Prvi Karlovački

Maja Grba-Bujević: “Hitna je brend hrvatskog zdravstva”

Autor: Sunčica Laić

16.04.2020

Arhitektice društva

Moram se odmoriti. Puno sam se u životu naradila i vrijeme je za lagani tempo. Imam unuka i rado bih se i s njim poigrala. David je godinu i pol star i nisam ga vidjela već dva mjeseca jer sam protiv toga da se bilo koga izlaže. Visokog sam rizika pa ne idem ni svojoj mami i sve što pričam na televiziji doista se držim toga, ističe Maja Grba-Bujević

Danas je prvi dan u tri mjeseca kako sam po danu došla s posla, kazala je Maja Grba-Bujević, dodavši da „po mraku odlazi i po mraku se vraća“. Karlovčanka, inače ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, na čelu je Kriznog stožera Ministarstva zdravstva, a uključena je i u Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske.

Vremena za razgovor našla je prošle srijede, nakon burne noći zbog situacije u splitskom domu umirovljenika gdje je bio proboj koronavirusa.

Podsjetimo, liječničku je karijeru počela kao liječnica u karlovačkoj Hitnoj pomoći, potom je 15 godina provela u karlovačkoj bolnici u Službi za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu kao specijalist anesteziolog. No, vratila se ponovo u karlovačku hitnu službu, kojoj je bila na čelu od 2001. godine. Ima i specijalizaciju iz hitne medicine, stekla je naziv primarijus, a od 2009. na čelu je Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu.

U razgovoru za Karlovački tjednik govorila je o borbi s koronavirusom, mjerama, opremljenosti i spremnosti zdravstvenog sustava, no također i o svojoj karijeri i planovima u Hitnoj medicinskoj službi.

*Pratimo svakodnevno podatke o Covidu-19, a s posebnom pažnjom se prate i podaci o zaraženim djelatnicima u zdravstvenom sustavu. Ima li nekih specijalista koji su ugroženiji, odnosno koji se češće pojavljuju među zaraženima ioboljelima? Jesu li to djelatnici hitne?

-Bilo bi vjerojatno točno da bi najugroženiji bili hitnjaci, jedni i drugi, dakle bolnički i izvanbolnički. Međutim, poznato je da nam je Covid-19 u zdravstveni sustav ušao povratkom liječnika iz drugih zemalja, koji su bili po skijanjima i zapravo je teško razvrstati koja je to grupa koja je najugroženija. Osim bolničkih liječnika ima tu i doktora dentalne medicine i liječnika obiteljske medicine. To će se vidjeti tek kroz mjesec dana koje su specijalnosti više pogođene u odnosu na druge.  

*Kao prve u borbi s Covidom ističe se infektologe. No, uključuju se i drugi specijalisti, posebno s povećanjem broja zaraženih i oboljelih?

-Ovu priču zapravo vode epidemiolozi i to se ne smije zaboraviti. Oni su ti koji kreiraju sve mjere i sve što se događa ovog časa u Hrvatskoj. Nisu toliko izloženi na terenu zato što idu samo u nekim specijalnim okolnostima na izvide. S obzirom da manifestacija bolesti počinje kao respiratorni infekt s temperaturom onda su na prvoj liniji obrane bili na početku infektolozi. I naravno hitne službe i izvanbolničke i bolničke. Međutim, s obzirom na epidemiološki razvoj događaja, sve više dolaze i drugi specijalisti i oni koji rade s njima, odnosno koji su u kontakt s pacijentima. Najteži pacijenti, onih pet posto od ukupno zaraženih koji su smješteni u jedinicama intenzivnog liječenja, o njima brinu anesteziolozi intenzivisti i naravno sestre i drugo osoblje koje ne možemo nikako zaboraviti. To je timski rad. Sigurna sam da je ovog časa njima najteže.  I inače svaki intenzivistički pacijent zahtijeva punu skrb i puni nadzor 24 sata, a sada se radi u zaštitnoj opremi, što nije lako. Ima, naime, puno tehničkih stvari koje su drugačije uz svu onu skrb koju je potrebno pružati, a i psihički to nije baš jednostavno podnijeti, kao niti za druge zdravstvene radnike. Teško je i drugim službama, tu podrazumijevam i policajce i sve pripadnike civilne zaštite, sanitarne inspektore koji s nama rade. No, rekla bih da je to jedan pravi odgovor na krizu, što podrazumijeva da je jako puno ljudi uključeno i mislim da u ovome času nikome nije lako, a nije lako ni onima koji su ostali doma.

*Jedno od pitanja koje se ponavlja je zaštitna oprema za zdravstvene djelatnike. Ima li je dovoljno i jesu li svi jednako dobro opremljeni?

-Kako smo već pobrojale kako je tko odgovarao i tko je bio prvi, drugi pa treći tako smo i mi vodili brigu da ti koji su na prvom odgovoru, pogotovo dok nismo imali lokalne transmisije budu opskrbljeni  opremom i to propisanom opremom od strane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Propisane zaštitne opreme ima dovoljno jer smo ju na vrijeme krenuli nabavljati. U onom času kad se zatvorila Europa, jer gotovo sve zemlje zatvorile izvoz medicinske zaštitne opreme, Vlada i osobno premijer Plenković uspjeli su dogovoriti da kad se otvorila Kina počnemo dobivati opremu. Ovih dana dolazi još jedan kontingent, 17. travnja još jedan i sukcesivno ćemo dobivati opremu. Ako ostanu epidemiološke prilike i mjere ovakve, ako ih se budemo svi držali nećemo imati problem. Otvorila se i domaća proizvodnja i ona je jako interesantna zato što sad već u zdravstvenom sustavu postoje dijelovi te opreme, primjerice viziri. Proizvode na četiri ili pet mjesta u Hrvatskoj i kad zadovolje naše potrebe oni će ići u izvoz. Veseli me da će Hrvatska u ovom teškom gospodarskom trenutku imati nešto i za izvoziti.

*Drugo često postavljano pitanje je ono o respiratorima. Ima li ih dovoljno?

Kad smo radili procjene, a to je bilo prije dva i pol mjeseca predmnijevali smo situaciju u Italiji. Imali smo tada izračune ljudi koji se s time bave i današnji dan u Italiji je točno onakav kako smo mi u tim mjerama imali izračunato. Sukladno tome, pod pretpostavkom da bi to mogao biti najcrnji scenarij Hrvatske, s obzirom na broj ljudi koji imamo u odnosu na Italiju, pretpostavili smo da bi kod nas trebalo biti 80 posto lakših slučajeva, 15 posto težih slučajeva i pet posto ljudi na respiratoru. Kad smo sve to uzeli u obzir onda smo rekli da imamo dovoljno respiratora. Ali, 30 posto smo morali ostaviti za rutinske pacijente, za one koji imaju svoje nevolje bez obzira što nisu Covid pozitivni. I sada netko mora na operaciju i mora biti poslije na respiratoru i 30 posto kapaciteta ostavili smo za kako mi to zovemo „hladne“ u odnosu na Covid. Kad smo opet sve skupa zbrojili vidjeli da bi nam tih 30 posto falilo u odnosu na potreban broj, ali ponavljam to je kod najcrnjeg scenarija. Zato smo preko Europske komisije, preko Fonda za hitne situacije aplicirali za još 167 respiratora. Činjenica je da nam tih svih 167 neće trebati i mi se nadamo da nam uopće neće trebati. U ovom času četiri posto respiratora, od onih koje imamo namijenjenih za Covid, je u funkciji.

*Što je s respiratorima u lokalnim bolnicama?

-Mi imamo respiratora u malim bolnicama, ali zaključili smo da to neće biti dobro jer te bolnice neće imati dovoljno ljudi da se brinu o oboljelima, jer moraju brinuti o bolesnicima s lakšim i srednjim simptomima. Kako ne bi selili zdravstvene radnike, a ministar ima tu mogućnost, jer svi smo mobilizirani, odlučili smo da imamo četiri velika respiracijska intenzivistička centra. Tako da na tim mjestima koncentriramo, snagu, moć, znanje i opremu. Dakle ti centri funkcioniraju i recimo ako u Karlovcu bude pacijent za respirator bit će transportiran u Zagreb, u Dubravu. Ostali centri su u Rijeci, Osijeku i Splitu i svi funkcioniraju odlično.

*Postepeno se povećavao i broj laboratorija za dijagnostiku. Gdje se sve obavljaju testiranja?

To se disperziralo sukladno potrebama.  Testiranja se rade na tri mjesta u Zagrebu, u Zavodu  za javno zdravstvo, Klinici „Fran Mihaljević“ i Nastavnom Zavodu za javno zdravstvo „Andrija Štampar“. Testira se u Osijeku, Rijeci , Zadru, a uskoro bi trebao krenuti Split. Tamo su ljudi educirani i dobili su verifikaciju laboratorija za provođenje tih testova. Moram reći da smo u Hrvatskoj drugi u Europi  uspostavili naš test, ali to je in house test koji zahtijeva određenu opremu i znanje. Prvi je bio uspostavljen u Berlinu u institutu koji broji 450 zaposlenih koji se samo bave tom laboratorijskom dijagnostikom. Kad je neki test 30 ili 50 posto senzitivan to znači da s 50 posto sigurnošću možemo ustvrditi da je netko pozitivan. A što je s 50 posto negativnih? Mi u Klinici za infektivne bolesti „Fran Mihaljević“, a sad se radi i na drugim mjestima imamo test koji je 95 posto senzitivan i to daje garanciju da svi oni koji su testirani pozitivno su stvarno pozitivni i obrnuto. To je stav struke i to poštujem i mislim da se do sada sve to dobro radilo.

*Nabavljamo li brze testove?

-Tu se držimo čisto znanosti i struke i prihvatit ćemo svaki od tih brzih testova koje preporuči Svjetska zdravstvena organizacija ili ECDC (Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti). Proizvođači brzih testova nam šalju svoje uzorke, ali do sada još nismo našli onaj koji bi bio zadovoljavajući.  

*U posljednje vrijeme ima i dosta donacija namijenjenih za borbu protiv Covida-19. Dvije smo imali u Karlovcu, namijenjene bolnici. Radilo se o respiratorima, a spominjali ste četiri respiracijska centra. Kako funkcioniraju donacije?

Republika Hrvatska je prije mjesec dana donijela odluku da sve donacije za Covid-19 idu preko Stožera civilne zaštite RH. Na web stranici Koronavirus.hr je aplikacija za donacije. S jedne strane su novci i to ide na Ministarstvo financija i od toga će se kupovati što je potrebno za zdravstveni sustav. Napravljena je aplikacija za opremu, recimo katalog potrebne opreme pa se svaki donator za nešto može zabilježiti i to nabaviti.  Imamo odličnih donacija, zadnja donacija bila vrijedna tri milijuna kuna, respiratori i monitori životnih funkcija, ali ima i brojnih drugih i svaki dan stižu. Postoji i treća vrsta donacija, a to su donacije za Crveni križ.

*Ravnateljica ste hitne službe, kako se hitna prilagodila ovoj situaciji?

-Hitnjaci su ispred prve crte ove bojišnice, zato što uvijek odgovore na poziv, idu u svaku kući kad se radi o hitnom stanju. Izlaze s opremom koja se sada fizički promijenila. Dok nije bilo lokalne transmisije bilo je nešto jednostavnije, a moramo biti svjesni da hitna izlazi po ljude koji su bez svijesti na cesti, nemaju koga pitati, nego rade svoj posao kao i kad nije bilo Covida. Idu na prometne nesreće, reanimiraju ljude, a najbolji je dokaz za to da je hitna medicinska služba do sada u Hrvatskoj zbrinula 1.882 bolesnika sa sumnjom ili s Covidom. To puno govori o njihovom radu. Istina drugih hitnosti bilježimo manje, jer je smanjeno kretanje. Život smo, onaj uobičajeni, malo stavili na čekanje, pa onda imamo manje intervencija koje su uobičajene. Ono čega ima puno je dolazak u ambulantu hitne, s najavom ili bez, jer se ljudi žale da ne mogu dobiti obiteljskog liječnika, da se subotom i nedjeljom nemaju kome javiti i to je razlog da smo tražili da se uvedu tzv. Covid ambulante i želimo da se ljudi javljaju na jedno mjesto, a da nam ne ulaze s takvim infektom u sustav.

*Pretresle smo situaciju s Covidom. Vratimo se na početak. Rekli ste da se danas nakon dugo vremena prvi put s posla kući vratili po danu.

Točno, evo tri mjeseca nisam došla po danu doma, a nisam niti otišla u Zagreb po danu, jer idem rano ujutro. U Stožeru počne posao rano, u 8 sati se radi punom parom i kako putujem iz Karlovca, idem jako rano, a kući se vraćam, ovisno kamo si raspoređen na gostovanje, na koju televiziju. Ako su kasne emisije to  bude neki put u ponoć, a ako sam bolje sreće onda sam doma oko 22 sata. Onda kod kuće čekaju još mailovi na koje treba odgovoriti i često se javljam na telefon u noći, ali sad se već sustav uhodao i sad je noćnog pozivanja manje. Nepredvidiva je situacija, ali na ovo treba odgovoriti. Za sada se sustav drži dobro, mjere se drže dobro i ja se stvarno zahvaljujem svima koji se drže mjera. Dok nismo imali oboljelih, dok nismo imali ljude na respiratorima i umrlih bilo je drugačije, a sad se ta svijest ipak promijenila i svi su postali svjesni da se to može dogoditi i njima.

*Zanimljivo je da Vam je prva specijalizacija bila anesteziologija. Zašto ste izabrali tu specijalizaciju?

-Petnaest godina sam radila u bolnici Karlovac, na Odjelu anestezije i intenzivne, a onda sam otišla u izvanbolničku hitnu. Budući da sam radila u početku u hitnoj, tada sam znala da neću specijalizirati nešto što meni nije interesantno. A sad, zašto anesteziologija?  Jedan moj kolega je davno rekao da su anesteziolozi perfekcionisti u sjeni. I to je prava, pravcata istina. Oni su vrlo rijetko izloženi pažnji medija, javnosti i rodbini. Anesteziolozi intenzivisti su oni su oni koji vas uspavaju i vode postoperativnu brigu o vama i kad nakon određenog  vremena u intenzivnoj pacijent ode na odjel kaže da se dobro oporavio recimo na kirurgiji. Nitko ne zna tko ga je uspavao, tko je vodio brigu na intenzivnoj, ali svi znaju tko ga je koga operirao. Anesteziolozi imaju vrlo široko znanje, ne kažem da drugi nemaju, ali mi koji smo specijalizirali anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu smo široki jer to zahtijeva struka. Možeš primiti malo dijete, bebu, odraslog pacijenta, gerijatrijskog pacijenta i to je izazov, ali i blagodat da tako nešto radiš, no zahtijeva i puno znanja i puno učenja. Od farmakologije do poznavanja tehnologije koja je strašno napredovala.

*A onda ponovo hitna služba. Što vas je na to potaklo?

-Kako sam prvo radila u hitnoj, to je bilo u davno doba kad hitna ne da nije bila blizu ove današnje, rekla bih da to nema veze jedno s drugim. Na anesteziji sam svašta naučila i mogla sam svašta i primala sam pacijente kroz hitni prijem  koji su s terena dolazili potpuno nezbrinuti i dugo sam o tome razmišljala da bi hitnu trebalo mijenjati. Prevagu je donijelo jedno dežurstvo. Primila sam u šok sobu dečka sa slomljenim natkoljenicama, stradao je prometnoj nesreći, obilno je krvario. On je došao zbrinut po tome kako se tada radilo u hitnoj, ali kad znaš kao intenzivist što se može napraviti,  zaključila sam da je vrijeme da odem natrag u hitnu i da karlovačku hitnu napravim takvom kakvom jedan intenzivist i anesteziolog smatra da bi trebala biti. Za to je trebalo puno odricanja i ovdje u hitnoj sam naišla na divne ljude, a danas su još bolji. To je bilo prije 10 godina i naša je hitna bila ugledna ne samo u Karlovcu, nego i Hrvatskoj. Pohvale su stizale za sve što smo napravili. Tada sam dobila poziv tadašnjeg ministra zdravstva da vodim projekt reforme hitne medicinske službe u Hrvatskoj. I kao što je karlovačka hitna takva je sad hitna u cijeloj Hrvatskoj. To su jako motivirani ljudi koju puno, puno ulažu u svoje znanje i usavršavanje. Na kraju mogu samo reći da je to brend hrvatskog zdravstva.

*Koji su još planovi za hitnu i koji su vaši planovi?

-Napravilo se jako puno, a može se još puno napraviti, kao što je helikopterska služba. To mi već dugo obećaju i nadam se da ćemo i do toga doći, a osim toga imam puno godina pa idem i prema mirovini. Voljela bih da tu helikoptersku završimo pa da onda odem, kad bi to bilo do 2024. To bi bilo taman kad idem u mirovinu. I odmah potpisujem.

*U mirovinu?

-Moram se odmoriti. Puno sam se u životu naradila i vrijeme je za lagani tempo. Imam unuka i rado bih se i s njim poigrala. David je godinu i pol star i nisam ga vidjela već dva mjeseca jer sam protiv toga da se bilo koga izlaže. Visokog sam rizika pa ne idem ni svojoj mami i sve što pričam na televiziji doista se držim toga. (kb)

Foto: Karlovački, Pixell