Kad zmija uđe u kuću u pomoć stiže Ivica Potnar

Gotovo svakog proljeća u Karlovcu i okolici pojavljuje se isti problem. Naime, živimo okruženi zelenilom, parkovima, rijekama kojima se ponosimo i koje volimo.  U njima i uz njih stanište je stvorenja koja mnogi ne samo da ne vole, nego ih se poprilično i boje. Riječ je o zmijama, koje se u proljeće često pojave u blizini kuća, stambenih zgrada, dječjih igrališta, parkirališta…

Tako su neželjenog posjetitelja u obiteljskoj kući zatekli i Obradovići na Kamenskom. Kad je u srijedu navečer u hodniku vidio zmiju Luka Obradović, neugodno se iznenadio. Životinja se uvukla u luster i kad je Luka upalio svjetlo, toplina ju je razbudila te je šmugnula u kupaonicu na katu. Tu se sakrila, pa je Luka odlučio ne spavati na katu, a baka i djed koji žive u prizemlju, spavali su kako kažu „s jednim okom otvorenim“ u strahu od beštije.

Što napraviti? Kome se obratiti da ih riješi zmije? Čiji je to zapravo posao?

U ranijim slučajevima intervenirali su vatrogasci, no sad se netko dosjetio drugog rješenja.  Luka je potražio pomoć u Županijskom  centru 112, iz kojeg su ga uputili na  Javnu ustanovu „Natura Viva“. Zaštitari prirode uputili su ga na Ivicu Potnara iz Slunja, poznatog zmijolovca.

Potnar je stigao poslijepodne do Kamenskog, gdje su ga Obradovići s nestrpljenjem očekivali. Lovac na zmije sa sobom je donio samo drvenu kutiju za zmije, dok je u pretraživanje kuće krenuo „naoružan“ samo rukavicama i malom baterijskom lampom. Pretraga tavanskog prostora, okućnice, vrta, dvorišnog objekta ovog puta nije dala rezultata. Zmija se dobro sakrila.

Ivica Potnar nam je ispričao da sve češće dobiva ovakve pozive, kad se ljudi primijete zmije u kući ili neposrednoj blizini.

Zmijarenjem se bavi dugu iz godina, počeo je kaže kao dječak uz 10 godina starijeg brata koji se također upustio u lov na otrovnice, a na slunjskom području to su uglavnom poskoci. Nekad su se poskoci lovili radi proizvodnje seruma, a otkup otrova je obavljala Pliva. No, to više ne radi. Potnar sa žaljenjem kaže da je to nekad bio lijepi izvor prihoda za ljude koji su se bavili lovom na zmije.

Sad je postao „žurna služba“ za uklanjanje zmija.

-Zovu me iz Centra 112, zato jer me znaju pa me zovu da uklonim zmije. Ne mogu baš daleko ići, dođem tu do Karlovca, Draganića, okolice, često sam na Plitvicama, u Rakovici, dakle više u slunjskoj okolici, kaže Potnar, a na krškom terenu uglavnom su problem poskoci.

Oko Karlovca pak uglavnom nalazi, bar je do sada bilo tako, neotrovnice.

-Ovdje možete naći samo guževe, smukulje, oko vode ribarice, bjelouške…

Na putu do Kamenskog obišao je ljude koji su lani imali probleme sa zmijama. Budući da je ova zima bila topla, a i rano je zatoplilo ovog proljeća, zmije su počele izlaziti već u ožujku. Imao je Potnar i poziv iz Draganića, ali nije mogao otići tamo jer je bilo ograničeno kretanje. Ljudima je savjetovao da oko kuće poprskaju sumporom, jer, tvrdi, miris tjera zmije.

-Lani su me zvali u Sajavac i osam komada sam uhvatio u jednoj kući. Zavukle su se u krovište, jer ima miševa. To su korisne zmije, jer love glodavce, ali što ćeš kad se ljudi boje… A boje se ljudi svačega, žabe, pauka pa tako i zmije. Vidiš ja se bojim guštera zelembaća. Kad sam bio mali dirao sam ga pa me ugrizao za nogu. Prepao sam se kao i dijete i bojim se guštera i danas.

Potnar savjetuje kako izbjeći da se poskok pojavi tamo gdje ne treba.

-To je čest slučaj oko Slunja i na Plitvicama. Kad je vruće oni se dođu hladiti na beton navečer i vole se zavući u cipele, zato ne treba ostavljati cipele vani. Često se dogodi da ljudi ujutro nađu zmiju pred vratima. Guževe kod nas oko Slunja nitko ne tjera, to je normalna pojava, ali poskoka se svi boje.

Problem je i što većina ljudi ne razlikuje zmije, pa često neotrovnicu zamijene za otrovnicu, ali kako se kaže; u strahu su velike oči.

Karijera lovca na zmije nije bez rizika pa Ivica Potnar kaže da ga je do sad poskok ugrizao pet puta, a ugrize neotrovnica niti ne broji.

-Bio sam u bolnici, a jednom sam prilikom jedva preživio, bio sam osam dana u komi. No, nije svaki put isto. Može biti suhi ugriz u tom slučaju ide se na promatranje. Jednom me ugrizao samo jednim zubom za prst, ali sam sam kriv, igrao sam se i nisam pazio. S otrovnicima treba oprezno. Savjetujem i djeci i odraslima da ne smiju dirati otrovnice. Pogotovo je problem kod djece što su radoznala.

Strah od zmija proizlazi od brojnih predrasuda, ali i neznanja. Primjerice, zmija će gotovo uvijek pobjeći od čovjekam, a ne napasti kako se misli.

-Jedino ujutro je izuzetak, pogotovo u vrijeme parenja poskoka, u četvrtom, petom mjesecu. Kaže se da su tada najopasnije, to je vrijeme kad ih se može vidjeti više u hrpi. Na primjer zmije se love ujutro, do negdje devet sati, popodne nemaš što tražiti, sunce im smeta i one se sakriju. Navečer je moguće eventualno loviti poslije kiše. Ako lupiš štapom ona će se maknuti. Zmija ugriza od straha.

Pribor rijetko koristi, ima štap za otrovnice, ali sve ostale zmije uglavnom lovi rukama.

I ponovimo još jednom da su neke zmije u Hrvatskoj strogo zaštićene. Naime, strogo je zaštićeno 12 vrsta zmija sukladno Zakonu o zaštiti prirode,  odnosno Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama. Samo tri vrste zmija u Hrvatskoj su otrovnice  - poskok, riđovka i planinski žutokrug. Na stranicama Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (HAOP) ističu da je zabranjeno namjerno hvatanje ili ubijanje, uznemiravanje, uništavanje ili uzimanje jaja, zatim držanje, prijevoz, prodaja i razmjena zmija.

Zakonska regulativa o zaštiti postoji, ali je malo nedorečena što sa zaštićenim vrstama napraviti kad se pojave tamo gdje ne treba i tko je zapravo zadužen za njihovo micanje s javnih površina. Zato je dobro poznavati Ivicu Potnara.

Evo i još nekoliko savjeta što su slučaju ugriza zmije. U slučaju otrovnoga zmijskog ugriza ne pokušavajte zmiju ubiti ili uhvatiti.  Ugrizena osoba mora se smiriti i ne treba paničariti. Treba ukloniti odjeću i nakit s mjesta ugriza zbog oticanja tkiva. Ranu treba pustiti da slobodno krvari i ne treba je ni u kojem slučaju pokušavati rezati ili iz nje isisavati otrov. Preporučuje se očistiti ranu i imobilizirati ujedeni ekstremitet pomoću nekog čvrstog predmeta i zavoja, ali vezivanje NE smije biti previše snažno. (kb)

Foto: Igor Čepurkovski, Vlado Butina