Kazalište Globe u Karlovcu

Poseban ambijent se stvara kada čovjek sjedi u starom srednjevjekovnom dvorcu (kome se ni točna godina izgradnje ne zna) pod otvorenim nebom i još uvijek je donekle topla noć miholjskog ljeta. Još posebniji ambijent se ostvaruje kada se sve to spoji s nečim historijski i književno značajnim kao što je Shakespeare. Dogodilo se i to da karlovačka gradina Dubovac udomaći predstavu Hamlet. Mogla je to biti bilo koja predstava iz epskog Shakespeareovog repertoara, ambijent bi bio apsolutno isti. Zvjezdana noć i starina debelih zidova, drvena konstrukcija gornjih katova i ispunjena sjedišta jednako bi bile impozantne da se te noći u dvorištu starog grada Dubovca odvijao Macbeth, Romeo i Julija ili bilo koja povijesna drama od silnih Rikarda i Henrika. Sjediti u takvoj starini tajanstvenog Dubovca, već samo očekujući predstavu Hamlet, a ne imati izravni ugođaj oživljenog kazališta Globe značilo bi da je osoba te noći jednostavno na krivom mjestu. Nisu ni svjesni junaci predstave kakav su poduhvat išli ostvariti (i uspjeli ostvariti) nudeći se amaterski – dakle besplatno i bez pravih uvjeta – Karlovčanima prikazati jednu tragediju koju u svom gradu nisu imali prilike vidjeti vjerojatno desetljećima.

Nevelik ansambl na čelu s jednim nastavnikom hrvatskog jezika i književnosti koji bi, kako se dade zaključiti iz njegovog rada, mogao biti i mnogo više jer talenta ima mnogo više. Iako biti dobar nastavnik zahtjeva također vrstu talenta. Naime talenti glumca se vide u gestama i grimasama na pozornici, a talenti redatelja vide se po njegovoj hrabrosti. Treba biti neizmjerno hrabar staviti skupinu od dvadesetak srednjoškolaca da igraju Shakespearea. Neizmjerno hrabar i zaista bit „redatelj“ znači sjediti na metar od pozornice i pred cijelim gledalištem pratiti poglede, ne glumaca – i ovo je najznačajnije što treba reći o ovom redatelju – već poglede svojih učenika dok se bore na pozornici. Na kraju krajeva talentirani redatelji nisu ništa drugo doli istinski učitelji. Glumačka postava, na čelu s izvrsnim mladim Hamletom (Benjamin Brezović) ostvarila je sve ono što amaterski teatar treba ostvariti. Postava sazdana od jakih, čvrstih i uvjerljivih lica, gdje je svatko stilski ostvario vlastitog lika uvjerljivo i karakteristično. Često se u amaterskom kazalištu zaboravljaju lica koja su časkom prije nestala pa se vratila na scenu, da ne spominjemo pojave ponavljanja glumaca u različitim ulogama. Njihov Hamlet nas je toga poštedio. Svako lice se zapamtilo, svačiji izgovor se urezao u pažnju i scenski pokret svakog glumca ostao je upečatljivo zamijećen. Radnja se nije razvodnila, a nije se odvila ni česta pojava od koje pate i profesionalne predstave – prevladavanje sporednih likova i dominacija sporednih radnji. Plesna koreografija je začinila izvedbu do razine gdje se može reći da čovjek ne vjeruje da se koreografski radi o amaterskoj predstavi. Na kraju se valja još jednom uvjeriti da se zaista radi o srednjoškolskim učenicima koji su za svoj rad dobili ono jedino od čega amatersko kazalište živi – pljesak publike i osmjehe. Više nego zasluženo!

Treba reći i da je tom ugodnom izvedbom Karlovac počastila Srednja škola Duga Resa. Možda bi i karlovačke škole mogle poduzeti nešto da im scenski i kulturno – obrazovni program bude nešto više od Dana kruha i priredbe za Svetog Nikolu.

Shakespeare je u jednoj svojoj drugoj tragediji „Julije Cezar“ upriličio razdraganu i razgaljenu masu koja buči i urliče pozdravljajući Cezara, a on pada u nesvijest osjetivši smrad vina koji je dopirao iz svih usta. Sličnu neugodnu priliku su te večeri stvorile okupljene grupe naših sugrađana oko dvorca čineći najteži kulturni zločin – ne gledajući predstavu, ali bukom ometajući one koji gledaju predstavu. Iako je sve prošlo bez problema. Shakespeare je stoga uistinu, može se reći, oživio svoj teatar Globe te noći zajedno s renesansno dobrim glumcima, zapanjenom publikom i sveprisutnom svjetinom koja dolazi bilo gdje – gdje se ima nešto za jesti i piti.

NAPOMENA: Javio nam se u redakciju portala/tjednika razred koji je imao rezervaciju za proslavu 25 godina mature u restoranu pored atrija, a koji je u gornjem tekstu prozvan za buku tijekom predstave. Nadamo se da će se sljedeći put bolje terminski riješiti paralelna događanja na Starom gradu kako ne bi došlo do sličnog međusobnog inkomodiranja sudionika, kao i prozivki zbog nečega što kritičar i sama publika nisu mogli znati. S druge strane, s obzirom da se radi o zaštićenom kulturnom dobru i muzejskom prostoru u kojem se predstava izvodila, očekuje se od posjetitelja da se ponašaju primjereno prostoru, situaciji i događanju. Razumijemo obje strane, i publiku i slavljenike, i organizatora i kritičara. Isprike u ime redakcije svima, tekst kritike je ostavljen u originalnoj verziji objavljenoj u printu.