Malena flota velikog graditelja: Samouki kreativac Miroslav Bruči već 40 godina izrađuje makete jedrenjaka

Kada sjedne za radni stol u garaži i upali radio, od tisuća sitnih komada i uz pomoć posebnog alata, samouki graditelj Miroslav već 40 godina izrađuje makete jedrenjaka. Počeci su bili teški, kao što to biva općenito u životu, ali upornost i inat za posljedicu imaju malenu flotu kojom se ne može baš svatko pohvaliti.

-Za sve u životu krive su žene. Supruga i ja smo 1979. godine bili na bračnom putovanju u Opatiji kada je ona u izlogu ugledala jedrenjak. Tada si ga nismo mogli priuštiti i morali smo povući ručnu, ali obećao sam joj da ću napraviti jedan takav. Kupio sam dokumentaciju za brod Bounty i to je bio početak mog rada koji je trajao preko godinu dana. Kada čovjek počne raditi, ne zna s čime će se susresti pa malo eksperimentira, kupuje alat i razmišlja. Vidio sam da mogu i uspjeh mi je bio izazov za dalje, kaže Miroslav.

-Iznenadio me s odlascima u garažu. Nema ga pa ga nema. Jednog dana je došao i rekao: „Vidiš za koga si se udala. Jesi poželjela? Jesi dobila?“, nadovezala se supruga Irena.

Od broda Bounty pa do Santa Marie prošlo je 10 godina. Poslovne obaveze i putovanja nisu tada ostavljala dovoljno vremena Miroslavu da se posveti kontinuiranoj izradi maketa. No, posljednjih osam godina otkako je u mirovini, prepustio se guštanju u onome što voli. Posebno produktivna za njega je bila prošla godina kada je zbog koronavirusa i uvedenih mjera sate i dane proveo u radionici, a rezultat jednogodišnjeg rada su čak četiri makete jedrenjaka.  Da bi jedan brod došao do svog počasnog izložbenog mjesta, potrebno je 400 sati kontinuiranog rada, odnosno oko dva mjeseca.

-Čovjek nikada ne smije reći da nešto ne može napraviti. Ovo je odmaranje, ovo ne opterećuje. Dogodi se da nešto ode u krivome pravcu, ali svaki sljedeći brod je iskustvo više i to me veseli. Kada čitam literaturu, vidim da sam neke stvari napravio jednostavnije i brže nego što to drugi rade. O brodovima se može puno pričati, ali nisam povjesničar, tehničar sam i znam čitati dokumentaciju, ističe Bruči.

Pred 40 godine kada je kupovao dokumentaciju za svoj prvi brod Bounty, kupio i onu za Sv.Ivana Krstitelja i školski brod Jadran.

-Dokumentacija i osnovni materijal po jedrenjaku je u vrijednosti 1000 eura. No sve to iziskuje puno vremena. Taj rad je kompletno ručni rad i on ima svoju cijenu. Sveti Ivan krstitelj prema cijenama u oglasnicima je oko 40 tisuća kuna što nije nerealno ako se u obzir uzmu vrijeme, alat, materijal. Kada bi se čovjek profesionalno bavio time, mogao bi i lijepo živjeti od toga. Tržište postoji, vidio sam da se vrlo brzo nakon izlaska u oglasu primjerak i proda.

U drugome stanu u istoj zgradi na Gazi Miroslav Miroslav ima svojevrsni maleni muzej u kojem se nalazi kolekcija maketa koje je do sada napravio, no prostor je postao pretijesan. Veliki komadi zahtijevaju i veliki prostor kako bi mogli zasjati u svom punom sjaju. Iako ima materijala za izradu još dva broda, nema ih gdje staviti.

-Kada bih dalje nastavio s izgradnjom, ne bih imao kuda s njima. U stanu oni zauzimaju puno prostora. Čovjeku se uvijek teško rastati od onoga u što je uložio puno truda i vremena, ali život je takav. Ponekad ono što vam je drago i pri srcu morate pustiti tako da ću dio brodova pokušati prodati, a dio ću pokloniti.

Ipak, u radionici smo zatekli početak izrade novoga broda što je samo dokaz da se neće tako lako odvojiti od svog alata i sitnih dijelova kojima je potrebno precizno oko i sigurna ruka.

-Trenutno je u izradi Sv.Ivan Krstitelj, a ako sve bude prema planu bit će gotov za dva mjeseca.

Osim u izradi, Miroslav gušta i u održavanju napravljenih jedrenjaka jer na taj način svake godine ponovno udahne život njihovim jedrima. Kako kaže, svaki je brod potrebno ispuhati kompresorom, proći kistićem po skučenim prostorima i prelakirati.

Uz veliku obostranu podršku, supružnici Bruči uživaju u mirovini i svojim aktivnostima dok ih Bounty s regala svakodnevno promatra kao dokaz da se zbog ljubavi može učiniti i ono što se na prvu pomisao čini nemogućim.

-Ne bismo bili zajedno 42 godine da sada svako nema svoj prostor. On radi dolje u radionici, ja sam u kuhinji, on ima alat, ja mobitel i jedva čekamo da se vidimo za ručkom, kazala je supruga Irena.

Kao što je brod siguran u luci, ali nije za to stvoren, tako je i ova malena flota velikog majstora sigurna u vlastitom muzeju, no čeka svoje dane da krasi izložbe ili nečije domove.