Prije nego što sam naučio čitati naučio sam plivati i veslati, ribolov mi je uvijek bio način života, kaže Kuri
Krešimir Kuri - ribolovac kojem šarani i jesetre jedu iz ruke
VIŠE IZ RUBRIKE

Aquatika uskoro slavi treći rođendan, a to je bio i povod za posjet akvariju u kojem se uvijek nauči nešto novo. Pogotovo ako imate priliku da vas kroz njega provede čovjek koji poznaje svaki, posjetiteljima nevidljiv, kutak i koji je s ribama „na ti“ te vam otkrije zanimljive priče iz akvarija koje inače nećete čuti.
Krešimir Kuri, doktor veterinarske medicine u Aquatici je viši stručni suradnik za stručne i tehničke poslove, a u akvariju je našao posao iz snova. Naime, 50 godišnji strastveni ribolovac danas brine o zdravlju i hranjenju riba u 25 velikih akvarija Aquatike, a ribolovac je ni manje ni više, nego 45 godina.
- S četiri godine ulovio sam prvu ribu. Prije nego što sam naučio čitati naučio sam plivati i veslati. Ribolov mi je uvijek bio način života, od malih nogu. Njime su me zarazili pokojni djed i stariji brat koji su bili ribolovci. Brat je prestao loviti ribu, djed je umro, a ja sam nastavio tradiciju.
To je bio i poticaj da upiše Veterinarski fakultet, s namjerom i velikom željom da kasnije nađe posao u Zavodu za ribe, ali u vrijeme studija rat je poremetio te planove pa je napustio posao na fakultetu i bio je izvjesno vrijeme i terenski veterinar, liječio je domaće životinje, ali nikad nije napustio prvu i najveću ljubav – ribe. Slatkovodni akvarij u Karlovcu tada nikome pa ni Kuriju nije bio niti u najluđim snovima.
- Nakon to sam odustao od rada na fakultetu, zbog ljubavi prema ribama nastavio sam pratiti znanstvene tokove, skupljao sam knjige i učio o ribama. Ustvari pravo je čudo da je nakon toliko godina u Karlovcu izgrađen akvarij, to je zbilja bila znanstvena fantastika. Za mene ovo je posao iz snova, ali kao i svaki posao ima dobre i loše strane. Ribe su živi organizmi i briga o njima zahtijeva potpuni angažman. One ne znaju ni za Novi godinu, ni za Božić, ni za Uskrs i uvijek moraju biti u mislima onoga tko o njima brine.
Iako u velikoj mjeri svoj posao temelji na znanosti, ono što je Krešo naučio kroz iskustvo ribolovca odraslog na rijekama u brizi o ribama je od nemjerljive koristi.
- U ovom poslu su ta iskustva ona presudna zato jer ne postoji škola za akvariste u Hrvatskoj. Nešto o akvaristici se uči na Veterinarskom fakultetu u sklopu predmeta biologija i patologija riba i na Agronomiji u sklopu ribarstva, ali praktična znanja stečena na vodi su temelj za brigu o riječnim ribama. Za brigu o akvariju koriste se znanja iz akvaristike, a kako Aquatika ima 25 velikih akvarija onda se kombiniraju znanja iz akvakulture, proizvodnje riba skupa sa znanjima koja posjeduju ribolovci. Kad 45 godina lovite ribe onda o njima naučite jako puno. Znate gdje žive, čime se hrane, kada se mrijeste kao i sve drugo što im treba za normalan život. Ako tome dodate znanstvene spoznaje o bolestima riba, o tome kako spriječiti bolesti onda dobijete jednu zaokruženu cjelinu, bez koje je teško zamisliti brigu o ovako velikom i složenom sustavu.
Hranjenje riba u Aquatici jedan je od njegovih glavnih poslova, jer mu je to prilika da prati i njihovo zdravstveno stanje.
- Bolesna riba se ponaša drugačije od zdrave i to se upravo kod hranjenja može najlakše utvrditi. Bolesne ribe ne uzimaju hranu, nego plivaju negdje uz površinu ili imaju po sebi znakove bolesti koje se lako mogu vidjeti, naravno uz uvjet da se ih svakodnevno promatrate. Mi imamo tehnologiju kojom možemo pratiti nivo vode u akvariju, rade li pumpe, radi li filtracija, je li temperatura u redu… Međutim, jedino promatranje riba uživo, svakodnevno donosi informacije o tome kakvo je njihovo trenutno zdravstveno stanje. Problem s bolestima riba je u tome što kad nešto ne znate ima jako mali broj ljudi koje možete pitati za savjet. To su uglavnom profesori s Veterinarskog fakulteta ili doktori s Hrvatskog veterinarskog instituta. Meni se vrlo često događalo da niti od njih nisam moga dobiti neke odgovore pa sam se iz tog razloga odlučio u kasnim 40-ima upisati studij doktorata ihtiopatologije na Veterinarskom fakultetu. Primjerice, u klasičnoj akvaristici akvarij ima 40 do 80 litara i dovoljno je par kapi lijeka da se ribe liječe, u Aquatici akvariji imaju od tisuću do sto tisuća litara i kad nastane krizna situacija morate dobro znati što napraviti.
Sve što se unosi u akvarij može predstavljati rizik pa se zato pazi i kod hrane i kod unošenja novih riba.
- Donošenje hrane iz divljine je vrlo riskantno jer na taj način možemo prenijeti zarazne bolesti iz rijeke ili jezera na akvarijske ribe. Tako da akvarijske ribe uglavnom hranimo hranom za akvakulturu, to je peletirana hrana za pastrve, šarane i jesetre. Hranimo ribe smrznutim crvima, smrznutim papalinama i sardinama, a nekad uzimamo hranu u prirodi poput vrbovog lišća za amure, alge kladofore sa slapa za plotice, poduste i nosare te žive ribe za štuke i somove. Somovi mogu jesti i mrtvu ribu, ako su manji može ih se naučiti na peletiranu hranu, a štuke se kod nas isključivo hrane živom ribom. Ribu nekad nabavljamo iz ribnjaka, lovimo sami udicama ili u elektro-ribolovu za što imamo posebne dozvole.
I tako su velike ribe pojele male
Ribe za Krešimira Kurija nisu samo predmet proučavanja i brige u akvariju, budući da je ribolovac one su i lovina, ali nisu ni svi ribolovci isti.
- Svaki ribolovac u svom životu obično prolazi kroz tri faze. U prvoj na sve moguće načine ne birajući sredstva pokušava uloviti bilo kakve ribe. Oni koji ogreznu u ribolov u drugoj fazi se specijaliziraju za neku ribu i žele uloviti što veću i postaviti neke rekorde. Oni najzagriženiji na kraju uživaju u ribolovu tako da biraju lijepe ambijente, rijeke i jezera koje im se sviđaju i biraju ribe koje žele uloviti, pojašnjava Krešo koji svoje ulove pušta nakon fotografiranja.
Budući da uz ribe u akvariju provodi svaki dan pitamo ga daje li im imena. Sa smijehom kaže da su neka imena koja su dali ribama bila i neprimjerena pa su dobili veto na nova imena. Naravno morala je biti riba zvana Vanda, pa su štuke dobile imena Vanda i Miranda. Kuri ima i omiljenog šarana kojem je dao ime Bela.
U ovom smo se razgovoru riješili i nekih predrasuda o ribama.
-Ribe funkcioniraju na principu uvjetnog refleksa koji se stječe hranjenjem. One poznaju osobu koja ih hrani i obično treba nekoliko mjeseci da se uspostavi međusobno povjerenje. U Aquatici smo imali mogućnost pripitomljavanja nekih potpuno divljih riba kao i riba iz uzgajališta. Tako da danas neki šarani i jesetre prilaze blizu i jedu doslovno iz ruke, kaže „šaptač ribama“.
Kao i u životu, velika riba jede malu i u akvariju, pojasnio je Kuri.
- Mi smo naučili na najgori mogući način da u svakom od akvarija ima nekoliko predatora koji su napravili red i pojeli sve oko sebe. Nakon toga smo shvatili da predatore treba smjestiti zasebno gdje radi najmanje štete i hraniti ih ribom koju je najmanje šteta. Tako da štuke i somove hranimo babuškama i klenovima, a smuđeve i grgeče smrznutim papalinama i srdelama. Primjerice u akvariju s pastrvama, pastrve su pojele peševe, mladice su pojele lipjane, smuđevi su pojeli male deverike, nosare, uklije, crvenperke, klenovi su pojeli vijune, uklije, dvoprugaste uklije… Grgeči su pojeli sve žutooke i crvenperke koje su mogli. Osim problema s jedenjem riba problem rade i ribe s karakterom.
Prema jednoj takvoj karakternoj pastrvi primijenjene su i pedagoške mjere koje su dale rezultata.
- Pastrve su vrlo karakterne ribe koje su teritorijalne. Što znači da svaka ima i brani svoj teritorij. Ako ih stavite više iz različitih voda u isti akvarij dolazi do međusobnih fizičkih obračuna. Tako je pastrva Koza, tako smo je nazvali, ubila dvije pastrve u jednom akvariju, tako da im je strgala škrge. Onda smo je stavili u drugi akvarij pa je tu ubila dvije ribe, a onda smo je stavili u jezerce sa somom od metra. Som je nije ubio, ali je smršavila i kad smo je stavili natrag nije više ubijala druge ribe. To dokazuje da ribe imaju karakter.(kb)
Foto: Dinko Neskusil
Ribolovac na šarane
Kao ribolovac Krešimir Kuri specijalizirao se za lov šarane i time se bavi već 30 godina. Kaže najvažnije je uloviti i prevariti ribu, poslikati je i pustiti. O lovu na šarane napisao je i dvije knjige; „Osnova šaranskog ribolova“ i „Moderni šaranski ribolov“, a napisao je i oko 400 članaka o ribolovu o stranim i domaćim časopisima. Bio je i urednik časopisa „Svijet šarana“.
Pazi – Oštra kornjača
Osim riba rijeke su stanište i ostalim životinjama tako su u jezercu ispred ulaza obično smještene i kornjače i one autohtone, ali i one uvezene. Iznad njih stoji upozorenje da ih posjetitelji ne diraju jer grizu.
- Kornjača je divlja životinja i sigurno joj nije ugodno kad ju se dira i uzima u ruke, s druge strane ona je predator i ima jak kljun kojim može ugristi do krvi. Manje je poznato da kornjače mogu prenositi salmoneloze ili bolesti koje su zajedničke ljudima i životinjama, tako da je mudro iz dva razloga ne dirati kornjače i zbog njih i zbog nas, pojašnjava Kuri, a kaže da je bilo i nekoliko ugriza.
Bilo je pokušaja da se nastane i zmije, ali one su bježale pa je to bilo „malo nezgodno“, dodao je Krešo.
Za rođendan besplatan ulaz
Aquatika slavi 3. rođendan 22. listopada, kad će ulaz biti besplatan od 13 do 19 sati, a 25. listopada sudjeluju u akciji sadnje drveća. Kako doznajemo od ravnateljice Margarite Maruškić Kulaš akvarij je u devet mjeseci ove godine posjetilo oko 60.000 posjetitelja.