Kako je inženjer strojarstva od 2 metra stvorio dobrodušnog čarobnjaka starog 600 godina i od njega napravio brend

Navodno si pročitao više od 700 stripova o Zagoru i Čiku… Kako si otkrio Zagora i strip, i što te privlači toj formi?  U jednom intervjuu si rekao da ta ljubav traje od 3. razreda osnovne škole. Nije li djetetu zanimljivije odgledati neki film, vizualno je atraktivnije… Tko još čita stripove?!

-Mene je privukla stripu naslovnica stripa pod nazivom Tajanstveni pothvat u izdanju Slobodne Dalmacije koju sam na moru vidio u jednom kiosku i kupio ga. Očaralo me koliko je bio maštovito napravljen, nabijen akcijom i avanturom, pun smijeha i jako zanimljiv. Da, Zagora sam obožavao čitati, sad čitam manje, ali u tom stripu sam se baš našao. Zagor je inače jedan pravičan lik, ima empatiju za pravdu, nekad se bori na na strani Indijanaca, nekad na strani doseljenika. Kod čitanja si moraš sve vizualizirati, u filmu ti je već sve vizualizirano. A strip je negdje između i to mi se baš svidjelo. To je svojevrstan spoj dvije umjetnosti – slikarstva (vizualne umjetnosti) i narativne. Između dvije strip sličice ti zapravo dobiješ film, u umu, u mašti se stvori. Potreban ti je veći angažman nego kod filma kao medija. I dan-danas čitam, posuđujem u knjižnici, i u karlovačkoj i u ozaljskoj knjižnici postoji jako dobra baza stripova.

Gdje si učio izradu stripa, od koga? Koje tehnike postoje, ako su tehnike – olovkom, tušem, flomasterima, i koje ti koristiš?

-Ja sam još u osnovnoj volio crtati i išao mi je likovni, tako da je interes postojao. U srednjoj tehničkoj su se ipak malo interesi promijenili, ali tijekom studija mi se ponovno vratila ta ljubav prema crtanju. Da, išao sam na neke edukacije, konkretno jednu slikarsku i jednu za strip. U Zagrebu sam završio jedan tečaj koji mi je dao određene okvire. Mislim, crtanje stripa je moj hobi, nije da mi je to zanimanje, tako da nisam išao na neke službene edukacije za diplome. Kreće se od priče, scenarija, zatim se likovi osmisle karakterno i vizualno, napravi se tzv. sketchbook i onda se ide u izradu samog stripa. Upravo sam kroz edukaciju naučio da se ne srlja odmah u crtež, da je scenarij bitan, naučio sam kako postići veću fluidnost između kadrova, da nema rupa između. Također, moja je tendencija bila prije nego su mi na edukaciji to objasnili, stavljati dosta teksta. Na neki način sam tako skraćivao samo crtanje, a objašnjavao kroz tekst – a to je zapravo suprotno duhu stripa. Tako da su mi puno pomogla ta neka pravila koja sam naučio, a ostalo je sve na praksi i samouko otkrivaš neki svoj sustav stvaranja stripa. Probao sam različite tehnike – od tuša, olovke, flomastera, na računalu… istraživao sam svijet stripa i pokušavao se pronaći, i nekako sam najzadovoljniji ovom svojom trenutnom tehnikom koju koristim već neko vrijeme – prvo olovka, a nakon toga boje. Radi se  o svojevrsnoj slobodnoj ekspresiji po stilu, nije realizam u pitanju, to mi je najlakše tako objasniti. Hugo Pratt je jedan od najpoznatijih crtača stripa, neke njegove skice su mi senzibilitetom oduvijek odgovarale, tako da bih rekao da mi je on svojevrstan uzor. Hrvatska je u 20. stoljeću baš bogata stripom - počevši od starijih velikana kao što je Andrija Maurović, pa preko Ivice Bednjanca, Ota Reisingera, Julia Radilovića Julesa itd… Od suvremenih stripaša volim Marka Dješka iz Osijeka, osobno ga poznajem, radi i animirane filmove. Izdvojio bih i Franu Petruša, autora poznatih stripova o Draženu Petroviću. Od naših lokalnih umjetnika tu je i karikaturist koji se bavi stripom, Zoran Hajko također iz Ozlja, pa Jurica Starešinčić iz Mahična... U posljednje vrijeme sam možda manje aktivan što se tiče stripa, pa sam malo i izašao iz tih krugova. U vrijeme korone mi se dogodila gotovo dvogodišnja pauza kad nisam uopće stvarao, posvetio sam se sebi i duhovnosti, nekim drugim stvarima… Ali, evo ponovno mi se aktivirao taj kreativni moment u posljednje vrijeme i sad, dapače, taj duhovni aspekt nastojim ukorporirati i u svoje stripove.

Ne znamo puno o tvom Čarobnjaku. Živi zdravo. Pije čaj od lipe, bere vrganje i lisičarke. Star je skoro 600 godina! Pio je, ali je prestao. Pušio je i lulu, isto prestao. Zašto nema ime i po čemu je čaroban?

-Nisam razmišljao o nekom konkretnom imenu. Vizualizirao sam ga kao mudrog starog čovjeka s iskustvom, sa statusom mistika… Vremena prolaze, ljudi se mijenjaju, a on ostaje, zato je tako star. On je jedan ''normalan'' tip bez nekih posebnih čarobnih moći, moć mu je ta da vidi ono što bi svi ljudi trebali vidjeti, svojevrsna providnost, on ne gleda – on vidi. Priznajem, bilo je tu malo inspiracije trilogijom Gospodara prstenova (bijela gandolfovska brada, primjerice), a sami naziv je igra riječi i sličnost poznatoj knjizi i filmu Čarobnjak iz Oza. Vjerojatno je to i netko prije mene nekad spomenuo, navodno je netko i koristio tu kombinaciju prije mene, ali evo ja sam ga baš utjelovio u tom svom junaku iz stripa. On je vrlo pozitivan i optimist je, empatičan je i šaljiv. On u svakom problemu i nedaći vidi izlaz, Voli ljude i druži se s njima, ali voli i samotni život, živi u jednoj maloj kućici pored Starog grada. Nekad ima kapu, štap, vreću, promijenim i boju njegove haljine, ali je prepoznatljiv sa i bez tih dodatnih rekvizita. Nekoliko se likova također pojavljuje… Stjepan (Štef, po domaći) koji ga ponekad traži neki savjet, pa jedna Marija, a jedan lik kojeg sam nazvao Oprečni je inspiriran konkretnom osobom, prema prijatelju s kojim imam neku fora zezanciju i humor. Mi se privatno znamo šaliti, tipa kad netko padne na pod mi kažemo da je pod pao na njega, i onda sam taj neobični smisao za humor ubacio kod tog lika kojeg sam osmislio. Ozalj ima tu neku dozu mističnosti, prvenstveno kroz prirodu, lijepi stari dvorac, bogati šumski pejzaži, rijeka… i onda mi se u takav kontekst baš dobro uklopio jedan stari čarobnjak.

Pišeš dijaloge na lokalnom govoru ozaljskog kraja, pomalo arhaično. To tvom čarobnjaku daje šarm, ali i dodanu vrijednost jer čuva govornu baštinu zavičaja. Inače tako govoriš? Tko ti pomaže s vokabularom i izrazima, ili tekstove pišeš spontano?

-To je također krenulo spontano, nisam razmišljao o tome na taj način, ali kao što kažeš – dobro je došlo. Spojivo je i bilo mi je zgodno to na taj način pripovijedati, i nekim ljudima se oko mene to dopalo pa je tako i ostalo. Iako, govori moj čarobnjak ponekad i književnim jezikom – ovisno u kojem kontekstu ga koristim, ponekad je i u službi promocije grada ili određenog projekta, pa je primjerenije da govori standardnim jezikom. Fleksibilan sam što se toga tiče. Nisam jezikoslovac, tako da pokušavam balansirati, kad sam siguran za određene lokalizme koristim ih, kako si rekao zbog šarma, ali ne opterećujem se time. Ali sam i sklon da se oko koje riječi i konzultiram s nekime.

Registrirao si svog strip junaka 2018. pri Zavodu za intelektualno vlasništvo. Grad Ozalj od 2019. i službeno koristi lik Čarobnjaka za promociju grada i potpisao je s tobom ugovor o korištenju. Iskreno, jesi li zaradio štogod na toj ideji?

-Nisam u tu suradnju ušao motiviran novcem. Sudbina je tako htjela, da malo filozofiram odgovarajući na ovo tvoje pitanje. Na početku mi je bilo jako bitno da to što radim bude prepoznato, tamo negdje 2012./2013.-te kad sam stvorio Čarobnjaka, međutim baš tada nije bilo nekog feedbacka. A onda kasnije kad se pozitivna reakcija dogodila – meni nije bilo posebno stalo do neke slave. Ne, nisam se obogatio na toj suradnji, ali se dogodilo i svojevrsno financijsko vrednovanje. U svojoj životnoj situaciji gdje sam, 'ajmo to tako reći, situiran i imam izvor prihoda i egzistencije, inženjer sam strojarstva, imam svoj posao – zarada mi nikako nije bila ideja s kojom sam ušao u tu priču, ali mi je itekako drago da su me prepoznali i da su bili otvoreni prema toj malo neklasičnoj promociji kroz strip. Lijepo je vidjeti svoje radove u gradu, na nekim javnim površinama, zidu u centru, na nekim plakatima. Čitaju ih i fotografiraju posjetitelji i turisti… Lijepo je kad ostaviš neki trag.

Koliko često crtaš? Postoji li neka dinamika koju si si zacrtao, broj objava? Ili to nastaje prema inspiraciji. Ako da – što ti je inspiracija?

-Kad sam počeo baviti se stripom crtao sam skoro svaki dan, baš intenzivno. Meni to nije egzistencija, više hobi – pa onda uz inspiraciju koja se pojavljuje crtam kako mi dođe. Na društvenim mrežama objavim otprilike jedan crtež tjedno, ali nemam neki zadani tempo. Imam poneke pauze, nekad i po 2-3 godine, pa se onda ponovno vratim… Volim zasvirati na gitari, čak sam svirao i u bendu, volim i pisati, i to esejistički tip tekstova, primjerice pisao sam recenzije stripova… tako da nije to moj jedini hobi. Plus ta priča u vezi duhovnosti koju sam otkrio, meditacije i rad na sebi. Kao što sam već spomenuo i to mi je inspiracija ponekad, sve iz svakodnevice i iz života.

Dio svojih priča u stripu pod nazivom „Čarobnjak iz Ozlja – anegdote“ okupio si u knjižici koju je 2019. izdao Zavičajni muzej Ozalj. Koliko imaš zbirki stripova? Kad planiraš sljedeću? I postoje li planovi daljnjeg razvoja ozaljskog čarobnjaka – crtani film, predstava, novi likovi?  

-Ova knjižica koju spominješ je jedina za sad i baš onako kako to treba izgledati, od koncepta do izvedbe, tim ljudi koji na tome rade i financijski ulog koji stoji iza toga. Imao sam i prije pokušaja, ali to nije bilo na način kako bi trebalo. Francuski crtač Lewis Trondheim je rekao jednu meni jako inspirativnu rečenicu: ''Ja ću nacrtati 600 stranica stripa i na taj način ću naučiti crtati.'' Tako sam i ja u početku puno radio i stvarao i na taj način učio, pa sam u početku radio i te zbirke svojih strip uradaka – ali to su bili radovi koji nisu bili na razini na kojoj sam danas, i to je više bilo improviziranje. Ali bi bilo lijepo ponoviti ovakvu suradnju kao na ovoj knjižici. Nju se može kupiti u Starom gradu kao suvenir u muzeju, tako da je to ipak na jednoj višoj razini. Letvica je dosta visoko postavljena, iako je knjižica tanka i mala. Lijepo je kad te hobi dovede do tih lijepih i zanimljivih suradnji. Treba i vremena, nekad strip nastane u sat vremena, a nekad se na njemu radi danima ili čak mjesecima… A ovo vezano uz razvoj Čarobnjaka – bilo je puno dobrih ideja, ovo s predstavom smo spominjali. Dapače, zašto ne imati nekog lika koji u kostimu dočekuje turiste i dio je nekih događanja u Ozlju. Jedna od ideja je bio i crtani film, nešto smo razgovarali o tome u nekom trenutku Neven Cetinjanin i ja… Nikad ne znaš što se iz svih tih ideja može i izroditi. Na kraju krajeva, nisam znao niti da će sve ovo nastati iz Čarobnjaka kad sam ga prvi put nacrtao, tako ne mogu znati niti u kojem smjeru će se to još razviti u budućnosti.

Možda neka strip-pasica, ilustracija, strip-tabla (razbacujem se novonaučenim pojmovima iz razgovora s Josipom) u kojoj se pojavljuje naš Karlovac? Napraviš nam nešto za kraj? Za uspomenu redakciji!

Sviđa mi se ideja. 'Ajmo nešto napraviti samo za Karlovački tjednik...