Stjepan Kolenac, poduzetnik iz Kamanja o odnosu s načelnikom Mateljanom, donacijama i razvoju Kamanja

Kamanje je uspješna općina, tome su najzaslužniji Kamanjčani, a ne Damir Mateljan

VIŠE IZ RUBRIKE

    Za poduzetnika Stjepana Kolenca u Kamanju svi znaju. Već duži niz godina nesebičnim donacijama pomaže razvoju svoje općine. Šira javnost, bar ona u Karlovačkoj županiji za Kolenca je čula kada ga je načelnik Općine Kamanje Damir Mateljan javno prozvao “lokalnim biznismenom iz Beča” koji će zajedno s Županijom graditi školsku sportsku dvoranu u Kamanju, a da ga o tome nisu obavijestili.

    Kada i iz kojeg razloga ste ušli u poduzetničke vode?

    -Vrlo jednostavno, u poduzetničke vode ide se ako je osoba sposobna i ukoliko smatra da može nešto uspjeti i napraviti nešto bolje. Upravo je to razlog što sam se i ja otisnuo u poduzetničke vode.

    Radite u Beču, kada ste otišli iz Kamanja?

    -Iz Kamanja sam otišao 1968. godine kao mladi 23-godišnji neiskusni mladić.

    Vratili ste se 1996. godine, što Vas je vuklo natrag?

    -U Kamanje sam se vratio 1996. godine, a vraćao sam se i ranije. No, te sam se godine odlučio vratiti jer sam osjetio potrebu da obnovim svoj dom, odnosno svoju kuću gdje sam rođen.

    Znači vratili ste se u staru ruševnu kuću koju ste tada i obnovili?

    -Nisam je te godine obnovio jer sam se iskreno dvoumio, no bio sam uvjeren da tako kuća i ognjište ne mogu ostati i da moram nešto poduzeti. I eto nakon nekog vremena sam je obnovio, a i danas živim u njoj.

    Bili ste prisutni na potpisivanju Daytonskog sporazuma, tada ste upoznali i prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, kakva Vas sjećanja vežu uz njega?

    -Uz predsjednika Franju Tuđmana bili su i tadašnji predsjednici Alija Izetbegović i Slobodan Milošević tako da sam imao priliku razgovarati sa svom trojicom. Sjećanja uz Franju Tuđmana su vrlo pozitivna. Mislim da on u Hrvatskoj treba uživati velike zasluge jer je upravo on najzaslužniji za to što je Hrvatska postala neovisna i slobodna država.

    Vežu Vas poznanstva i za brojne druge poznate osobe, primjerice s bivšim predsjednicima Stjepanom Mesićem i Ivom Josipovićem. Čak su na proslavi vašeg 70. rođendana prisustvovali Mesić, Josipović i Leko?

    -To je bila lijepa gesta, jer je bilo teško na jednom mjestu okupiti svu trojicu. Mesića sam upoznao još 1996. godine kada nije bio predsjednik države. Tada smo se sprijateljili, a to prijateljstvo se zadržalo i danas.

    Uz njih na proslavi Vašeg rođendana bio je i načelnik Općine Kamanje Damir Mateljan? Kada ste ga upoznali?

    -Damira Mateljana poznajem već jako dugo, praktički od kada je bio dijete, a bio sam jako vezan i dobar s njegovim roditeljima. Mateljana sam pozvao na rođendan iz razloga što sam smatrao da uz tri prisutna predsjednika treba biti i načelnik općine.

    Svojedobno je Stjepan Mesić posjetio Kamanje, nakon toga ste i Vi Mateljana odveli na Pantovčak.

    -Odmah nakon formiranja općine Kamanje dogovorio sam posjet predsjednika Mesića da posjeti najnoviju općinu u Hrvatskoj što je on i učinio. Htio sam odvesti moje Kamanjčane kod predsjednika Mesića jer sam bio ponosan na njih, na svoje prijatelje iz Kamanja, pa sam tako odveo i Damir Mateljana.

    Vezalo vas je tada prijateljstvo s Mateljanom, pa Vam je tada on predložio i da kupite kuću koja je prenamijenjena u Općinu?

    -Mateljan me pitao bi li kupio kuću koja bi se prenamijenila u Općinu, odnosno da na svoje ime podnesem zahtjev za kredit te da taj kredit uzmem na „svoja leđa“, odnosno na svoju tvrtku. Pristao sam na to, ali sam odmah na početku rekao da ne želim nikakve probleme s otplatom kredita. Dogovor je bio da ja dignem na svoje ime kredit, a Općina Kamanje ga otplaćuje. No, problemi su se dogodili jer su nekoliko puta zakasnili s plaćanjem mjesečne rate. Zbog toga su me par puta zaustavili na granici jer sam imao dug u Hrvatskoj, koji ustvari nije bio moj, već dug koji je Općina prouzročila neplaćanjem na vrijeme.

    O kojoj cijeni kuće se radilo?

    -Cijena je kako su mi rekli bila 80 tisuća eura, ja sam digao kredit na svoje ime u visini od 90 tisuća, no kasnije se ispostavilo da je prava cijena kuće bila 131 tisuću eura.

    S obzirom da ste s Damir Mateljanom bili u stalnom kontaktu je li Mateljan od vaših poznanstava s brojnim visokim političkim dužnosnicima imao i svojevrsnu korist?

    -Korist je imao u tome smislu da sam ga svugdje predstavljao, upoznavao s brojnim političarima te sam se ponosio s tim što dolazi iz Kamanja, iz mog rodnog zavičaja. Jednim dijelom sam upravo ja zaslužan što je Mateljan sjeo i na mjesto saborskog zastupnika jer sam mu otvorio vrata i upoznao ga s brojnim dužnosnicima.

    Što mislite kako danas kao načelnik Kamanja vodi općinu?

    -Mislim da radi sve na svoju ruku i ne dozvoljava nikome da iznosi svoje prijedloge i sugestije. Kao načelnik je odsutan od našeg kraja i nedovoljno surađuje s ljudima,  a najviše mu zamjeram što je kao načelnik bahat, lupa se po prsima i izjavljuje da dok je on načelnik da će raditi što hoće. Smatram da bi mi Kamanjčani kao žitelji i gospodarstvenici trebali biti upoznati odakle dolazi novac u općinski proračun i kako se troši, a ne da se taj novac doživljava kao vlastiti.

    Kada ste zadnji put kontaktirali s njim?

    -Na početku našeg zajedničkog projekta (kupnja zgrade) kontaktirali smo svakodnevno, a nakon završetka vrlo slabo, sada nikako.

    Poduzetnik ste koji Kamanju pomaže i brojnim donacijama?

    -To je istina, pomogao sam crkvu, KUD, Vatrogasni dom, Sportsko društvo Vrlovka, kapelicu, nogometni klub i mog druge. Potaknuo me rad za dobrobit Kamanja, dobrobit društva, da pomognem rodni kraj, svoj zavičaj. Imam mogućnosti, imam novac i to činim vrlo rado i iz srca, a učinit ću to opet. Pomoći ću svakome kome pomoć treba.

    Pokrenuli ste i projekt izgradnje sportske dvorane u Kamanju. Jeste li očekivali da će Damir Mateljan javno negodovati i prozivati vas zbog toga? Mateljan je kako je istaknuo s razglasa crkve čuo da će Županija zajedno s “lokalnim biznismenom iz Beča” graditi školsku sportsku dvoranu za koju Općina od 2007. predviđa sredstva.

    -Mateljanove tvrdnje da o dvorani nije znao ništa dok župnik to nije objavio na misi, ne stoje.  Na sastanku 14. rujna prezentirana mu je ideja, načelnik je odlučio podržati inicijativu, ali je nije htio potpisati. Bezuspješno već nekoliko godina pokušavamo organizirati zbor građana koji načelnik odbija. Jednako tako smo ga čekali u petak, dana 14. rujna, da mu prezentiramo ideju projekta dvorane koju je župan podržao. Do sastanka je došlo nakon 3 sata, budući se načelnik na prvotni dogovoreni termin nije pojavio. Načelnik je odlučio podržati inicijativu, ali je ne želi potpisati. Licemjerno je od njega da tvrdi da je prvi put čuo za projekt sa razglasa Svete mise. Što se kasnije dogodilo u njegovoj glavi, meni nije znano. Možda od zračenja mobitela koji sam mu osobno poklonio, nešto zuji. Taj projekt izgradnje sportske dvorane u Kamanju sam pokrenuo jer želim da se nešto radi za našu mladež, a Općina do sada u tom pravcu nije ništa poduzela. Moram naglasiti da Kamanjčani ne žele srušiti svog načelnika, za razliku od njega koji ruši svog predsjednika stranke.

    Kakva je suradnja s županom Damirom Jelićem?

    -Moram priznati da je suradnja vrlo korektna, za sada surađujemo na projektu sportske dvorane i vidjet ćemo kakav će biti krajnji rezultat.  Nadam se najboljem.

    U kojoj fazi je projekt izgradnje sportske dvorane?

    -Moram naglasiti da je vrijednost same investicije tri milijuna kuna, a planirani završetak radova je 2020. godine. Projekt rušenja postojeće stare zgrade je gotov, tako da će se rušiti u travnju iduće godine, a početak gradnje bio bi već u ljetu.

    Koga vidite na mjestu načelnika Kamanja?

    -Načelnik u Kamanju može biti onaj čovjek koji radi s ljudima i mladim i starim, koji se brine o Kamanju i komunicira sa svojim mještanima i gospodarstvenicima. Politički predznak nije bitan, bitno je da se radi za razvoj i dobrobit općine, a ne samo nekih pojedinaca.

    Što po Vama nedostaje u Kamanju?

    -Nedostaje nam društveno razumijevanje i sastanci na kojima će se mještani sastati, razgovarati, gdje će ih se obavijestiti o planovima za općinu. Već više od deset godina obećava se izgradnja dječjeg vrtića, prijeko potrebna je izgradnja nogostupa, a načelnik o tome ne razgovara s mještanima. Smatram da je prioritet potrošnje općinskog budžeta daleko bitniji od osobnih interes. Novac se troši , a nitko ne govori za što i koliko.

    Hoćete li i dalje podupirati razvoj Kamanja s obzirom na nesuglasice s aktualnim načelnikom?

    -Te nesuglasice se mogu i moraju riješiti do kraja. Razvoj i napredak Kamanja mi je bitnije od bilo kakvih nesuglasica s Damirom Mateljanom i to je ono za što ću se zalagati i pomagati koliko god mogu. Smatram da mi koji pomažemo Općinu cijenimo i njenog načelnika, a isto tako i on bi trebao cijeniti nas. Trebao bi biti puno mekši, bar kao što je bio na početku dok sam mu pomagao. Kamanje je uspješna općina, a tome su najzaslužniji Kamanjčani, a ne Damir Mateljan. Smatram da bi svi radovi na području Kamanja trebali biti daleko transparentniji, a i omogućiti i domaćim gospodarstvenicima da se uključe u rad. Znam i siguran sam da je razvoj Kamanja počeo daleko prije osnivanja općine, čemu su doprinos dali svi mještani i gospodarstvenici s područja općine Kamanje.

    Znači li to da ćete probati izgladiti nesuglasice s Mateljanom

    -Mislim da je Damir Mateljan na potezu da to prvi napravi, na što sam ja osobno spreman.

    Za kraj, kakvo Kamanje želite vidjeti u budućnosti?

    -U Kamanju želim da se u budućnosti radi za dobrobit mladih ljudi, jer na mladima svijest ostaje. Potrebno nam je svima više komunikacije na svim poljima kako bi se lakše dolazilo do najboljih rješenja za razvoj i napredak našeg kraja i lijepe nam domovine. Želja mi je da se ne razdvajamo na podobne i nepodobne, već da zajednički stvaramo bolje sutra. (vb)