Prvi Karlovački

Je li Žutava najstarija krava u Hrvatskoj? Vlasnica kaže da je krava stara 40 godina

Autor: Ksenija Begović

20.02.2021

Karlovac

Otelila se prije rata i već je imala i tele. Ima ona 40 godina, evo piše joj na rogima. Sve je zabilježeno. Možemo brojat ja i ti, tvrdi živahna starica

Živi li u Karlovcu najstarija krava u Hrvatskoj, a možda i u Europi? Potaknuti ovim pitanjem uputili smo se u Donji Sjeničak. Naime, o navodno najstarijoj kravi doznali smo od pavlina, fra Euzebija Josipa Kneževića s Kamenskog, a on je bio i naš vodič.

U dvorištu nas dočekuje pet pasa i veliki prasac. Pater Euzebije doziva vlasnicu, a  iza štale se pojavljuje sitna starica i vodi nas u štalu da nam pokaže svoju ljubimicu Žutavu.

Nikad nitko neće toliko doživit’ na ovoj teritoriji. Živi slobodno, živi na sijenu i  od snijega do snijega je vani, pase travu, priča nam Nevenka Padežanin.

Neni je 85 godina,  a za svoju kravu Žutavu tvrdi da je stara 40 godina.

Vidi me kako sam lijepa i rudlava, tepa joj Nena i kaže da je Žutava i po dvojke telila i to u tri navrata.

Krava je oteljena na Neninom imanju.

Otelila se prije rata i već je imala i tele prije nego je počeo rat. Ima ona 40 godina, evo piše joj na rogima. Sve je zabilježeno. Možemo brojat ja i ti, tvrdi živahna starica.

Imala je Nena na svom imanju do unatrag nekoliko godina i više krava, ali i bika. Nema dokumentacije o Žutavoj, odnosno kaže nam da postoje papiri, ali izdani su tek nakon rata i nalaze se kod njezine kćeri u Jastrebarskom.

Je li Žutava zaista stara 40 godina, ne možemo tvrditi, ali moglo bi se pretpostaviti da ima oko 30 godina, što je također za kravu impozantna dob. Vremešna krava više ne daje mlijeko i sad ima status ljubimca, a za mužnju je tu druga krava – Šarava.

Na imanju Nena živi sama, od prvih susjeda udaljena je nekoliko kilometara, oko nje je šuma, ali kaže da se ne boji.

Neće mene nitko, psi su tu, oni jave kad netko ide.

Iako i sama u poznim godinama, brine svaki dan o dvije krave, o prascu koji nas je dočekao na dvorištu, o pet pasa, četiri mačke, o kokošima, praščićima… Imala je i krmaču, koja se također slobodno kretala, a kako je u blizini šuma parila se s veprom pa je zanimljivo vidjeti poludivlje potomstvo.

Njezino je gospodarstvo pravo ekološko i to bez certifikata, mada uzgaja samo za svoje potrebe. Stoka živi slobodno kako kaže, ne hrani ih koncentratima. Nekad je, ispričala nam je,  pekla i rakiju, ali lani šljive baš i nisu rodile pa je pekla rakiju od jabuka.

Radi na zemlji čitav život. Kao djevojka imala je prilike udati se i otići živjeti u grad, ali ona je čvrsto odlučila da će živjeti na selu. Ispričala nam da dobrih prilika za udaju nije nedostajalo, dobivala je puno ljubavnih pisama, a zbog nje se kaže zaustavljao i promet.

Imala sam sestru u Zagrebu i išla sam kod nje na Velesajam. Ona me odvela šnajderici. Sašila mi je bluzu, od perlona pa je to bilo prozirno i vide ti se sve čipke na grudnjaku. Pletenice sam imala duge,  lijepo sam ih počešljala i smotala na glavi. Kad sam se vraćala iz Zagreba vlakom, siđem u Skakavcu. Izađem ja, a vlak opet zastane. Bili su u vlaku neki nepoznati dečki i skočili su kondukteru za zaustavi vlak da vide kud ja idem, ispričala nam je Nena zgodu iz mladosti.

No, uz sve ponude ona je znala da se želi udati za domaćeg dečka kojeg poznaje i da želi ostati na selu. Tako je ostala u Sjeničaku. Kad se udala na imanju nije bilo ničeg, kuća u kojoj su živjeli, kaže  bila je bajta. Muž je imao zanat i radio je u Juguturbini i zajedno su podizali imanje od nule.

Skupljali su žir i kestenje pa to prodavali, gljive su otkupljivali Talijani, a plaćali su toliko dobro da su od tog novca kupili par konja. I tako se iz godine u godinu njihovo gospodarstvo povećavalo. Nigdje kaže ne bi radije živjela nego na selu.

Nije tada teško bilo naći ni radnike, ako si nekog dobro nahranio radio je cijeli dan, a danas na selu nemaš radnika da ga platiš u zlatu, napominje Nena.

Pokazuje nam pogled od svoje kuće prema prvim susjednima, kaže starci kao i ona, a nešto mladih ima u nešto udaljenijoj kući. Pokazuje gdje su nekad bile škola i ambulanta. Niti jedna više godinama ne radi, a nema baš ni ljudi.

Najbliži joj je liječnik u Skakavcu, ali ona se ne sjeća kad je zadnji put bila kod doktora.

Znači ipak je bolje živjeti na selu, zaključujemo.

Pa kako ne. Tko bi živio u neboderu. Ne volim ja grad i nebodere. Gledaj ovu ljepotu pa ne bi mi ni krava toliko doživjela da nije tu dobro. Eto ti, najstarija baba i najstarija krava, smije se Nena.

Nakon sat vremena je ostavljamo jer posla je još puno. Na nogama je od pet sati i do deset je sve svoje životinje nahranila.

Jedino sebe nisam, dodaje.

Pater Euzebije nam kaže da će je češće obilaziti. Razmijenili su na brzinu i iskustva oko pravljenja sireva, a Nenino mu veliko iskustvo svakako može pomoći.

A što kaže veterinar? Ako je Žutava stara i 30 godina to je svojevrstan rekord

Može li Nenina krava imati 40 godina, kako ona tvrdi, pitali smo i našeg „kućnog“ veterinara Damira Škrtića. Priča ga je zaintrigirala.

Određivanje dobi životinje po rogovima je stara metoda kojom su se nekad služili ljudi na selu. Međutim, malo je vjerojatno da bi krava bila stara 40 godina, kazao je.

Opisali smo mu u kojim uvjetima i kako Nena drži životinje, a Škrtić je napomenuo da je to stari prirodni uzgoj, kako su nekad ljudi na ovim prostorima držali stoku i to pogoduje da životinje dulje žive.

Ponavljam 40 godina bi bio zaista rekord, ali, ako ima i tridesetak godina, to bi svakako bila lijepa dob za kravu i moglo bi ju se svrstati u najstarije, zaključio je Škrtić.

Foto: Dinko Neskusil