"Ljetni gimnastički kamp nama je kao neka odskočna daska u daljnjem radu u tekućoj godini"

Gimnastički klub "Sokol" iz Karlovca djeluje već 136 godina i jedan je od najuspješnijih sportskih kolektiva u gradu na četiri rijeke, a i u cijeloj županiji. Gimnastičarka Petra Furač već je godinama najbolja sportašica grada Karlovca i Karlovačke županije, a i niz drugih gimnastičara i gimnastičarki postižu zapažene rezultate. Kao i mnogi drugi sportski klubovi i Gimnastički klub "Sokol" imao je mnogo problema zbog pandemije koronavirusa, no sada je sve zaboravljeno, jer je u tijeku tradicionalni ljetni kamp u Hostelu Karlovac u Selcu. Klub organizira ovaj međunarodni kamp na visokoj razini, a interes je za njega velik. Posjetili smo ljetni kamp u Selcu i razgovarali o kampu, o situaciji u klubu, o treninzima i natjecanjima s glavnim trenerom u klubu Ivanom Šimunovićem.

U tijeku je tradicionalni ljetni gimnastički kamp, kako je ove godine?

-Ove godine smo jači nego ikada, rekao bih. Ljetni gimnastički kamp u Selcu još niti jednom nije izostao. Mi smo u kontinuitetu, od kako smo ga počeli održavati, znači više od dvadeset godina. Čak nas ni prošla godina nije izbacila iz ritma, koja je bila jako teška, zbog te situacije s koronom. Uspjeli smo ipak prošle godine odraditi kamp u jednom turnusu, zato sam rekao da smo jači nego ikada. Ove godine uspjeli smo organizirati dva turnusa. U prvom turnusu bili su gimnastički klubovi "Dišpet" iz Šibenika, "Samobor", nekoliko cura iz našeg kluba, jedna zanimljiva grupa iz Austrije, jedna vježbačica i više vježbača starijih od pedeset godina, došli su isprobati kako je vježbati u našem kampu i tu su bili članovi kluba "Zelena jama" iz Slovenije. U drugom turnusu tu je veći broj vježbača iz našeg kluba te gimnastičarke i gimnastičari iz poljskog kluba "Wisla" iz Krakowa, oni su zagrizli za naš kamp prije dvije godine kada smo se sprijateljili.

Kamp se održava pod šatorom, gdje ste postavili kompletnu opremu iz Sokolskog doma. To je prava gimnastička dvorana. Jesu li vježbači zadovoljni uvjetima?

-Da, jako su zadovoljni. Trudimo se držati standard na visokoj razini, Dopremimo sve iz Karlovca, strunjače i sprave, želimo održati zavidnu razinu. Imamo nekakve planove da obnovimo sprave i strunjače, da kamp napreduje u tom pogledu. Što se tiče šatora, sve super funkcionira. Zahvalio bih direktoru Hostela Karlovac Dariu Smojveru na odličnoj suradnji, na komunikaciji, ove godine sve smo dogovorili bez ikakvog problema.  

Jedan trener iz Slovenije rekao mi je prije nekoliko godina da je ovo jedinstveni gimnastički kamp na svijetu, desetak metara od mora. Je li to dodatna vrijednost ovog kampa?

-Rekao bih, jedan ljekoviti recept i za trenere i za vježbače je blizina mora. Kaže jedna izreka iz sporta, da u principu pravi napredak u sportu događa se nakon treninga, u oporavku. Tada nastaje super kompenzacija i tada kreće ono najbolje.

Koliko gimnastičarkama i gimnastičarima znači ovaj kamp tijekom godine?

-Znači im jako puno, iz trenerske perspektive ću reći da jako puno elemenata stignemo naučiti ovdje u Selce, jer je tu ipak jedan ozbiljan ritam za vježbače. Ovdje je kao u vojsci, ustaje se rano ujutro, prebrojimo se, izmjerimo temperature, moramo paziti na razne procedure ove godine, ali ništa nas nije omelo, nakon toga standardno je doručak. Prođe sat vremena, sat i pol i već je prvi ozbiljniji trening, koji traje dva i pol sata, nakon toga je mala pauza, pa ručak. Zatim se vježbači malo odmore, oni jesu strojevi, ali takvi strojevi ipak nisu. Zatim je kraće kupanje, pa sljedeći trening i onda još koje kupanje, pa večera. U večernjim satima imamo razne aktivnosti, zna biti jako zanimljivo.

Sličnog gimnastičkog kampa nema u ovom dijelu Europe, pa je interes velik. Kakvo je vaše mišljenje?

-Sigurno nema takvog kampa, pogotovo ne tako blizu mora, doslovno si u par sekundi iz hostela u dvorani, a još brže si iz dvorane u moru. Takve atmosfere nema nigdje. U večernjim satima imamo igre bez granica, to zna biti jako smiješno za sve, pa imamo izbor mistera i miss. Malo odglumimo neke stvari da bude smiješno. Jednostavno uživamo svi, i treneri i vježbači.

Koliku vam je štetu napravila pandemija koronavirusa, je li bilo osipanja članstva?

-Nažalost, po tom pitanju je jako teška situacija, došlo je do osipanja određenog broja članova, kako u natjecateljskim redovima, tako i kod rekreativaca. Presudilo je što nam nije dozvoljen određen broj djece u dvorani, jer je zaključeno da ne možemo održati nekakav siguran razmak između djece, da se ne bi zarazila. To su male brojke za našu dvoranu u Sokolskom domu. Ispalo je da može desetak djece biti u dvorani. Teško je objasniti roditeljima da njihova djeca ne mogu vježbati. Pogotovo predškolci, jako je teško to sve iskomunicirati, pogotovo kada neki sportovi dobiju zeleno svjetlo. Na primjer, sportovi koji su na otvorenom, dobili su zeleno svjetlo, jedan roditelj je to pročitao i zaključio, super, nešto je krenulo, a na kraju mi smo i dalje ostali zatvoreni. I onda, pozivi, objašnjavanja, zaista nam je bilo teško. Puno govori i to da smo se organizirali da sprave izvadimo van na parkiralište, jer je u jednom razdoblju bilo dozvoljeno da treniramo vani. Samo da nam dođu predškolci i rekreativci, da držimo neki korak s našim članovima, da ne izgube kontakt s nama. Također smo sprave vadili van i zbog natjecatelja, bilo je teško u jednom razdoblju, baš smo se namučili, iznosili i iznosili sprave, a bile su razne vremenske prilike i neprilike.  

Ipak su u tom razdoblju rezultati bili uspješni. Kako to objašnjavate?

-Rezultatski se dobro držimo, a to je rezultat dugogodišnjeg rada. Sada ćemo vidjeti koliko ćemo uspjeti održati te rezultate. Bilo je prekida u treniranju, vidjet ćemo za godinu dvije, da li ćemo imati slabije rezultate i drugi klubovi nisu mogli trenirati kao i mi. Mislim da ćemo ostati na razini na kojoj smo do sada bili.  

Teško je bilo i natjecateljima, jer nije bilo natjecanja. Kako su oni primili cijelu situaciju?

-Teško je za motivaciju natjecatelja, čak i ovih ozbiljnih. Teško je i za Petru Furač. Prvi lockdown, kada se nije moglo trenirati, pa se onda vratiš nazad i kao da krećeš iz početka, teško je to, nekoliko puta iz početka. Pogotovo djeci, malim natjecateljima, koji nisu imali kategorizaciju, nisu mogli vježbati, opet i opet iz početka. Treba imati puno razumijevanja i za njih.

Natjecanja su sportašima glavni motiv, slažete li se s tim?

-Da, to je točno, slažem se. Nedostatak motivacije je i ove godine nazočan. Nismo imali niti jedno kolo ove godine za djecu, obaveznog i slobodnog programa. Srećom održavaju se neki kontrolni treninzi, organiziraju se neka europska i svjetska natjecanja, pa ipak određeni broj gimnastičara ode tamo. Međutim, to je jako mali broj natjecatelja.  

Vidjelo se na Olimpijskim igrama da je gimnastika napredovala. Kakav je vaš komentar?

-Gimnastika u svakom olimpijskom ciklusu ide gore. Nekoliko je tu faktora zašto gimnastika izgleda sve atraktivnije i atraktivnije. Prva stvar, utječe Svjetska gimnastička federacija FIG, koja svake četiri godine promijeni pravilnik. Oni uče iz nekakvih pogrešaka i odluka i ako vide da se neki elementi lakše rade, atraktivniji su, oni promijene malo težinu. Onda potiču na neki način vježbače da to rade figurativno, nešto što je lakše izvoditi a daje više bodova, vježbač će automatski reći, zašto ne bi to radio, dobit ću više bodova, lagano mi je to izvesti. Druga stvar, sprave idu gore. Proizvođači svih tih sprava podižu standarde. Neke šipke su puno elastičnije, određeni statični stupovi su puno čvršći, puno bolji, apsorbiraju razne udarce. Pogotovo je parter otišao strašno gore, sada su to ozbiljne odrazne površine.  

Tko je po vama najviše napredovao, koje su zemlje najbolje?

-Iz mog trenerskog stajališta, ja obožavam Ruse. Oni imaju neke svoje uspone i padove, svašta su prolazili, doduše imali su tu aferu s dopingom i tako dalje. No, međutim, oni imaju prelijepu gimnastiku, za razliku od Amerikanaca, ona je atraktivna, ali tamo cure izgledaju kao da igraju američki nogomet, jake su. Gimnastičarke iz Rusije su vitke, prekrasne cure, prekrasno plešu na parteru, pogotovo mislim na parter, to je baletna koreografija, baletna škola, elementi ne izostaju, da se razumijemo. One rade čuda, ja nekako navijam za Rusiju. Mislim da će Rusi, Kinezi i Amerikanci u međusobnim nadmetanjima svake godine dizati tu letvicu više i više.  

Kakav je plan po završetku kampa?

-Nama je ovaj ljetni gimnastički kamp kao neka odskočna daska u daljnjem radu u tekućoj godini. Imali smo jednu pauzu, manji godišnji odmor. Malo smo se doma pripremali da budemo maksimalno efikasni ovdje, jer su treninzi teški. Ovdje jako puno radimo i tu smo jako koncentrirani i većinu posla zapravo obavimo ovdje u Selcu. Ostatak godine jednostavno samo poliramo te elemente, tu i tamo napravimo neke promjene, neki element, ali većinu posla odradimo u kampu.  

Hoće li biti natjecanja do kraja godine?

-Ja se nadam da hoće, u pravilniku kod nas u gimnastici stoji da bi trebali odraditi dva kola, kako bi se održalo državno prvenstvo. Držim fige da nekako izguramo ta dva kola u rujnu i studenom, vidjet ćemo što kažu naši iz stožera.

Prošle godine nije bilo vaše tradicionalne Gimnastičke akademije, hoće li biti ove godine?

-Mi se nadamo da će ove godine biti, nažalost akademija je izostala prošle godine iz ozbiljnih razloga. Nadamo se da ćemo je održati ove godine, jer nam je falila, zbilja nam je bilo neobično bez akademije. U to doba kada smo trebali organizirati akademiju, jako smo intenzivno komunicirali, što bi mogli napraviti, da li bi mogli vani, nismo mogli vjerovati da moramo odustati od naše akademije, toliko nam je prirasla srcu. Na kraju krajeva, nismo je mogli održati iz znanih razloga, niti u kojem obliku.