedva vide, nos su samo dvije rupice. Može se naravno fotografirati tako da se istaknu sjene i svjetlost, a to je ono što fotografi ne rade. Što je nama dobro za tetoviranje, fotografi izbjegavaju, a to su oštre sjene. Zadnje treba raditi oči, a mala pogreška i lice izgledao starije, zato je jako osjetljivo. I inače kod portreta tražim fotografiju koja više odgovara tetovaži. Za tetovaže je najzahvalnije raditi lice starije osobe, lice koje ima bore, kontraste, a beba je kao balončić.
Ponekad se neka tetovaža i odbije, dodaje Marko, bez obzira na inzistiranje klijenta.
-Profesionalac treba znati kad treba odbiti posao. Onaj tko zna svoj posao zna unaprijed da nešto neće dobro izgledati kad se napravi. Zato neću za bilo koju cijenu pristati ako smatram da to neće biti dobro.
Jedno od pravila od kojeg ne odstupa je da ne tetovira maloljetne osobe, unatoč molbama roditelja. Najčešća dob klijenata je između 25 i 35 godina, mada ima i starijih, a mlađi od 25 su nešto rjeđi.
-Kod mlađih je faktor roditelja, financija, što je normalno. Ima klijenata i starijih od 35. Primjerice netko od 50 godina se sad poželi tetovirati, jer mu je to želja bila i s 20 godina, ali tada nije bilo mogućnosti napraviti tetovažu kakve se rade danas. Sad gotovo da nema grada koji nema bar jedan salon za tetovažu, ima zaista puno izbora, različitih stilova pa je možda to jedan od razloga da se ljudi u zrelim godinama odlučuju na tetoviranje. Iako ne mogu odbiti savjetovao tetoviranje prije 23. - 24. godine. Znam po sebi koliko sam se promijenio od 18. do 25. godine. Mislim da prije nego što staviš nešto trajno na svoje tijelo trebaš imati određeno životno iskustvo, kazao je na kraju Marko. (kb)
Foto: Dinko Neskusil