Zaista je predivan osjećaj kada vidite da netko, kome ste prenijeli određene vještine, iste uspješno implementira te u konačnici dobro odradi svoj posao - kaže Goran Antolković
Kako sam gledao utakmicu uz legendarnog Eusébija?
VIŠE IZ RUBRIKE

-Mogućnost prenošenja znanja jedno je od najvećih bogatstava. Zaista je predivan osjećaj kada vidite da netko, kome ste prenijeli određene vještine, iste uspješno implementira te u konačnici dobro odradi svoj posao, kaže Goran Antolković kojeg rad s ljudima prati i van radnog vremena.
Naime, nogomet je njegova velika ljubav.
- Nogometna lopta nekome je samo stvar, a nekome strast. U mojem slučaju prevladalo je ovo drugo, priča Goran kojeg mnogima omiljeni sport prati od malih nogu.
- Ljubav prema nogometu krenula je još kada sam kao sedmogodišnjak s prijateljima napucavao 'plastičnjak' koji je netko bacio u smeće, da bi se ista kasnije 'rasplamsala' te se manifestirala u obliku ozbiljnih natjecanja diljem Hrvatske, dodaje.
Goran je danas tajnik u jednom klubu u sjeverozapadnoj Hrvatskoj gdje se brine o svim segmentima seniorskog nogometa 4. HNL.
- Također, brinem i o stotini djece koja se kroz svoje dobne kategorije natječu u svim rangovima hrvatskog nogometa. To me posebno veseli jer je prekrasno vidjeti da se toliko broj djece bavi sportom te ujedno razvijaju zdrave navike i natjecateljski duh, dodaje te naglašava kako je upravo zahvaljujući nogometu posjetio brojne stadione te stvorio uspomene za čitav život.
- Dinamo i reprezentacija su imali moju podršku širom Europe i svijeta. Ta iskustva teško je opisati riječima, naprosto ih treba doživjeti. Osjećaju kada grupa Hrvata na Europskom prvenstvu nadglasa svojim navijanjem 40.000 Engleza ili kada na otvaranju Svjetskog prvenstva u Njemačkoj kockice preplave cijeli stadion, nema ravnog - objašnjava nam Goran koji je jednu utakmicu gledao u zaista posebnom društvu.
- Bilo je to na Benficinom stadionu Estádio da Luz u Lisabonu. Nekako sam se 'prošvercao' u ložu i završio pokraj legendarnog Eusébija. Neloše društvo za gledanje tekme, zar ne? - smije se Goran koji ima jedan, kako sam kaže, pomalo čudan, hobi.
- Strastveni sam sakupljač 'Sportskih novosti' koje čitam od 7. godine i do dana današnjeg čuvam sve brojeve. 'Sportske' moraju biti uredno pospremljene u ormar i arhivirane po datumima da bi se u slučaju neke oklade arhiva mogla izvući van i dokazati tko je u pravu, ha-ha.
Sportska iskustva, vedar duh i osjećaj za ljude najviše mu pomažu u poslu.
- S ljudima je najteže i najljepše raditi. Kako je moj posao usko vezan uz ljude, dobro mi dođu iskustva komunikacije s različitim tipovima karaktera te snalaženja u različitim situacijama u kojima sam se našao kroz godine. Ne kaže se bez veze da prava riječ otvara sva vrata, a tako je i u poslu - zaključuje Goran Antolković koji u Taxi Cammeu radi kao voditelj Cammeo Akademije te upravitelj u Zagrebu i Karlovcu.