"Klub se profilirao kao jedan centar dobrog treninga, poznat kao mjesto gdje se dobro trenira"

Stolnoteniski klub "Aquaestil" osvojio je u prošloj sezoni u Superligi za žene treće mjesto s 33 boda, koliko je imao i drugoplasirani "Varaždin", a naslov prvaka osvojio je "Dr. Časl" iz Zagreba s 35 bodova. Posebno treba spomenuti da su dugoreške stolnotenisačice nanijele su u posljednjem kolu jedini poraz ekipi "Dr. Časla" u prvenstvu. "Aquaestil" je pobijedio s 3:2. Počelo je novo prvenstvo u kojem dugoreški klub nastupa pomlađen, ali dalje se ostvaruju dobri rezultati. U klub je došla mlada Ukrajinka Sofia Sheredeha, koja marljivo trenira i već je značajno napredovala. O situaciji u klubu i o idućoj sezoni razgovarali smo s trenerom i sportskim direktorom Nikicom Vukeljom.

Na nedavno održanoj godišnjoj skupštini kluba zaključeno je da je 2021. godina bila možda i najuspješnija u povijesti kluba. Što je sve to bilo bitno u toj godini?

-Pa da, bila je to vrlo uspješna godina, iako se može reći da je to bila jedna sve samo ne lagana godina. Dakle, svi smo mi u tom nekakvom post Covid razdoblju, koji je na sve sfere društva, pa tako i na sport ostavio neke posljedice, tako da smo svi još u toj nekoj fazi rekuperacije, rekao bih i vraćanja na ono staro. Mislim da nije uopće sporno da je veliki broj mladih sportaša prestao trenirati, ne govorim samo o stolnom tenisu, ne govorim samo o našem klubu, ne govorim samo o Hrvatskoj, općenito u svijetu veliki klubovi su ostali bez značajnog broja djece. U svemu tome znamo i sami da je čak bilo i zabranjeno bavljenje sportom djeci, kod nas je to čak, ja bih rekao, bilo nešto malo blaže nego u većem dijelu Europe mislim, ali barem kod su imali pravo trenirati rangirani sportaši, odnosno kategorizirani sportaši i superligaški. U nekim državama kao što je Nizozemska, bio je potpuno zabranjen sport praktično više od pola godine i posljedice svega toga sigurno će se tek osjetiti. Kod nas možemo reći da se polako vraćamo na onu neku normalu iako je činjenica da smo ostali bez dosta djece, da smo neke kontakte izgubili. Mi smo surađivali s dosta reprezentacija, koje su redovno do korone dolazile kod nas, još se nije vratila u neku normalu suradnja s Kinom, s kineskim centrom u Harbinu još uvijek zbog korone. Suradnja nije moguća jer u Kini su još uvijek na snazi mjere puno strože nego kod nas, tako da nam Kina sigurno fali u razvoju naših igračica, jer mi smo činjenica je svake godine praktično bili u Kini. Imali smo šansu trenirati u jednom od najboljih kineskih centara, tako da je to sigurno još jedna stvar koja nam fali, ali  nadamo se da će se to uskoro stabilizirati i da će se suradnja nastaviti. Kazali ste da je 2021. godina bila jedna od najuspješnijih, moram se složiti s tim iz više aspekata, možemo reći da se radilo o vrlo uspješnoj sezoni, ne samo po tome da je klub, to je već neka tradicija, u samom vrhu Superlige, dakle u prvih par pozicija što je sigurno jedna velika stvar za Dugu Resu, mali grad, velika stvar da se nije zabljesnulo možda godinu dvije u vrhu, pa nestalo, kao što se to često događa, mi smo praktično već 20 godina u samom vrhu, držimo se konstantno tu negdje tako i ove dvije godine za vrijeme korone, pa i 2021. godine također smo bili u samom vrhu što je sigurno uspjeh za naš klub. Ono što je najbitnije za nas i na što smo mi najviše orijentirani, to je rad s mladima, tu smo nastavili s ajmo reći uspjesima. Nema smisla  nabrajati turnire koje smo osvojili, ali sama činjenica da je Marla Vidaković godinu završila kao najbolja na državnoj rang listi za mlađe juniorke, a Leeloo Vukelja kao najbolja mlađa kadetkinja u državi govori dosta. Imamo nešto novo u svemu tome, imamo i dječaka u samom vrhu hrvatskog stolnog tenisa kadet Zvonimir Kramarić probio se u sami vrh. Na par turnira je bio ili drugi ili treći, dakle najmanje polufinale, a na zadnja dva turnira bio je čak i u finalu, dakle možemo reći da imamo jednog muškog reprezentativca nakon dugo godina, što će neminovno dovesti uskoro do formiranja muške ekipe, dakle to su te nekakve za nas bitne činjenice, no ajmo reći da je to na neki način uobičajeno da smo u vrhu Superlige, da imamo mlade u samom vrhu. Ono po čemu je ta 2021. godina ipak specifična je Amy Wang, to je naša američka igračica, koja je osvojila medalju na Svjetskom juniorskom prvenstvu, što bi ja rekao da prvi put u povijesti klub ima medalju sa svjetskog prvenstva mislim da se ne možemo kititi s medaljama Tove Stipančića sa Svjetskih prvenstva u Pyongyangu i Calcutti, jer on tada više nije bio član našeg kluba. Naravno, svi mi to doživljavamo na neki način kao naše medalje, ali činjenica je da je u to vrijeme Stipančić otišao iz Duge Rese, dakle ovo je prvi put da je službeno član našeg kluba osvojio medalju na svjetskom prvenstvu. Amy Wang je osvojila i naslov američke seniorske prvakinje, a godinu prije hrvatska seniorska prvakinja bila je Andrea Pavlović, tako da dvije godine za redom smo imali seniorske prvakinje u dvije različite države što je sigurno lijepi uspjeh.

U posljednje vrijeme klub dosta radi na polju para stolnog tenisa, o čemu se radi?

-Da, to moram napomenuti i mislim da ide na čast klubu činjenica da smo u toj 2021. godini počeli suradnju s Hrvatskim parastolnoteniskim savezom. Činjenica je da smo odradili dobar dio kampova i s našom reprezentacijom i  s reprezentacijom Nizozemske, da smo organizirali više kampova u Hotelu Olympia u Vodicama, nešto u Dugoj Resi. a što je na neki način rezultiralo ili bolje reći da smo mi bili mali dio te priče osvajanja brončane medalje Helene Dretar i Anđele Mužinić, brončane medalje na Paraolimpijskim igrama u Tokiju, a isto tako i Kelly van Zon iz Nizozemske, koja je također kod nas dolazila na treninge, uzela je svoje treće zlato zaredom. Tako da možemo reći da smo na neki način bili mali dio tih priča osvajanja medalja na Paraolimpijskim igrama. Ako uzmem u obzir tu činjenicu i zlato sa svjetskog prvenstva Amy Wang, može reći da se radi o jednoj od najuspješnijih sezona u povijesti kluba.

Iskorak je bio i nastup u Europskom kupu, jeste li zadovoljni tim rezultatima?

-Tako je, tako je, ne treba niti to zaboraviti, ušli smo u osminu finala Europskog kupa i doista nas je jedna sitnica dijelila i od nečeg većeg. Dakle ekipa "Cartagene" koja je osvojila na kraju uvjerljivo Europski kup, bila je s nama na rubu poraza. Mi smo bili praktično jednu lopticu daleko od pobjede nad njima na četvrtfinalnom turniru koji je odigran u Vodicama, Amy Wang imala je meč loptu s Ju Fu, dakle, bili smo korak do pobjede. Da li bi mi osvojili Europski kup, kao što su oni, teško je reći ali dosta ljudi je onda komentiralo da je to bilo finale prije finala. Samo ta činjenica da je "Cartagena" nakon toga osvojila naslov pobjednika Europskog kupa bez ijednog ozbiljnog meča, govori da smo bili dosta jaki. Naravno toj priči treba dodati i Leu Rakovac, to je isto još jedna činjenica po čemu će prošla godina ostati upamćena. Prošle godine uspjeli smo Leu vratiti hrvatskom i europskom stolnom tenisu, a ona je najuspješnija hrvatska stolnotenisačica u posljednjem desetljeću, četiri godine je pauzirala i mi smo je uspjeli vratiti. Mislim da je to još jedan uspjeh koji si možemo pripisati u prošloj godini.

U novu sezonu ušli ste s pomlađenim sastavom, koji je ipak dovoljno jak za Superligu. Kakvo je vaše mišljenje?

-Lea Rakovac prošla je za Njemačku i to je u redu, dakle svojim igrama je skrenula je pažnju na sebe i nismo imali mogućnosti, ali niti nekih posebnih ambicija da je zadržavamo ovdje, jer stasaju mlade igračice. Neminovno dolazi do smjene generacija, to je tako u sportu, imali smo četiri, pet godina tu mladu generaciju, cure su uglavnom prošle studirati u Zagreb i normalno da igraju za zagrebački klubove. Dolazi do smjene generacija tako da velim nije ništa tu sporno. Činjenica ja opet imamo dobru ekipu, došla nam je mlada Sofia Sheredeha koja je stigla iz Ukrajine. Eto na neki način u ovoj situaciji osjećali smo se dužni da pomognemo Ukrajini i Ukrajinskom stolnoteniskom savezu s kojim smo godinama dobro surađivali. Treba reći da je i Pesockaja, najbolja ukrajinska igračica posljednjih dvadeset godina, bila jedno vrijeme kod nas u klubu, da su dolazile kod nas u klub Lučenko i Soročinska. Tako da ta suradnja postoji i osjećali smo se neki način pozvani odgovoriti na molbu Ukrajinskog stolnoteniskog saveza da pomognemo barem oko jedne igračice, tako da je mala Sofia došla kod nas. Moramo reći da smo izuzetno zadovoljni, radi se ozbiljno, to dijete dobro trenira i ja mislim da je napredovala, pomogla nam je u Superligi, u obje ove pobjede u prva dva kola sudjelovala je s po jednom pobjedom, što je za 16-godišnjakinju svakako lijepa stvar da u Superligi jedne države uopće može igrati, a kamoli da može i pobjeđivati. Ozbiljno radi, dobro radi, tako da eto sve je to na obostrano zadovoljstvo.

Po svemu sudeći nije se izgubilo na kvaliteti, već su mlade igračice dobile priliku da igraju. Je li ekipa slabija od prošlogodišnje?

-Ambicije su ostale iste, ja ne bi čak ni rekao da je ekipa oslabljena, dakle možemo govoriti o pomlađivanju. Prošle godine smo imali zaista jaku ekipu makar i to uvjetno govoreći, jer je Lea Rakovac jaka kao ime, ali došla je kod nas nakon četiri godine pauze, a Amy Wang koja je bila naša prva igračica prošle godine je bila još juniorka. U ovoj sezoni prijavili smo ekipu za međunarodno natjecanje "Europa Trophy", prvi turnir je krajem ovog mjeseca, pa su još dva turnira poslije Nove godine. Mislim da će to biti dobar poligon za naše mlade igračice, a uz Han i Amy Wang moguće je ostvariti dobar rezultat.

Jeste li zadovoljni s ostvarenim rezultatima u prvim susretima u Superligi u ovoj sezoni?

-Da, u prvom kolu smo pobijedili ekipu "Vrsara", a zatim u Zagrebu "Mladost". Pobjeda nad "Mladosti" je dobra, pogotovo ako se uzme u obzir da je kod 2:2 Leeloo s 12, nepunih 13 godina dobila ključnu partiju, to je u svakom slučaju velika stvar, dobro je u svakom slučaju da u tim godinama igra Superligu a kamoli da pobjeđuje. Sofia je opet sudjelovala s jednom pobjedom. U susretu s "Dr. Časlom" bili smo vrlo blizu, ne baš toliko blizu, ali ne daleko. Kod 2:1 za njih 21 Han je izgubila od Niksi s 3:2. Da je došlo do 2:2 mislim da bi bilo u postocima 50:50, Sofia bi igrala s Klarom Cakol, a to bi bio otvoren meč dajte, da to je bilo blizu.

Čini mi se da se stvari ne mijenjaju u Superligi, "Dr. Časl" je ispred, a ostali klubovi se bore od drugog mjesta, pa dalje. Kakvo je vaše mišljenje?

-Pa dobro, ja ekipu "Dr. Časl" ne bi uopće ubrajao u ovo društvo, to je potpuno umjetna ekipa, čije je postojanje doista upitno, a i smisao i korist za hrvatski stolni tenis. Ako imate ekipu koja se u petak skupi, u subotu igra utakmice, uzme novac i ode kući, to stvarno nema smisla. To je klub bez ijednog djeteta, bez ijedne mlađe kategorije, dakle bez ijedne igračice bez jednog igrača u mladim kategorijama, postavlja se doista pitanje koji je smisao postojanja takvog kluba, koje koriste hrvatski stolni tenis može imati od takvog kluba. Ne može nitko zabraniti da postoje takvi klubovi, da egzistiraju, ali kao takvi ne mogu imati neke povlastice, nadamo se da će se uskoro to ukinuti, imali su povlastice, dakle bili su u nadređenom položaju u odnosu na ostale klubove. Nadam se da će doći kraj tome sada novom skupštinom, novom garniturom u Hrvatskom stolnoteniskom savezu, mislim da će prestati postojati povlaštene ekipe. Svi mi ostali "Varaždin", "TIS", "Mladost" i drugi smo normalni klubovi, koji funkcioniraju, rade nekad bolje nekad gore, imamo svoje pogone, stvaramo igrače, lige nam koriste u najvećoj mjeri kao nekakav poligon gdje se naše mlade igračice mogu kaliti, tako da je to neka normalna smisao postojanja klubova. Tako da velim ne bih uopće dovodio u neku ravan "Dr. Časla" i ostale klubove, koliko su ti naslovi prvaka na takav način osvojeni realni, to ne mislim samo ja nego i u drugim klubovima, jer nema puno koristi niti za hrvatski sport niti općenito. Bitno je da mi ostali radimo, stvaramo igrače i da na neki način to sve skupa funkcionira.

Situacija u Hrvatskom stolnoteniskom savezu je vrlo loša, sve inspekcije i revizije dale su negativnu ocjenu. Može li biti bolje nakon izborne sjednice Skupštine?

-Pa da, nadamo se da će biti bolje, da će Hrvatski stolnoteniski savez funkcionirati na neki normalan način, da će lige biti regularne, ovako je to sve bilo na rubu neke regularnosti zbog pogodovanja određenim klubovima, doista se nadam da će tome doći kraj. Prema informacijama koje imamo posljednje dvije skupštine su poništene od revizije, tako da što to znači, što to nosi, vidjet ćemo sljedećih tjedana, u svakom slučaju mislim da gore ne može biti, da će krenuti na bolje.

Vesele rezultati Zvonimira Kramarića, a to može dovesti do formiranja muške ekipe. Kakva su očekivanja?

-Apsolutno, mi nismo nikada imali namjeru biti samo ženski klub, jednostavno se događalo da talentirani dečki prestanu trenirati. To je stari dugoreški problem, dakle kada zahladi dečki dolaze na stolni tenis, čim dođe lijepo vrijeme odu na nogomet. Dakle, to je bio dugoreški problem desetljećima, govorimo zadnjih dvadesetak, tridesetak godina, ali sada je tu baš dobra mlada generacija dječaka predvođena Zvonimirom Kramarićem, a tu su još David Tuškan i Marko Bišćan. Dakle, nekada treba i malo sreće, ali ako se sustavno radi, ako se dobro radi, onda ti talenti koji naiđu sigurno će dobiti priliku. Tako je sada Zvonimir Kramarić napravio veliki skok, ali ima puno potencijala, ima još puno mjesta za više treninga, dakle kvantitativno prije svega, a onda i sve ostalo. Smatramo da će to doista biti nova jezgra jedne nove muške ekipe koja će vrlo brzo napraviti ozbiljan skok, Zvonimir je ovim rezultatima praktično ušao u kadetsku reprezentaciju, moralo bi biti neko veliko iznenađenje da ne bude na idućem Europskom prvenstvu, nije izrauban i jako dobro radi. Konstantno je u ovih par turnira pokazivao da je tu u samom vrhu, tako kažem ima puno potencijala, puno mjesta za napredak. Tu su i ostali dječaci David Tuškan i Marko Bišćan, tako da što prije možemo formirati jednu dobru ekipu, uz jedno kvalitetno pojačanje.

Klub je poznat kao radni, tu je trening najvažniji, a i dobar sparing. Koliko je to bitno?

-Da, dolaze izvana igrači i igračice kod nas na trening, dakle klub se profilirao kao jedan centar dobrog treninga. Imali smo posljednjih godina najbolje mlade igrači iz Amerike, Čilea i Meksika, češke kadetske i juniorske reprezentacije usred korone su dolazile kod nas na trening, sa slovenskim klubovima i slovenskom reprezentacijom imamo dugogodišnju dobru suradnju, tako da je klub poznat kao mjesto gdje se dobro trenira. Imamo dobre sparing igrače raznih stilova, puno se radi, imamo dvoranu koja je 24 sata dnevno na raspolaganju, imamo tarafleks, dakle uvjeti su vrhunski i mislim da je to nešto sa čime svi trebamo biti ponosni. Mislim da je to svima u interesu, od te priče nema koristi samo klub nego čitava zajednica ima koristi, organiziranje kampova i treninga. Dakle naš mali problem je taj što mi nemamo u gradu veliku dvoranu, zbog toga smo ove veće pripreme organizirali u Vodicama prošle godine, pa su prilično velika sredstva završila u Hotel Olympia u Vodicama zbog priprema koje su tamo bile održane. Dakle za tako nešto treba imati uvjete, od smještajnih kapaciteta do veće dvorane. Možda kada Duga Resa dobije veću dvoranu i mi ćemo ovdje moći raditi nešto veće, ali za sada i ovo mislim da dosta dobro radimo, dakle ajmo reći da smo sada više koncentrirani na kvalitetu nego na kvantitetu, ali s većom dvoranom sa više stolova mislim da se i to može riješiti. Kad smo kod dvorane mi imamo jedan problem, ali nadam se da ćemo uskoro riješiti taj problem glavnog ulaza, sada već pola godine imamo jednu pomalo suludu situaciju da nemamo glavni ulaz u dvoranu čime je onemogućen ulaz u dvoranu i gledateljima, ali i osobama s invaliditetom. To je sigurno problem pogotovo sa obzirom da smo počeli surađivati ozbiljno s Hrvatskim paraolimpijskim odborom, zaista se nadam da će to uskoro biti riješeno i da će dvorana imati glavni ulaz, jer niti jedna dvorana ne može funkcionirati bez glavnog ulaza.