Jelena Drakulić Draganjac dizajnerica suvenira i nakita velike perece pretvorila u duhovite broševe

Karlovačke sirene njezina su glavna inspiracija. Bile su motiv prve kolekcije nakita pa zatim originalnih suvenira, a Jelena Drakulić Draganjac kaže da sa sirenama još nije završila priču. Inače po zanimanju specijalist poslovnog upravljanja radila je u poznatoj stranoj kompaniji i odlučila nakon pomnog i višegodišnjeg promišljanja napustiti marketing i raditi nešto svoje, kako kaže, svojim rukama.
-Devet godina sam radila u istoj kompaniji što uključuje i dva porodiljna dopusta. Prvo dijete sam rodila četiri godine nakon zaposlenja. Tad sam zapravo počela prvi put razmišljati da promijenim posao. Pet godina mi je trebalo da to realiziram. Iskreno, nisam bila odmah načisto želim li to ili ne, zato jer je situacija takva, dosta je nesigurnosti. Znala sam da ne želim više raditi u kompaniji, da taj tempo i taj smjer više dugoročno nemaju za mene smisla. Radila sam liste što želim što ne želim i u poslu i u životu. To su bile ogromne liste i banalne stvari sam stavljala na te liste, od vrlo bitnih do nebitnih stvarčica i sve te sitnice zajedno na okupu su prevagnule i došla sam do toga da bih htjela nešto svoje pokrenuti.
Kao mala voljela je crtati i izrađivati stvari, ali njezine originalne zamisli u školi nisu uvijek bile cijenjene.
-Već tada sam radila drukčije od drugih pa sam dobivala lošije ocjene na likovnom. Zamisli u osnovnoj školi dobijem četiri, a svi drugi pet jer sam jaje za Uskrs obojila prstima, a ne kistom kao ostali. Zbog toga sam se još više zainatila pa sam još više radila. Nastavila sam i u srednjoj školi, ali uglavnom za svoj gušt, stvari koje sam željela, a nisam mogla kupiti jer ih nije bilo sama sam si izradila. Zamislila sam si da želim heklani lančić i baku sam zamolila da mi to ishekla, da podsjeća na slavonski đerdan. Nije joj bilo jasno zašto to tražim, ali kad sam zašila gumbe i završila svidjelo joj se. Od bake međutim nisam naučila heklati, nego štrikati, ali sam zato nedavno bila na tečaju heklanja.
Vlastiti obrt pokrenula je tek kad se čvrsto uvjerila da će svoje kreacije nakita i suvenira imati gdje i prodati, a priliku je dobila preko suvenirnice Aquatike. Uz pokretanje posla paralelno je i učila.
-Morala sam sve učiti. Jedno je kad se radi iz zafrkancije, a drugo je kad pokušavaš napraviti nešto što bi se nekome drugome trebalo svidjeti i što bi trebao kupiti. Informacije sam skupljala na sve strane, od ljudi koji nešto izrađuju, na internetu sam dosta toga učila pa od ljudi po specijaliziranim dućanima. Primjerice odem u boje i lakove i ispitujem sve o bojama. Jadni ljudi. Muža sam gnjavila za neke stvari koje treba piliti jer je on malo spretniji.
Jelena uglavnom radi s drvetom i pleksiglasom. Prvi proizvod koji je lansirala bile su naušnice sirene. Ponosna je što su sirene nastale u suradnji s poznatim zlatarskim obrtom Križek.
-Za sirene sam htjela suradnju s Križekom što mi je uspjelo ostvariti. On radi poznate riječke „morčiće“ i jako cijenim njihov rad. Rade i drugi tradicionalni hrvatski nakit i čast mi je da su pristali raditi naše sirene. Planiram ih i dalje razvijati jer mislim da još puno toga nedostaje, možda ogrlice. Htjela bih da sirene svi mogu nositi pa razmišljam da ih pretvorim u broševe, igle za kravate, sve sam skicirala i sad to čeka da dođe na red.
Nedavno je njezin suvenir s motivom sirene, ogrlica pod nazivom „Nimfa“, ocijenjen najboljim na natječaju koji je raspisala Aquatika. Nagrada ju je iznenadila, a na natječaj se javila u zadnji čas.
-Baš su me razveselili s tim natječajem. Mislim da natječaja treba biti i više jer dobar su poticaj ljudima da se trgnu i završe nešto što su započeli. Nekima i nagrada može biti motiv, ja ću svoju iskoristiti za daljnji razvoj svoje sirene i da izbacim novi suvenir. Ima prostora za suvenire jer ljudi više vole domaće suvenire.
Jelena je ovih dana napravila i manju kolekciju suvenira vezanih uz Dane piva.
-Nisam baš imala vremena niti sam mislila da bi mi to moglo biti zanimljivo, ali ove godine je program ludnica. Cijeli grad jedva čeka! Ja jedva čekam! To će sad biti drugačija manifestacija, gradska i kulturna koja će privući ljude ne samo iz Karlovca. A da, suveniri… Pozvali nas u gradu na sastanak i rekli da žele domaće suvenire s temom Dana piva i sve što uz to ide, pereci, krigle… Perec sam i prije napravila jer mi se činilo zabavnim da se nosi na ušima. Svi volimo taj veliki perec i jedva čekamo taj dio godine i žalosni smo kad više nema velikih pereca. Tako sam napravila veliki perec kao naušnice, a magneti su nešto veći jer to ipak najveći perec, a na broševe-perece sam stavila duhovite natpise. I eto ti su suveniri prošli i ljudi iz Turističke zajednice i Grada su bili baš otvoreni, kaže Jelena te dodaje da će se suveniri moći kupiti na štandu Aquatike.
Na pitanje je li se odluka da napusti posao i krene u obrtničke vode pokazala dobrom Jelena Drakulić Draganjac odgovara da joj je rad u velikoj kompaniji dao vrijedno iskustvo i da je to tempo koji joj je prvih nekoliko godina odgovarao, ali prioriteti su se promijenili.
-Ta je odluka išla u smjeru mog zadovoljstva i sreće moje obitelji. Sad puno vremena provodimo zajedno i iskreno ponekad sam luđa uz dvoje male djece nego kad sam radila. Zadnje tri godine sam uspjela provesti s njima i mislim da je to bitno. S druge strane radim posao koji volim, koji me ispunjava, ne opterećuje me i organiziram se kako mi paše, zaključuje Jelena dodavši da od sadašnjeg posla uz dobru organizaciju može živjeti. (kb)
Foto: Dinko Neskusil