"Kickboxing je postao olimpijski sport i to je za nas snažan vjetar u leđa"

Odlukom Međunarodnog olimpijskog odbora kickboxing je postao olimpijski sport i to je velika prilika za daljnju afirmaciju ovog borilačkog sporta. To naravno puno znači i za hrvatski i za karlovački kickboxing. Kickboxing klub "Tigar" u vrhu je karlovačkog i županijskog sporta. Članovi ovog kluba osvajaju medalje na velikim europskim i svjetskim natjecanjima. "Tigar" je jedan od najboljih hrvatskih klubova, a ima značajno mjesto i u Europi. Klub se pokazao i kao odličan organizator velikih natjecanja. I u ovoj godini članovi kluba ostvarili su niz značajnih rezultata, pa je ova godina bila vrlo uspješna. Razgovarali smo s prvim čovjekom karlovačkog kluba Zoranom Cicvarom o kickboxingu kao olimpijskom sportu, o rezultatima ostvarenim u 2018. godini i planovima za iduću godinu.

Što znači za kickboxing što je ušao u olimpijsku obitelj?

-To jedan ogroman korak kickboinga kao sporta prema naprijed, no to pred nas postavlja velike zadatke u smislu reorganizacije cijele svjetske WAKO federacije. Treba istaknuti da nije cijeli kickboxing priznat kao olimpijski sport, već isključivo WAKO federacija. Sada očekujemo priliv svih ostalih federacija u WAKO, zato što sve ostalo sada gubi smisao. Jedino je WAKO sada bitan i važan, on je ustvari uvijek i bio najbolje organiziran i najvrijedniji. Međunarodni olimpijski odbor jednostavno je prepoznao nas trud i rad, počevši od sportaša, pa do tajnika i predsjednika nacionalnih federacija i na kraju samog WAKO boarda, koji je pred sebe postavio veliki zadatak prije pet, šest godina i od tada je napravljen ogroman pomak prema naprijed. Ono što je sigurno je da smo ovim velikim priznanjem dobili snažan vjetar u leđa, ali isto tako moramo biti svjesni da ćemo od Međunarodnog olimpijskog odbora dobiti direktive i smjernice po kojima će se morati napraviti velike promjene unutar WAKO svjetske federacije.   

Je li u olimpijsku obitelj primljen samo amaterski kickboxing?

-Da priznat je samo amaterski kickboxing. Na olimpijskim igrama nastupaju amateri, iako je u nekim sportovima dozvoljeno da nastupaju i profesionalci, kao na primjer u boksu, što je pomalo čudno. Kickboxing će vjerojatno biti prisutan na Olimpijskim igrama 2028. godine i to kao pokazni sport, a nakon toga će ući u stalno članstvo. Mislim da WAKO može ispuniti sve zahtjeve Međunarodnog olimpijskog odbora.

Što to konkretno znači za kickboxing kao sport, a i za sportaše i klubove?

-To je stvarno velika stvar. Očekujemo da ćemo biti puno više priznati, jer puno više znači kada ste olimpijski sport, nego neolimpijski. Čim je sport neolimpijski, kao da je manje važan. Mi smo dobili status olimpijskog sporta na tri godine i za to vrijeme moramo ispuniti postavljene uvjete da bi mogli postati punopravni članovi. Mi ćemo to sigurno ispuniti, jer to je velika šansa za naš sport i mi je moramo iskoristiti. Potrudit ćemo se da sve odradimo na visokoj razini. Kada dobijemo priliku da nastupimo na Olimpijskim igrama, sigurno će profesionalizam u kickboxingu splasnuti, jer će sportaši htjeti nastupiti na igrama, jer cilj je većine sportaša biti olimpijac. Nema većeg dometa od toga. Iako se u profesionalnom kickboxingu vrti veliki novac, mislim da će profesionalne organizacije imati problema, jer će sportaši htjeti biti dio olimpijske obitelji.

Kakva je bila 2018. godina za vaš klub?

-Jako sam zadovoljan ovom godinom, jer smo ostvarili puno vrhunskih rezultata. Mi smo bili poznati kao tatami klub, jer smo se prestižno bavili tatami disciplinama. Ja sam na neki način djelomično učinio preobrazbu. Posvetio sam u ovoj godini veću pažnju ringovnim, nego tatami disciplinama, zato što mislim da će od kickboxinga upravo K1 biti olimpijska disciplina. K1 je planetarno poznat, najatraktivniji je i on puni dvorane. Zato sam s jednom mlađom grupom boraca započeo sustav trening, a to su dečki od dvanaest do petnaest godina, pa bi oni za deset godina mogli kandidirati za nastup na Olimpijskim igrama. To je sustav treninga, koji nije odmah K1, a pripremam ih da će kroz neko vrijeme moći imati borbe u ringu. Do tada će raditi disciplinu, koja je slična tome, a to je kick light. Ove godine je Rober Basara, koji je student pete godine na Kineziološkom fakultetu, imao četiri profesionalne borbe u K1 i u sve četiri je pobijedio, od toga u tri s nokautom. Moram reći da su protivnici bili odlični borci, a jedan od njih bio je treći na svijetu. Naš Robert bit će sigurno poznat i uspješan borac. Imamo jednu mlađu generaciju boraca, koja je ove godine nastupila na Svjetskom prvenstvu u Italiji. Prvi put je u K1 nastupio David Furdek, on je prije toga bio prvi u Europskom kupu i prvi na Svjetskom kupu u Budimpešti, a državni je prvak u low kicku i K1. Sve to ostvario je bez poraza. U Italiji je imao borbu s Alžircem, David je vodio, no dogodila se neopreznost, koju je protivnik iskoristio i pobijedio. Tako je Furdek osvojio brončanu medalju, ja sam očekivao zlatno odličje, jer se zaista odlično pripremao za prvenstvo. No, dogodila se ta neopreznost i jako mi je žao zbog toga. David Furdek ima osamnaest godina i pred njim je velika karijera.

Kakvi su bili rezultati u ovoj godini u pointfightingu?

-Naš je klub postao poznat diljem svijeta upravo po disciplini pointfighting. Tu imamo zaista širinu, od najmlađih uzrasta do seniora. Mlađi uzrasti bili su i na Svjetskom prvenstvu. Lara Mihalić je državna prvakinja, Roka Puljak je velika nada. Tu su još Ana Pranjić i Nika Radović. U ekipi mladih koju pripremam da nastupe za par godina u K-1 su Lucas Radović, Matej Medved, Mile Kirin i Leon Mušnjak. Uspješni mladi natjecatelji su Leonardo Mikuljan, Leonardo Šeketa, Lukas Jurašić i Dominik Perošić. Kod seniora ističu se Robert Basara i Lucija Cicvara. Zbog obaveza na poslu u Pravosudnoj policiji Lucija je manje trenirala, no napravili smo plan treninga i ona će se u idućoj godini vratiti natjecanjima. Imamo i dosta djece, koju pripremamo za kadetski uzrast. Sve u svemu jako sam zadovoljan.

Kakvi su vam uvjeti, imate li dosta termina za treninge?

-Karlovačka sportska zajednica napravila je veliki posao za naš klub. Osigurali su nam dovoljan broj termina, a neke smo termine i sami osigurali. Jedini je problem što nemamo svoju dvoranu. Treniramo u dvorani Doma Oružanih snaga "Zrinski", gdje ne možemo postaviti vreću i tatami. No, mi smo jedan od klubova koji su uređivali objekte u bivšoj vojarni u Luščiću i sada kada je Grad Karlovac dobio dio vojarne Luščić, tu ćemo dvoranu urediti za treniranje. To će biti nova baza našeg kluba, a dvoranu ćemo urediti uz pomoć prijatelja iz Turske, Izraela i Njemačke. Pred nama je veliki posao, uvrštavanje kickboxinga u olimpijske sportove, sigurno da je snažan poticaj za daljnji rad. Vjerujem da ću imati priliku pripremati za nastup na Olimpijskim igrama jednog karlovačkog borca, to bi bio vrhunac moje trenerske karijere.

Što vas očekuje u idućoj godini?

-Mi organiziramo svake godine Europski kup, koji je iz godine u godinu sve bolji. Dobili smo ove godine brojne pohvale za organizaciju. Htio sam napraviti nešto veliko za svoj grad i uspio sam u tome. Osjećam se jako dobro, jer radimo jednu veliku stvar za cijeli grad, napunili smo sve smještajne kapacitete u gradu i okolici. Nemamo financijskog pokrovitelja, sami se snalazimo. Mislim da je to važan sportski događaj za grad Karlovac. U idućoj godini nastupit ćemo na niz velikih natjecanja i očekujem opet puno medalja.