Janko Sopčić proslavio 100. rođendan: Uspjeh je u mojim godinama stajati na nogama

Kad čovjek ima 100 godina i stoji na nogama, mislim da je to veliki uspjeh, zaključio je i poručio Janko Sopčić na proslavi svog rođendana.

Vitalni je Janko sedam godina korisnik Doma za starije i nemoćne Sv. Antun, gdje je danas proslavio 100. rođendan. Na zdravstvene se probleme ne žali i nije očekivao da će doživjeti 100 godina jer je kao dijete bio slab i boležljiv.

-Zato je otac uvijek za mene uzimao lijek, željezo pa sam se ja jačal' s tim, objašnjava Janko.

Rođen je, naime, kod Ribnika u zaseoku Sopčić Vrh, odrastao je u mnogobrojnoj obitelji uz petero braće. Pričajući o djetinjstvu govorio je da su roditelji živjeli od zemlje, njegov otac je imao puno stoke. Slavljenik je završio četiri razreda škole, pojašnjavajući da je to tada tako bilo i dodaje kako „nije bilo opetovnice“, što znači da se razred nije moglo ponavljati. Iako nije bilo lako, kasnije je završio i zanat.

-Bio sam dobar đak, a moj otac je uvijek mislio da ću ja ići u sjemenište. Svećenik, koji je uvijek bio dobar s nama, rekao je ocu da dođem k njemu da porazgovaramo, ali je nakon toga preporučio ocu da ja izučim neki zanat. Zanat sam izučio u Metliki u Sloveniji. Tamo je bilo dobro, bilo je posla kol'ko god ste 'teli. Nije se sve moglo ni stić'. Tri sam godine bio šegrt i kad sam položio ispit to je bilo pred početak Drugog svjetskog rata,  prisjeća se Janko.

Početak rata zatekao ga je u Sloveniji.

-Kad je počeo rat otišao sam sa Slovencima u slovensku brigadu Toneta Tomšića. Tamo sam ostao do 1944. godine. Želja mi je uvijek bila da se vratim u svoj kraj, u Hrvatsku, dodaje Janko prisjećajući se i njemačkih ofanziva, divizija, tenkova i konjanika Čerkeza…

Na pitanje je li nekad priželjkivao ili se nadao da će proslaviti 100. rođendan, kaže da nije, kao mlađi priželjkivao je nešto drugo.

-Moja najveća želja je bila da doživim 2000. godinu. Da vidim kakve će to promjene biti. Čuo sam, kad sam išao u crkvu da će biti neki potopi, ali u to nikad nisam puno vjerovao. Danas vidim da je sve teže živjet na ovom svijetu, rekao je Janko.

Pozdravio je svoju obitelj, one koji su danas mogli biti s njim, a puno zdravlja i da dočekaju i oni 100. rođendan poželio je prijateljima iz Doma.

Na proslavi je danas bila i Jankova unuka Pamela Kovačić.

-Deda Janko ima dvije kćeri Nevenku i Ankicu, nas troje unučadi, a nas troje ima svatko po dvoje djece, to je znači šestero praunučadi i moja je kćer rodila, to je dedi Janku čukun unuka i njoj je godinu dana, nabrojala je slavljenikovu užu obitelj.

Dodala je još da je radio kao krojač i jako je lijepo šivao.

-Do nedavno je šivao, sebi je uvijek šivao, krojio, popravljao, sve do 2015. dok nije otišao u Dom.

Priželjkuje li i sama dočekati dedine godine, Pamela je malo skeptična.

-Ne znam bi li željela dočekati 100 godina. Ako budem ovakve pameti možda i da, ali s obzirom na ovakvu situaciju i način života bojim se da ćemo mi pamet izgubiti puno ranije, kaže Pamela.

Janko Sopčić drugi je korisnik Doma koji je ove godine proslavio 100. rođendan, pohvalila se ravnateljica Štefica Ljubić Mlinac, a slavljeniku je u ime djelatnika uručila poklon i prenijela čestitke. Prijatelji su mu napisali čestitku i otpjevali prigodnu rođendansku pjesmu, a nakon toga svi su se počastili tortom.

Foto: Dinko Neskusil