Marijan Mrljak: Srce Aquatike kuca zahvaljujući njegovim rukama i preciznosti

Kada uđete u prostor u kojemu je smješteno 25 akvarijskih bazena, od kojih najveći ima čak 140.000 litara vode, ulazite u društvo više od 100 vrsta slatkovodnih riba, od čega je čak 40-ak endemskih vrsta. Upravo tamo, u prostoru Aquatike, velika je mogućnost da negdje u prolazu čujete pitanje: „Gdje je Marijan?“ ili čak sretnete strastvenog ljubitelja riba koji već sedam godina u ovom jedinstvenom slatkovodnom akvariju održava gotovo sve što je iza kulisa i vezano je za tehnologiju i tehničke poslove, a nužno je za rad „srca“ Aquatike – od sustava za filtraciju, o kojemu ovisi život riba, strojarnice koja omogućuje funkcioniranje akvarija, do klimatizacijskih komora, održavanja rasvjete, kako u akvarijima, tako i u cijelom objektu, protupožarnog sustava... Ili, ukratko – svega što zatreba.

Od poziva u tri ujutro do posloženog sustava

-Iskreno, kad sam došao prije sedam godina punih mjesec dana sam se pitao je li mi to trebalo. Bilo je baš puno posla, jer smo shvatili smo da je u projektu predviđena tehnologija koju je trebalo prilagoditi ribama. Iskreno, imali smo dosta problema i puno zahtjevnih situacija, stizali su pozivi i u tri ujutro. Bilo je prilično stresno na početku, ali sada je to sve lijepo uštimano., prisjeća se Marijan.

Dodaje kako je svakom od 25 akvarija trebalo pristupiti s više strana i snimiti stanje pa je trebalo sigurno četiri do pet godina da sve sjedne na svoje mjesto. Zato danas, kaže, njegov dan u Aquatici najčešće izgleda dosta mirno, bez skakanja i nepredvidivih situacija, ali i onih u kojima mu osam sati nije dovoljno.

-Ima dana koji započnu kontaktom sa zaštitarom iz noćne smjene koji mi kaže: „Gle, Marijane, dolje nešto curi, blica crveno, nešto ne štima. Nisam te zvao, jer si rekao da u tom slučaju ne treba ništa“. Onda provjeravam gdje je kvar, je li procurila pumpa i slično, napravim defektažu, vidim koja je to jedinica i počinje rasklapanje. Već imam dobro opsrbljeno skladište rezervnih dijelova, tako da ne moramo svaki dio naručivati pa čekati tri tjedna. Onda dođe čistačica i kaže da je nešto potrgano, da curi vodokotlić ili nešto treće. Ponekad zna biti kaotično, prepričava Marijan svoj uobičajeni radni dan u kojemu se dogodi i da nešto zaboravi, jer mu je u radionici otvoreno pet različitih poslova - pumpe, ventili, LED rasvjeta... Svaki dan je različit, kaže, što mu odgovara, jer ne voli monotoniju.

-Znate kako se kaže - tko hoće raditi, uvijek nađe posla. Aquatika je tu deset godina i treba o njoj dobro brinuti. Ako se trenutno ništa ne radi, treba procijeniti što bi moglo otkazati, nabaviti dijelove ili kontaktirati dobavljače ili razmišljati kako nešto unaprijediti, kaže ovaj svestrani majstor u svakom trenutku dostupan i ribama i ustanovi koji se trudi većinu stvari napraviti i popraviti sam, a onaj osjećaj stresa s početka danas naziva dinamikom.

Prostor koji posjetitelji ne vide

Iako je njegov posao u dijelu Aquatike koji se ne vidi na prvu, itekako se lako primijeti ako nešto pođe po zlu, posebno u najosjetljivijem dijelu cijelog sustava – filtraciji.

-Sustav mora funkcionirati savršeno. Životni okoliš naših riba je umjetan, i ako sve nije savršeno posloženo, naše ribe neće imati adekvatne uvjete za život. Rasvjeta je važna kako bi posjetitelji vidjeli što je u akvarijima, ali ključ cijele izložbe je filtracija., priča Marijan, svjestan da posjetitelj kroz staklo akvarija vidi samo krajnji rezultat, a u pozadini je prostor čak tri puta veći od onoga što se vidi u prolazu kroz akvarijsku izložbu. Sve je premreženo cijevima i svaka jedinica je zasebna kako ne bi došlo do lančane reakcije i prelijevanja problema iz jednog u drugi akvarij. Iako sve drži pod kontrolom, nikada ne može biti siguran što se može dogoditi.

-Moj najveći strah je da će se izliti voda, to bi bio kraj. Teoretski se to ne može dogoditi, ali ako se poklopi više faktora, i to pogotovo u prizemlju.... Može se dogoditi da se usis začepi, a pumpa nastavi dopunjavati sustav, pa se voda prelije u izložbeni dio. Zato stalno provjeravam sam sebe, pogotovo kod ispiranja filtera, i razgovaram sam sa sobom: „Ove sam ventile zatvorio, ovi su otvoreni...“. Kad nastupi automatizam, tu nastaju pogreške., kaže Marijan i prisjeća se kako mu se to dogodilo na bivšem poslu gdje je radio s barutom:

-Jednom nisam bio siguran jesam li napunio metak i tada sam rekao da je dosta. Kad čovjek izgubi koncentraciju i usredotočenost, vrijeme je za promjenu. Zato ovdje imam „ček listu“ svaki dan.

Spoj ljubavi prema ribama i elektronici

Aquatika za ovog zaljubljenika u ribe zapravo predstavlja spoj svih životnih hobija.

-Elektronika i ribe. Na primjer dečki su mi rekli da se LED lampe ne mogu popravljati nego se moraju kupiti nove. Uvjerio sam ih da mi samo treba malo vremena i našao sam način kako ih popraviti. Tako se pogodilo da se sve objedinilo u meni i da znam dobro raditi rukama, pa sve skupa fino funkcionira., priča nam Marijan. Dok je privatno zaljubljenik fasciniran bojama koi šarana i već 25 godina ima ribnjak u kojemu su neki od 150 primjeraka stariji od 20 godina, Marijanu je u Aquatici najdraža ruska jesetra.

-Volim njezinu zlatnu boju i te krljušti koje su tako lijepo posložene, doista je ukrašena. Boje su te koje me privlače, pa su mi i čak i invazivne sunčanice jako lijepe pod ultraljubičastim svjetlom., govori Marjan, svjestan da njegov posao posjetitelji uglavnom ne vide, ali zato svaki miran pokret ribe govori koliko je važan svaki član tima zbog kojih Aquatika svakoga dana može funkcionirati kao živi, usklađeni organizam. A dok pumpe rade, voda kruži i ribe mirno plivaju, Marijan Mrljak će iza kulisa paziti da “srce” Aquatike i dalje kuca kako treba.

Što posjetitelji ne vide, a najvažnije je da bi Aquatika funkcionirala?

Marijan Mrljak: Sustav filtracije. Ne vidi se, a najvažniji je da bi izložba svaki dan mogla biti otvorena.

Kada biste sustav za održavanje Aquatike usporedili s ljudskim organizmom?

Marijan Mrljak: Pumpe su srce, bez nje ništa ne radi, cjevovod je krvožilni sustav, a dozatori zraka i pumpe za zrak su pluća.

S koje tri riječi biste opisali Aquatiku?

Marijan Mrljak: Drugačije, posebno i zanimljivo.