Karlovac – grad koji muralima govori o svojoj prošlosti

Pročelja karlovačkih zgrada u Gradskoj četvrti Novi centar pričaju nam zanimljivu priču. Ukoliko prošetate ovim dijelom grada susrest ćete Miroslava Krležu, Dragojlu Jarnević i Slavka Mihalića. Upravo na obnovljenim pročeljima nastaju murali koji prikazuju poznate Karlovčane i one koji su ostavili dubok trag u kulturnom životu Karlovčana. O toj temi razgovarali smo s predsjednikom Gradske četvrti Novi centar Josipom Žunićem.

Novi centar danas je najveća gradska četvrt u Karlovcu koja ima gotovo šest tisuća stanovnika. Kako je ovaj kvart izgledao u vrijeme Vašeg odrastanja?

-Novi centar je u vrijeme mojeg djetinjstva bio prostor s nizom, već tada nekih starih (Brajdić, Del Toso, …) i poslije rata novoizgrađenih zgrada uz tadašnju Riječku ulicu. Dio prostora iza zgrada bio je pretvoren u vrtove ili je bio natopljen vodom okolnih voda i potoka koji su se slijevali sa Švarče, Jamadola, Dubovca… Tada već "rudimentarni ostaci" Rakovačkog potoka polagano su nestajali. U stajaćoj vodi smo kao djeca proučavali žabe, pijavice i "vodeno (kako smo ga zvali, bilje". A neposredno uz Senjsku ulicu bio je nogometni stadion okružen jablanima. U drugoj polovici 60-tih i početkom 70-tih započela je u tom prostoru intenzivna izgradnja i nastaje novi dio Karlovca, današnji Novi centar.

Prvi put ste postali predsjednik Gradske četvrti Novi centar 2007. godine. Već tada ste imali ideju o muralima, kako je krenula ta priča?

-Svaka gradska četvrt ima svoje vijeće čije članove, na "malim" izborima – biraju građani četvrti. Tako je 2007. godine izabrano i imenovano vijeće u kojem sam bio "primus inter pares", predsjednik. I bez obzira na pripadnost različitim strankama, članovi su odlično surađivali. "Primus" predlaže plan aktivnosti pa sam i ja predložio program koji je bio prihvaćen: posaditi lipe (šetnica grada Vukovara), postavili klupe i kantice za otpad, golove, glasnik … i mural posvećen djeci. I već je u srpnju Dalibor Juras, kao dio našeg "programa rada", izradio mural "San djevojčice Z" (Vilin san). Zamolio sam umjetnika da na temelju svojih dječačkih maštanja načini snažnu ekspresiju odrasle osobe u vidu dječjeg zaigranog duha, sna, priželjkivanja čarobnog svijeta igre i maštanja, zbog kojeg će zastati djeca, ali i odrasli vraćajući se u prošlost za dva, tri ili više desetljeća.  Mural je izrađen na bočnom zidu zgrade u Meštrovićevoj ulici 1. i "promatra" Kaufland i tržnicu. I, što je najvažnije, do danas je ostao isti, neoštećen. Vrlo lijepo! Moje dvije godine u Vijeću su  brzo prošle. Novi članovi Vijeća predložili su 2013. godine i izradili s umjetnikom Daliborom Jurasom novi strip mural "Rocknrolla" s Višnjom u glavnoj ulozi. I taj mural je i danas ukras na zgradi u Naselju Marka Marulića, broj 8.

Što je uslijedilo nakon "Rocknrolla"?

-Godinu dana poslije, 2014. godine, u Krležinoj ulici na inicijativu Marina Bakića i Udruge za razvoj građanske i političke kulture Polka, izradio je umjetnik Leonard Lesić mural Miroslava Krleže. Na žalost, mural je bio "uništen" tijekom izvođenja energetske obnove zgrade, ali i vraćen ove godine. Ponovo je ukras jedne zgrade, naše četvrti i Karlovca. Naše je Vijeće gradske četvrti financijski pomoglo u izradi murala.

Poslije "malih" izbora 2019. godine izabrano je i imenovano novo Vijeće Gradske četvrti Novi centar. I ovoga puta na čelu ste gradske četvrti gdje predlažete program rada. Što ste predložili?

-Predsjednik predlaže program rada, a članovi vijeća ga prihvaćaju i nadopunjavaju. Jedan od predloženih prijedloga su – murali. Murali koji će prikazivati povijesne ličnosti grada Karlovca i stare karlovačke razglednice. Ovom temom iskazujemo počast karlovačkim umjetnicima, književnicima, znanstvenicima, glazbenicima, profesorima, akademicima, gospodarstvenicima, poznatim gradonačelnicima i drugima, bez obzira jesu li rođeni u Karlovcu ili su boravili u njemu dio svog života. Naš prvi mural posvećen je Dragojli Jarnević, hrvatskoj književnici, ilirkinji koja se je zalagala za bolje obrazovanje djece, posebno djevojčica. Njezini stavovi o položaju žena posebno su aktualni i danas. Njezin "Dnevnik" daje nam uvid u njezin život, društvo i politička kretanja u Karlovcu tijekom 19. stoljeća. Ostala je zabilježena kao prva hrvatska planinarka i alpinistica. Njezin je pogled na muralu upućen na drugu stranu ulice prema muralu pjesnika Slavka Mihalića. Mihalić je bio akademik, član HAZU i dopisni član Slovenske akademije i s Ljudevitom Jonkeom, Karlovčaninom, pisac teksta Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. godine.

U ovoj godini je u planu izrada još jednog murala, o kome je riječ?

-Ove godine Vijeće može financirati izradu još jednog murala i to Vjekoslava Karasa. Idealna pozicija bila bio bi neboder u Ulici Ljudevita Šestića. S njegova bi zida "gledao"  naš Karas svoju galeriju. Postoji interes stanara nebodera, pa se nadamo da ćemo realizirati i ovaj mural. Planiramo dobiti sredstva na natječaju KAkvarta i izradu murala braće Seljan i Dragutina Lermana, istraživača u Kongu te športskog djelatnika Franju Bučara.

Tko Vam je pružio pomoć?

-Pomoć smo dobili od Grada, Gradskog muzeja … Nesebičnu nam je pomoć pružio Dinko Neskusil. Bez njega ne bismo imali ovakav mural Slavka Mihalića. Njegov poznavanje karlovačke prošlosti  i mnogobrojne fotografije, pretpostavka su vrhunskom radu naših umjetnika: Leonarda Lesića i Dalibora Jurasa. Razgovara se o suradnji s predstavnicima nevladinih udruga: udrugom "Zvijezda i kulturni krajolik" (ZIK), karlovačkim Rotarijancima, udrugom Polka, s Karlovčanima koji žive u Zagrebu i drugima. Ukoliko bismo udružili sredstva s nekoliko udruga, tada bi se mogao realizirati i veći broj murala.

Zašto su nam potrebni murali?

-Na njima učimo o povijesti Karlovca, jer naše je znanje o povijesti našega grada i ličnostima koje su ostavile trag u različitim oblastima života prilično skromno. A  upravo su oni nerijetko bili priznatiji i poznatiji negdje drugdje nego u vlastitoj sredini. Pokazali su kako da se upornim radom mogu stvarati vrijednosti na korist zajednice i mogu nam biti uzor danas i  budućim generacijama. Izradimo njihove murale i odajmo im počast. Budimo ponosni na njih i promovirajmo naš grad.  Tijekom razgovora sa sugrađanima slušao sam prijedloge o muralima poznatih ličnosti ovih prostora (Držića, Marulića, Meštrovića i drugih). Zašto i njih "ne staviti na mural"? Njihova imena krase naše ulice i trgove, ali i ulice i trgove mnogih gradova u Hrvatskoj, pa i u drugim zemljama. Živimo u ovom gradu i prednost dajmo svojim sugrađanima. Tada sam se sjetio Stjepana Mihalića i njegovih "Ćaskanja u suton"... Slučajno? Pročitajte njegova djela!

Jesmo li danas "bogatiji" prikazima Miroslava Krleže, Dragojle Jarnević, Slavka Mihalića?

-Murali s likovima Karlovčana upoznat će turiste s njihovim životom i stvaralaštvom, ali i sa slavnom, povremeno burnoj povijesti Karlovca. Svakom će muralu biti pridodan crtični kod (bar kod, barkod), kojim će pomoću svojih mobilnih uređaja građani i turisti biti upućeni  na prigodni tekst o osobi i vremenskom razdoblju u kojem je živjela i djelovala. Tekstove bi trebalo prevesti na nekoliko svjetskih jezika. U akciju bi trebalo uključiti Gradski muzej kao najupućeniji u ovu problematiku. Starim razglednicama upoznat ćemo Zvijezdu, šančeve i kulturni krajolik, a objektivne informacije dobit će se pomoću "crtičnog koda". Murali predstavljaju moderan oblik urbane kulture. Dakle, našim zgradama i gradu pridodajemo estetsku, umjetničku vrijednost, kulturno i socijalno značenje i tako postajemo zanimljiviji turistima. Budućnost murala možda je opjevao Slavko Mihalić: "Nitko od nas ne zna što ga sutra čeka, a sreća je možda odmah tu, kraj tebe, ni zauvijek prošla, ni tako daleka…". Karlovac ima sve pretpostavke da postane "grad murala".

Foto: Dinko Neskusil