"Karlovačka regata bila je jedno ugodno iznenađenje"

Veslački klub "Korana" organizirao je nedavno u jesenskom terminu tradicionalnu "67. Karlovačku regatu". Ova regata održava se inače u srpnju u sklopu obilježavanja rođendana grada Karlovca, ali je ove godine zbog situacije s pandemijom koronavirusa organizirana u listopadu. Inače, ova sezona je bila drugačija od prethodnih, a glavni problem je što je bilo jako malo natjecanja. Sezona je praktički gotova, a karlovački veslači polako počinju sa zimskim pripremama. O "67. Karlovačkoj regati", državnom prvenstvu, stanju u klubu, zimskim pripremama, o idućoj sezoni, o budućnost kluba i svemu ostalom razgovarali smo s trenerom Veslačkog kluba "Korana" Zlatkom Katušinom.

Kakva je ustvari bila ova sezona, koja je praktički završila?

-Zbog pandemije Covida-19 sezona je bila atipična, međutim za razliku od ligaških i loptačkih sportova mi smo uspjeli održati državno prvenstvo, što je značajno zbog veslača koji moraju potvrditi ili steći kategorizaciju. Bitno je da se nije prekinula tradicija održavanja državnih prvenstava. Imali smo u ovoj godini samo pet domaćih natjecanja. Praktički je sezona završena, još je u planu da se održi jedna daljinska regata početkom studenog na stazi na Jarunu.  

Jeste li zadovoljni s nastupom veslača na državnom prvenstvu?  

-Nisam zadovoljan, očekivali smo više bez obzira na cijelu situaciju, koja se dogodila zbog ove pandemije. Dosta veslača nam se osipalo, mi imamo u klubu smjenu generacija. Neki su veslači, koji su godinama bili nositelji natjecateljskog veslanja, prestali veslati zbog radnih obaveza. Jednostavno su ušli u te godine kada ih je život usmjerio prema nekim osobnim karijerama dalje. Prošla godina je bila jedna dobra naznaka za ovu godinu i s velikim očekivanjima ušli smo u natjecateljsku sezonu. Stvorila se jedna dosta perspektivna generacija veslača. Što se tiče samog državnog prvenstva, očekivali smo više, očekivao sam i ja, a i neki od veslača. Mi smo osvojili ukupno dvije medalje. Ema Hodak osvojila je zlatnu medalju u samcu za kadetkinje B. Ona je velika nada karlovačkog i hrvatskog veslanja, u ovom trenutku je najperspektivnija hrvatska veslačica. Isto tako moram reći da ja kao trener u ovih trideset godina nikada talentiranijeg sportaša s većim kapacitetom nisam trenirao. Ona je sigurno, ako ustraje u ovom što radi, predodređena za velike rezultate i to na međunarodnoj sceni. Drugu medalju, i to brončanu, osvojio je Igor Šušnjar u disciplini samac za lake seniore. Dakle, veslao je u višoj starosnoj kategoriji. To je bilo očekivano, taj je veslač ukupno u tri dana odveslao šest utrka, nastupio je u tri različite discipline. Kod juniora B bio je drugi u B finalu, dakle ukupno osmi, bila su prijavljena 24 veslača. Tu sam zadovoljan, možda je malo ždrijeb bio nepovoljan. Još je nastupio u samcu za lake seniore, tu je bio prvi u B finalu. Sigurno je vrijedio za četvrto mjesto u A finalu, radi se o junioru B, veslaču koji ima šesnaest godina. U prednatjecanju je izvukao prva tri iz finala, tri su išla dalje, nije baš bilo sreće. On je potpuno opravdao moja očekivanja i sigurno je veslač od kojeg u lakom veslanju možemo puno očekivati u juniorskoj i u seniorskoj konkurenciji. On bi mogao ostvariti značajne rezultate. U istoj disciplini lakih juniora nastupio je i Mauro Bauer, koji je bio treći u B finalu. Ono što raduje nastupi su kadeta i kadetkinja. Dora Kranjčec u samcu za kadetkinje A bila je peta u A finalu. Dva kadetska dvojca na pariće bila su u A finalu, jedan je osvojio četvrto, a drugi peto mjesto. Ono što je dobro, to je da će oni i iduće godine biti u istoj konkurenciji. Uz ozbiljniji rad za očekivati je da bi u 2021. godini mogli ostvariti zapaženije rezultate. Ono čim nismo zadovoljni, niti on, niti ja, a to je učinak Maria Konjevode, koji je bio neugodno iznenađenje. Na tri regate, prije državnog prvenstva, bio je konstantno treći hrvatski skif i to kada je konkurencija bila kompletna. Na državnom prvenstvu su neki veslači nastupili i u dvojcima, ustvari je u toj disciplini bila i nešto slabija konkurencija u odnosu na neke regate na kojima je Konjevoda ranije nastupio. On je osvojio šesto mjesto kod juniora, a tu smo očekivali sigurnu medalju i to je ono sa čim nismo zadovoljni. U samcu za seniore ušao je u A finale i bio je peti. Konkurencija je bila jako dobra, nastupio je i Damir Martin, koji je bio prvi. Veslao je i David Šain, koji je bio četverostruki svjetski prvak u četvercu. Tako da je to odveslao jako dobro i da je tako veslao u juniorskoj konkurenciji osvojio bi medalju. On inače ima problem, kada su za njega takve nekakve stresne situacije, nitko nije stavljao teret na njega, do sada se pokazalo da nije reagirao kako je bilo očekivati od njega.  

Klub je sve bolji u ženskoj konkurenciji, kako to komentirate?

-Mi se vraćamo u ženskom veslanju. Ema Hodak je kadetkinja B i po pravilima Hrvatskog veslačkog saveza ne može nastupiti u konkurenciji kadetkinja A, radi se o veslačicama starijima samo godinu ili dvije. Za razliku od kadetkinja ili kadeta A, koji mogu nastupiti čak i u konkurenciji seniora. To je nelogičnost u pravilima Hrvatskog veslačkog saveza. Ema Hodak bila bi prva i kod kadetkinja A, iduće godine moći će iduće nastupiti u nekoliko kategorija. Uz Emu Hodak, sada je tu i Dora Kranjčec.

Jeste li zadovoljni "67. Karlovačkom regatom"?

-Regata je bila u svemu tome jedno ugodno iznenađenje. Naš termin je uvijek u srpnju, u sklopu obilježavanja rođendana grada Karlovca, Međutim, tu imamo jednu nezgodnu situaciju, jer obično regata pada tjedan dana prije ili tjedan dana poslije državnog prvenstva. Taj ljetni termin regate pokazao se da je nepovoljan po nas, jer obično su ljudi tada u završnim pripremama po klubovima i nerado odlaze na regate kao što je ova naša, koja je zapravo sprinterska regata i koja u tom trenutku u nekakvom natjecateljskom smislu nema veliko značenje. Odaziv na regatu bio je jako dobar, bila je baš lijepa regata, održano je petnaest utrka. Došli su i klubovi iz Zagreba, tako da je regata doista bila ugodno iznenađenje. Bilo je i dosta gledatelja, naravno sve je provedeno uz stroge epidemiološke mjere, svim natjecateljima i gledateljima izmjerena je temperatura i svi su upisani. Tako da što se tiče regate, nije prekinut taj niz od 67 godina. Naša regata je jedna od najstarijih u regiji. Taj niz u 67 godina nikada nije prekinut, čak i u ratnim godinama od 1991. do 1995. nismo prekidali. U kontinuitetu su se održavale regate u Karlovcu.   

Kakvi su bili rezultati vaših veslača na regati?

-Zadovoljan sam, bila je vrlo ozbiljna konkurencija. Namjerno smo napravili manje disciplina ove godine, tako da je nastupilo puno veslača, koji su osvojili odličja na državnom prvenstvu. Tako da konkurencija nije bila baš beznačajna. Ukupni smo pobjednici regate, naši veslači Mauro Bauer i Igor Šušnjar pobijedili su u memorijalnoj utrci "Bruno Cetinjanin". Ukupno smo bili prvi sa šest pobjeda u petnaest utrka, druga je bila zagrebačka "Trešnjevka". Tako da sam zadovoljan rezultatima na regati.

Imate li još uvijek treninge na rijeci Kupi?

-Regata je održana posljednji dan, kada su bili dobri uvjeti na Kupi, da nismo taj dan organizirali regatu, mislim da do kraja godine više ne bi imali povoljan termin, jer bi ograničavajući faktor bio vodostaj. Zbog kiše već se idući dan vodostaj dignuo i sada je trenutno visok. Planirali smo zadržati se što duže na vodi zbog daljinske regate, ali počeli smo raditi unutra na ergometrima. Naravno, izlazit ćemo na vodu kada god nam vrijeme i vodostaj dopuste. Što se treninga tiče, mi nikada ne prekidamo s radom, imamo pauzu iza državnog prvenstva i to je jedina stanka u treniranju tijekom godine, sve ostalo vrijeme se trenira. Počeli smo vrlo ozbiljno trenirati na ergometrima, naročito ozbiljnost pokazuju kadeti, koji su nastupili na državnom prvenstvu. Mislim da je to njima dalo motiva. To su bili solidni rezultati, u svakoj od tih disciplina bilo je 25 do 30 posada. Oni svi ostaju i iduće godine u toj kategoriji, a bili su u gornjoj polovici plasmana. Kada sam govorio o državnom prvenstvu, zaboravio sam spomenuti Gabrijela Licitara, on je ušao u A finale kadetskog skifa i bio je šesti, u toj kategoriji bilo je prijavljeno više od 30 veslača.  

Pripreme za iduću sezonu su praktički počele, kakva su očekivanja?

-Mi se moramo sami organizirati unutar kluba, što se tiče struke. Imamo posljednjih godina veliko osipanje veslača, naročito kada dođu u natjecateljski pogon, među regatne veslače. Ne znam koji su razlozi, dosta veliko osipanje je i po drugim klubovima u Hrvatskoj. Veslanje je zaista težak sport i traži ogromna odricanja i jako puno vremena za angažman. Imamo prostora da u školi veslanja radimo kvalitetnije, da više veslača tijekom sezone uđe među regatne veslače. Nama je nekakav prosjek da od 30 članova koji uđu u školu veslanja, tri, četiri ostanu kao regatni veslači.

Vrijeme je upisa novih članova u sportske klubove, imate li vi potrebu za tim?

-Mi imamo dosta djece u školi veslanja, međutim, radi se o tome da mi treneri u klubu moramo neke stvari bolje organizirati. U našem sportu je sve egzaktno i sve je potpuno mjerljivo, od nekih morfoloških mjerenja do nekakvih mjerljivih rezultata. Točno se zna model u toj dobi što se može očekivati. Danas je trend u vrhunskom sport u svijetu izdvojiti talente. Taj program zove se "Radna identifikacija talenata", zapravo se radi o tome da se njima intenzivnije posveti. Sport mora biti dostupan i za široke mase, ali za ovo vrhunsko veslanje traži se selekcija. Mi nismo Emu Hodak selekcionirali, ona je jednostavno došla. Takav talent dođe u ruke treneru jednom u karijeri. Da pitate u ovom trenutku najtrofejnijeg svjetskog trenera Nikolu Bralića, s kojim sam puno surađivao u ovih trideset godina, on bi vam iskreno rekao da je dvadeset generacija prošlo i da mu u tim generacijama neke stvari nisu bile jasne i nije ih materijalizirao u rezultatskom smislu, a onda su se pojavila braća Sinković i to je to.  

Je li ponestalo motiva kod veslača zbog manjka natjecanja?

-Svakako je utjecao manjak natjecanja na motive veslača. Uz Emu Hodak, strašno talentiran veslač bio je Luka Hajdin, meni je stvarno i danas žao što je on otišao, jer je on imao takve brzine na Jarunu, kakve su izveslala braća Sinković u toj dobi. Veslanje je specifično, jer se stvarno puno trenira i onda ako djeca samo treniraju, a nema natjecanja, gube motiv. Nadam se da će iduće godine to biti bolje.  

Što vas očekuje u idućem razdoblju?

-Imamo u planu još tu daljinsku regatu. U Hrvatskom veslačkom savezu planiraju za mlađe kategorije, za talente u hrvatskom veslanju, organizirati pripreme u Zatonu kod Šibenika, negdje u studenom. To po meni sve visi u zraku, s obzirom da se posljednjih dana znatno zakomplicirala epidemiološka situacija. Tako da je upitno da će se to održati. Mi počinjemo s pripremama u klubu, nadam se da će svi ostati zdravi, da će sve biti kako planiramo u ovom trenutku. Počeli smo se vrlo ozbiljno i sistematski pripremati za iduću sezonu.