"Kada dođete na teren, to je kao i svaki drugi posao, treba ga obavljati punim srcem i biti sto posto u tome i onda nema straha"

Patrik Pavlešić ima 27 godina i ušao je krug sudaca, koji dijele pravdu na utakmicama najvišeg ranga u Hrvatskoj, ali sudi i susrete drugog i trećeg ranga, mnogi ga smatraju najvećim talentom kod mladih sudaca u Hrvatskoj, a predložen je i za međunarodni seminar, koji će biti održan u Švicarskoj, a to je prvi korak da bi postao međunarodni sudac. Patrik Pavlešić počeo je kao dječak trenirati nogomet u "Dugoj Resi 1929", a zatim je prošao nogometnu školu kroz sve selekcije "Karlovca 1919". Ozbiljan seniorsko nogomet igrao je za momčad "Vinogradara" iz Jastrebarskog. Od 2019. godine uključen je u talent program Komisije nogometnih sudaca Hrvatske. Kao mentor dodijeljen mu je Ivan Bebek, koji prati svaku njegovu utakmicu, analiziraju dobre stvari i naravno upozorava ga, ako nešto treba ispraviti. O njegovoj igračkoj karijeri, dosadašnjoj sudačkoj karijeri i planovima za budućnost razgovarali smo s mladim nogometnim sucem Patrikom Pavlešićem.

Tvoj otac je igrao nogomet i bio nogometni sudac, kada si se ti počeo baviti nogometom je li bio prisutan njegov utjecaj?

-Bio je veliki utjecaj oca na sve, počeo sam trenirati u "Dugoj Resi" s pet, šest godina, nakon toga sam prošao sve selekcije Nogometnog kluba "Karlovac 1919" sve do seniora, tu je počeo malo ozbiljniji nogomet. Zatim sam prešao u "Vinogradar" iz Jastrebarskog, gdje sam se zadržao dvije sezone. Nakon toga mi je tata rekao da bi bilo bolje da se okrenem nečem drugom, da se posvetim sudačkom pozivu, jer je i on bio sudac, pa me mogao uvesti u to na najbolji način.

Jesi li dugo razmišljao, jesi li odmah shvatio da bi se mogao baviti suđenjem?

-Nisam iz prve, nisam bio zagrijan za to, kako sam igrao nogomet htio sam, naravno, biti profesionalac, doći do Prve nogometne lige i živjeti od toga, to mi je bio primarni cilj. Cijeli život sam maštao o tome, ali s vremenom sam shvatio da će to biti teško, jer nije lako biti prvoligaški igrač danas i živjeti od nogometa. Na kraju sam poslušao oca i hvala Bogu dobro sam odlučio.

Prema svom iskustvu, da li bi preporučio mladim nogometašima da polože tečaj za suce i bave se suđenjem?

-Svakako bih preporučio, prvo to treba probati, teško je govoriti na pamet. Trebate doći, položiti tečaj za suca i nakon toga će vam neke stvari biti jasnije, kada to vidite, isprobate, jednostavno kada vam to uđe pod kožu i zavolite to. Teško je izvana o tome pričati, mi imamo o sucima neka negativna mišljenja, negativna iskustva, uvijek nam je sudac kriv, ali ima puno više lijepih stvari u suđenju.

Koliko ti koristi u suđenju to što si bio aktivni igrač, puno stvari znaš?

-Da, jasno, imam bolji osjećaj za igru, mogu prepoznati neke situacije, koje sam imao dok sam bio igrač. Tako da svakako je lakše, ako si igrao nogomet ili si se na neki način bavio nogometom.

Kao mladi sudac jesi li imao u utakmicama najvišeg ranga probleme sa starijim, iskusnijim igračima?

-Sudio sam dvije utakmice u HNL-u i moram reći da nisam imao previše problema sa starijim igračima. Prihvatili su me, valjda sam uspio doprijeti do njih svojom mirnoćom i staloženošću. Mislim da je najbitnije biti normalan, ne se uzdići, biti s obje noge na zemlji i onda te oni drugačije prihvate.

Kada si ustvari ušao u sudačke vode?

-2017. godine položio sam tečaj za nogometnog suca, igrao sam još uvijek aktivno nogomet, ali sam vidio da ću teško doći do Prve lige kao igrač i malo po malo sam ozbiljno ulazio u suđenje. 2019. godine ušao sam u Talent program hrvatskih sudaca. To je na razini cijele države, gdje najperspektivniji mladi suci dođu u Zagreb, u Sesvete na seminar i onda budu sve više i više praćeni i tu se polako otvara put prema gore.

Je li tata zadovoljan tvojim razvojem kao suca?

-Da, je, više nego dok sam bio igrač. Zadovoljan je, on je uvijek kritičan, direktan i realan, ali to je dobro, dobro je da je takav, to me gura dalje. Mislim da bi se svaki roditelj mogao ugledati na njega.

Osim dvije utakmice HNL-a ti si sudio i susrete raznih rangova i svih uzrasta, kako je sve to skupa išlo?  

-Postepeno, kada položite za suca, znači prvo krenete suditi utakmice najmlađih kategorija, limači, mlađi pioniri i stariji pioniri, kada dođete do seniora, polako se dižete, dobivate utakmice u Županijskoj drugoj ligi pa Županijskoj prvoj ligi, pa Četvrta liga, Treća liga i tako sve ovisi kako vam ide, kako se snalazite. Tako da dobivate sve bolje i bolje utakmice i ako znači ta Komisija prepozna vaš potencijal, onda su oni uz vas i samo nastavite dalje.

Osim mentora na nacionalnoj razini, puno ti je pomogao i bivši sudac i delegat profesor Vladimir Mikšić, kakva je bila suradnja s njim?

-Da, moram se ovim putem posebno zahvaliti profesoru Vladimiru Mikšiću,  jer bez njega sigurno ništa ne bi bilo moguće od ovoga. On od prvog dana moje karijere, pa evo sve do dana današnjeg brine o meni, u svakodnevnom smo kontaktu, pravi je mentor i ne znam, ne bi mogao zamisliti svoju karijeru bez njega. Puno sam, jako puno sam naučio od njega i što se tiče suđenja, a i općenito što se tiče života i evo, hvala mu na svemu. Vladica je poznat u HNS-u i među sucima, sa svima ima dobra iskustva i vjerojatno ga to i dan danas drži na toj poziciji.

Tvoj mentor je poznati sudac Ivan Bebek, jesi li zadovoljan s mentorom?

-Da, moj mentor je Ivan Bebek od drugog mjeseca ove godine. Nas šest, ajmo reći, talenata koji smo bili na pragu Prve lige dobili smo mentore i mene je dopala čast da mi Ivan Bebek bude mentor i mislim da boljeg nisam mogao dobiti, jer je Ivan Bebek najbolji sudac u povijesti Hrvatske. Na Svjetskom klupskom prvenstvu u Americi bio je u VAR sobi, tako da mislim da ne treba previše trošiti riječi o njemu, sve to govori za njega, boljeg mentora nisam mogao dobiti. Nakon par naših zajedničkih analiza postao sam trideset, četrdeset posto bolji sudac na temelju njegovih preporuka i iskustava iz prošlosti.

Tko je na čelu Komisije nogometnih sudaca HNS-a?

-Trenutno je predsjednik Komisije nogometnih sudaca HNS-a Francuz Bertrand Layec, znači on je od prošle godine glavni, imamo tu komisiju ispod njega, to su ljudi koji su, ajmo reći, profesionalci, oni se brinu o nama i našim karijerama.

Je li dobro što je stranac na čelu Komisije nogometnih sudaca HNS-a?

-Pa, za sada su sve, ajmo reći, pozitivni utisci, mislim da je to dobro rješenje, dobro se radi, nema nekih većih problema. Vidjet ćemo, vrijeme će pokazati, ali za sada je sve u redu, ide sve kako treba.

Koliko se za vrijeme utakmice oslanjaš na sebe i svoju intuiciju, a koliko na VAR sobu?

-Pa  gledajte, VAR je tu kao neka pomoć, samo što se manje koristi to je bolje. Makar VAR je dobra stvar za suce i za nogomet, jer više ne može biti nekih očitih pogrešaka i da će neka momčad biti oštećena, naravno, nenamjerno. Teško je danas u toj brzini vidjeti sve, svake godine su igrači sve brži, sve bolji, sve izdržljiviji i teško je to pratiti na neki način, mi suci moramo biti profesionalci da bi to mogli pratiti. Ne znam, imate neke skrivene ruke, gaženja koja je stvarno teško vidjeti u toj brzini i tako da je VAR svakako dobra stvar za nogomet, posebno je važan kod zaleđa. Pomoćnim sucima je olakšan posao s uvođenjem VAR-a jer jednostavno nisu roboti, samo su ljudi.

Dosta bitne su i te kamere na gol liniji, jer neki put se ne može vidjeti je li lopta cijelim obujmom prešla liniju, to je teško procijeniti, što misliš o tome?

-Pa, to je stvarno teško, pogotovo ako je udarac s nekih 20 metara, pomoćni sudac možda stoji na nekih 15 metara i on se ne može u dvije sekunde stvoriti na liniji, to nitko ne može. Tako da je dobro, to je pozitivno i kažem ne treba nogomet previše mijenjati, treba ostati što je moguće isti, kakav je, ali tehnologija, ako se može iskoristiti u dobre svrhe svakako je pozitivno rješenje.

Kretanje po terenu je jako bitno, moraš biti spreman kao igrači, je li tako?

-Pa da, jako je bitno kretanje, što si bliže, ajmo reći, to je bolje, imaš bolji pregled situacije i ne znam ja radim trinaest, četrnaest kilometara na utakmici što je dosta, stvarno kao igrači i više od igrača. Morate biti spremni kao igrači najmanje, da bi mogli to sve danas pratiti, to je profesionalizam i tako treba i biti.

Potrebno je puno odricanja i pripreme, je li treniraš svaki dan?

-Da, svaki dan radimo, dobili smo znači od komisije satove, pametne satove Polar i dobivamo tjedan dana unaprijed raspored treninga koje moramo obaviti, to su svakodnevni treninzi na stadionu ili u teretani. Moramo raditi svaki dan na sebi jer nema druge, sama utakmica to je šlag na tortu, jer ima toliko pripreme oko nje da si to običan čovjek ne može čak ni zamisliti. Vi morate pogledati snimke jedne i druge ekipe, da vidite kako oni igraju, napadački ili obrambeno, je li neka momčad grublja ili teži više igri. Tako da su to velike pripreme, još nismo profesionalci, ali nadam se da se radi na tome, jer vrhunski nogomet zahtjeva i profesionalne suce. Ne da, ne znam, s posla u petak putuješ za Osijek, Split ili Pulu, mislim da to nije u redu, dosta sudaca je zaposleno u nekim firmama i pitanje je, li gazda ili šefovi imaju obzira za to.

Tebi je lakše, jer imate obiteljski posao, pa se dogovoriš s ocem, kako to ide?

-Da, mi se bavimo ugostiteljstvom i meni je u tom slučaju lakše, ali ako želimo biti uspješni u svom poslu moramo raditi isto svaki dan i to je to. No, meni je stvarno lakše, jer otac ima razumijevanja za ono čime se bavim.

Nedavno je u Karlovcu održan sudački seminar, o čemu se radilo?

-Imali smo pripreme, fizičke pripreme u Karlovcu, to je trajalo četiri dana. Bili smo smješteni u Hotelu "Korana Srakovčić", bilo je sve vrhunski pripremljeno od našeg fitnes instruktora Kovačića. Imali smo ujutro i navečer trčanja, dok smo poslijepodne imali teretanu. Tako da su stvarno bile prave pripreme za sezonu. Imali smo nekakva predavanja o prehrani i tako dalje i mislim da je seminar bio pun pogodak.

Uz ovaj domaći seminar, pozvan si u Švicarsku na međunarodni seminar, o čemu se radi?

-To me je Komisija nogometnih sudaca izabrala, mene i pomoćnog suca iz Zagreba Filipa Krznarića. Ne znamo kada točno, ali seminar će biti u Zürichu, u Švicarskoj, seminar mladih sudaca iz Europe. Tako da evo počašćen sam što ću biti dio toga.

Je li to znači da bi mogao biti uskoro i međunarodni sudac?

-Pa to je samo jedna, ajmo reći, stepenica, ali kažem prvo se trebam stabilizirati tu gdje jesam, ići utakmicu po utakmicu i raditi na sebi svakodnevno, teren je jedino mjerilo i sve će biti na kraju kako si sam napravim.

Kod tog međunarodnog dijela, je li isti sistem, najprije sudiš prijateljske utakmice, pa susrete mladeži i onda napreduješ, je li takav sistem?

-Pa da, prema iskustvu kolega, sudite prvo neke turnire i tako krenete od utakmica mladeži, pa se onda dižete prema gore ovisno sve o vašoj kvaliteti i vašem napretku. Što bolje sudite, to bolje i brže napredujete.

Sezona u SuperSport HNL-u je pred vratima, koliko očekuješ utakmica u najvišem rangu?

-Kao što sam rekao maloprije, treba ići utakmicu po utakmicu, pa što Bog da, ne opterećujem se s brojem utakmica, neka svaka sljedeća bude dobra i to je to. Moram se ozbiljno posvetiti svakoj utakmici i suditi što bolje.

Nakon svake utakmice dobijete ocjene i onda se po tim ocjenama suci određuju dalje, je li takvo pravilo?

-Da, poslije svake utakmice, ne znam, kroz par dana dobijete cijelu kontrolu na mail s ocjenom, je li bilo zadovoljavajuće, je li to moglo bolje, sa situacijama koje trebaju biti bolje, koje su bile dobre i tako da na kraju imate kompletnu sliku. Vi sami odmah poslije utakmice znate jeste bili pravi ili ne, ali vi to još dobijte sve napisano i u dokumentu.

Je li se po tim ocjenama suci određuju za dalje?

-Pa, vjerojatno da se to gleda, ako je sve bilo u redu, nema razloga da ne dobijete utakmicu idući vikend ili vikend kasnije. Da, ali ako ste nešto zeznuli, vjerojatno ćete malo odmarati, biti koji vikend bez utakmica.

Je li se bojiš dosuditi kazneni udarac?

-Pa, ne bojim se, bojao sam se kada sam krenuo suditi, ali sada mi je to postalo normalno, ne treba se ničega bojati. Kada dođete na teren, to je kao i svaki drugi posao, treba ga obavljati punim srcem i biti sto posto u tome i onda nema straha, svaka odluka je normalna i ne dovodi se u pitanje.

Ti si veliki potencijal među hrvatskim sucima, što očekuješ od karijere, je li cilj suditi na Svjetskom prvenstvu?

-Vidjet ćemo, ne gledam tako daleko, treba ići polako, prvo da se stabiliziram na HNL-u, da tu dobivam utakmice, da to prođe što je moguće bolje, svega će biti, kažem samo treba biti normalan i na zemlji.

Je li bi preporučio mladima da uđu u sudačke vode, neki ne bi, ne žele se svađati, navijači napadaju i slično, je li ipak pozivaš mlade da probaju?

-Preporučio bih svakako, znam po sebi, nisam bio za to iz prve, baš iz ovih razloga koje ste vi naveli, uvijek je sudac za nešto kriv i hoću li se posvađati s nekim, neću se posvađati s nekim, ali jednom kada to probate, kada stanete na teren, onda osjetite ljubav prema tom pozivu. To je svakako jedno lijepo zanimanje i naravno da bih preporučio mladim dečkima i curama koje to interesira, evo uskoro će biti raspisan tečaj u našoj županiji, tako da bit će sve objavljeno na Facebook stranici, na  Instagramu, tako da moći će se svi javiti i upitati ako ih bilo što zanima. Mogu se čak i meni osobno obratiti, otvoren sam za sve razgovore, ako ih nešto zanima, kažem, treba probati to je jedan ja bih ga nazvao hobi, koji je solidno plaćen, uz neki posao, vikendom sudite i lijepa naknada se skupi.

Kakva je situacija sa sucima, ima li ih dovoljno, nema dovoljno, ima li mjesta za nove mlade suce?

-Općenito, ne znam, u svijetu i u Europi fali sudaca, evo sada je UEFA objavila podatak da 40.000 sudaca fali u Europi svake godine, onda kako neće faliti u Karlovcu. Normalno da fali, to popunjavamo mi sa viših lista i ovi suci stariji koji su tu na županiji, krpamo se, pa nam nekada znaju doći suci iz drugih županija. Tako da mislim da je dobra stvar da utakmica ima za svakoga, nitko neće ostati bez utakmice, tako da, kao što sam već rekao, možete si fino zaraditi ali treba doprijeti do tih ljudi da probaju. Dobra stvar je ostati u nogometu kroz suđenje, možda se nekome više ne igra nogomet, ne vidi se u nogometu kao igrač i trener ili ne znam nešto drugo, tako da ovo je ovo je jedan fini posao koji se može dobro iskoristiti.