Istina o zaustavljanju ,,projekata" i neistinama gospođe Lipšinić

Priopćenje Stjepana Basara donosimo u cjelosti:

-Poštovani, obraćam vam se sa zahtjevom za objavu demantija povodom teksta objavljenog 13. travnja 2021. godine na vašem portalu, a vezano uz opstrukciju projekata u gradu Ozlju od mene kao zamjenika gradonačelnice, HDZ-ovog Stjepana Basara. Na održanoj konferenciji za medije, gradonačelnica Gordana Lipšinić iznijela je brojne neistine za koje tražim objavu činjeničnog demantija.

1.Projekt Rekonstrukcije i opremanja DVD-a Vrhovac

Navedeni projekt Gradsko vijeće Ozlja usvojilo je na sjednici 18. travnja 2017. godine.

Projekt vrijednosti 4.878.367,48 kn nije prošao na natječaju mjere 7.4.1.

U očekivanju novog natječaja u 2018. godini projektna dokumentacija se „doradila“ pa je iznos narastao na vrtoglavih 7,2 milijuna kuna. Kako? Zašto?

Nejasno je kako je iznos za isti projekt u samo godinu dana narastao gotovo dvostruko!? Možda bi nam to mogla objasniti gospođa Lipšinić odgovorom na pitanje tko je bio stvarni projektant rekonstrukcije DVD-a? Nije, dakle, projekt stao zbog mene kao zamjenika gradonačelnice, nego je bilo potrebno u cjelokupan proces uključiti Vatrogasnu zajednicu grada Ozlja, obzirom na potrebno sufinanciranje projekta iz sredstava Zajednice. Vatrogasna zajednica grada Ozlja je smatrala da toliki novac treba svrsishodnije uložiti, primjerice u zastarjeli vatrogasni vozni park,  u opremu za vatrogasce, financiranje edukacija vatrogasaca, pomlatka itd. Obzirom da navedene suradnje nije bilo, raditi projekt radi projekta, nešto je što ja nikako ne podržavam, a ni sugrađani koje predstavljamo.

Vatrogasni dom u Vrhovcu uređen je, obnovljen i funkcionalan, pa sam siguran kako  će Gradsko vijeće odobriti sva potrebna sredstva za daljnje uređenje zgrade – kada to i ako DVD Vrhovac zatraži.

2. Kuća Lončar

Predložena je kupnja nekretnine bez jasne namjene, pri čemu prethodno kupljene nekretnine (kuća za Interpretacijski centar Slave Raškaj i kuća pok. V. Migana te još nekoliko), za koje je Gradsko vijeće ranije dalo suglasnost za kupnju, još uvijek nisu stavljene u funkciju. Kuća Lončar nije neophodna za vizual trga Gornjeg Ozlja, jer je potok Curak prirodna granica između spomenutog trga i ostatka parcela. Za uređenje trga u Gornjem Ozlju, prema riječima gradonačelnice, naručen je projekt, no isti nije predstavljen Gradskom vijeću niti meni kao zamjeniku gradonačelnice, kako bi se utvrdila potreba za otkupom kuće i pripadajućeg zemljišta. Gradsko vijeće je već donijelo odluku o otkupu parcela zemljišta uz cestu koja vodi do Interpretacijskog centra Slave Raškaj, što parcelu s kućom Lončar čini nepotrebnim za taj projekt. Zašto je toliki interes gradonačelnice za kupnjom ove kuće možda bi nam mogli otkriti vlasničko-rodbinski odnosi najužeg kruga gradonačelničinih suradnika.

3.Centar za posjetitelje Lović Prekriški

Gradsko vijeće je u potpunosti podržalo osiguravanje financijskih sredstava za ovaj projekt, no svi smo bili nezadovoljni dinamikom trošenja osiguranih sredstava i netransparentnošću u troškovima za uređenje. Normalna je i očekivana reakcija neodobravanje dodatnih financijskih sredstava za multimediju te raznu nedefiniranu opremu, obzirom da do zgrade zbog neuređene prometnice ne može doći niti minibus.

Protivio sam se ulaganju u skupu opremu za Centar za posjetitelje, jer ista nije zaštićena niti videonadzorom niti protuprovalnim vratima, a niti adekvatnom stolarijom. Sva stolarija ista je kao što je bila dok je škola bila u funkciji obrazovanja. Namještaj u Centru za posjetitelje još je uvijek neraspoređen po prostoru i stoji u skladištu, ormari i vitrine u hodniku nisu učvršćeni u zid te postoji opasnost od rušenja na posjetitelje. Kako je potrošen novac? Zašto je gradonačelnica tražila još dodatnih 500.000 kuna, a da je pritom već ranijih godina za uređenje i opremanje iste zgrade potrošeno preko 700.000,00 kn? Nemam odgovor, jer nisam dobio uvid u troškovnike.

4.  Vježbalište na otvorenom

Nije podržana lokacija vježbališta, a ne sam projekt ili donacija Heinikena. Zašto? Sadašnja lokacija vježbališta trebala je biti parking za Dom zdravlja (postoji pismo ravnateljice Doma zdravlja o potraživanju te parcele), jer ne postoji dovoljan broj parkirališnih mjesta. Sadašnji postojeći parking zauzela su vozila Hitne pomoći i saniteta te zaposlenika Doma zdravlja koji također moraju negdje parkirati, dok pacijenti – pogotovo stari i teško pokretni – moraju pješačiti od Konzuma ili (ako imaju sreće) od željezničke stanice Ozalj.

Tu je još jedna situacija koju bi bilo zanimljivo istražiti. Nasuprot Doma zdravlja nalazi se privatna kuća koja je bila u planu za kupnju za prostor Hitne medicinske pomoći, koja je nakon smrti vlasnika bila na prodaju. Gradonačelnica je pregovarala s nasljednicima i očekivala nižu cijenu (što je pohvalno), ali neefikasni pregovori (ili nedostatak interesa) doveli su do toga da je kuća prodana privatnoj osobi. Za Hitnu medicinsku pomoć kupljena je kuća s druge strane željezničke pruge na Trškoj cesti (za koju je Gradsko vijeće dalo suglasnost), za koju bi također bilo poželjno istražiti rodbinske odnose i interes najbližih gradonačelničinih prijatelja. Očito je kako se postavljaju i otvaraju uvijek ista pitanja u „projektima“ gradonačelnice Lipšinić.

5. Pružni prijelaz u poslovnoj zoni Lug

Upozoravali smo na Gradskom vijeću da nisu potrebni nogostup i biciklistička staza s obje strane prometnice u poslovnoj zoni, nego širi kolnik. Odgovoreno je kako je rađeno po projektu! Istina je kako treba raditi po projektnoj dokumentaciji, ali je projekt trebala pregledati odgovorna osoba u Gradu i gradonačelnica je tada trebala reagirati.

„Ukidanje“ nogostupa s jedne strane dovelo bi do pojeftinjenja troškova čime bi ostalo dovoljno sredstava za asfaltiranje ceste preko pružnog prijelaza. Već dva tjedna se navedeni pružni prijelaz koristi za prijelaz zaposlenika tvrtki preko pruge, a gradonačelnica sa svojim suradnicima ne postavlja pitanje sigurnosti prijelaza koji službeno nije pušten u promet. Čak da na stranu stavimo što osobno mislim o svemu ovome, ne možemo negirati zabrinutost građana koji zovu i traže rješenje.

Sada kada smo iznijeli činjenice i uputili na zaključak, a ne dojmove ili predizbornu promidžbu, možemo rezimirati. O svim navedenim projektima te onima koji su dobili suglasnost Gradskog vijeća, gradonačelnica se nije unaprijed konzultirala niti je razgovarala i upoznavala s njima i sadržajem projekata Gradsko vijeće, ili mene osobno kao svog zamjenika. Dapače, provodila je projektiranje i radila projektnu dokumentaciju ne vodeći brigu o postojanju općeg interesa, koristi za ozaljski kraj i većinu naših građana. Naravno da je moralo doći do postavljanja pitanja o korisnosti za Ozalj i građane ozaljskog kraja, a kako koristi nije bilo – za sve one projekte koji su zamišljeni bez temelja za održivost i bez koristi za građane koji su nas izabrali, nismo podržali njihovo provođenje.

Mnoga projektna dokumentacija plaćena je novcem građana grada Ozlja koja sada stoji i čeka neka bolja vremena (o čemu je bilo postavljeno pitanje na nekoliko sjednica Gradskog vijeća), dok se većina građana ozaljskog područja vozi prometnicama koje vape za asfaltom. Građani hodaju prometnicama koje nemaju adekvatnu javnu rasvjetu niti nogostup te parkiraju svoja vozila gdje god, samo ne pred zgradom u kojoj žive ili pred ustanovom u kojoj moraju nešto obaviti. U proračunu je na kraju ostao višak za komunalnu infrastrukturu. Kao zamjenik gradonačelnice sigurno nisam za takav način vođenja Grada Ozlja, a niti većina u Gradskom vijeću, no odluke o dinamici trošenja novca iz proračuna donosi gradonačelnica, istaknuo je u svojem priopćenju Stjepan Basar.