"Jako sam zadovoljan sezonom, imam sjajne uspjehe, puno osobnih rekorda, puno medalja"

Član Atletskog kluba "Karlovac" Matko Belčić, najmlađi od braće Belčić, odlično je odradio sezonu na otvorenom. U Karlovcu na državnom prvenstvu za mlađe juniorke i mlađe juniore osvojio je prvo mjesto na 1.500 metara i na 3.000 metara sa zaprekama. Na državnom prvenstvu za juniore u Čakovcu bio je prvi na 3.000 metara sa zaprekama. Na Pojedinačnom prvenstvu Hrvatske u atletici za seniorke i seniore, koje je održano na Stadionu "Branko Čavlović Čavlek", Matko Belčić osvojio je brončanu medalju na 3.000 metara sa zaprekama. U Zagrebu na državnom prvenstvu za mlađe seniorke i mlađe seniore Matko je bio drugi na 3.000 metara i prvi na 3.000 metara sa zaprekama. Matko Belčić bio je deseti u svojoj skupini na 3.000 metara sa zaprekama u Jeruzalemu na Europskom juniorskom prvenstvu. Matko je na Balkanskom prvenstvu za mlađe juniorke i mlađe juniore u Turskoj osvojio brončanu medalju na 2.000 metara sa zaprekama. Matko Belčić na karlovačkom mitingu oborio je državni rekord za mlađe juniore na 2.000 metara sa zaprekama s 5:50,79. Razgovarali smo s Matkom Belčićem o ostvarenim rezultatima u ovoj sezoni, natjecanjima koja ga očekuju i planovima za budućnost.

Matko, jesi li zadovoljan ovom sezonom?

-Kako ne bih bio, imam sjajne uspjehe, puno osobnih rekorda, puno medalja, stvarno nemam nijednu zamjerku, ova sezona zaista je sjajna i jako sam ponosan na sve što sam učinio, a nadam se da će iduća biti još bolja.

Posebno si se veselio na karlovačkom mitingu novom rekordu na 2.000 metara za zaprekama za mlađe juniore, koliko ti to znači?

-Pa mislim da još uvijek nisam ni svjestan koliko je to velika stvar, zato što u povijesti hrvatske atletike nitko nije bolje istrčao tu dionicu od mene. Tako da mi možda treba još malo da se to sve slegne, da shvatim što sam napravio. Malo mi je jedino žao što nisam uspio oboriti rekord na 3.000 metara sa zaprekama, falilo mi je jako malo.

Na stadionu je bio Mladen Kršek, koji je prije 45 godine ostvario taj rezultat, je li ti puno značilo što ti je on čestitao?

-Pa, puno mi je značilo, mislim stvarno 45 godina nitko nije mogao to bolje istrčati od kada se vode rekordi uopće. Tako da mislim da je to velika stvar sigurno, ako nitko do sad nije uspio ići ispod 5:50 stvarno ne znam. Moram zahvaliti i bratu Bruni na ovom rekordu, on je bio "zec", nisam siguran da bi uspio bez njega, stvarno mi je puno pomogao. Povukao me tri kruga, stvarno ono bez zamjerki, išao je točno koliko je trebao, kako smo se dogovorili prije i stvarno je besprijekorno to obavio i onda kad je stao, još mi je vikao sa strane da trebam ubrzati, da idem, da malo stisnem i da ću uspjeti, a uz stazu je bio i tata, on uvijek ima neke savjete.

Matko, evo ove godine vam sve ide od ruke, jedino je bila ta nezgoda brata Brune na seniorskom prvenstvu taj pad, je li se on u potpunosti oporavio?

-Bruno je krenuo trenirati negdje sredinom osmog mjeseca, oporavio se, trenira normalno i rekao je da ove godinu radije još ne bi baš nastupao na natjecanjima, ono je bila iznimka što je mene vukao u onoj utrci. Sada se već sprema za sljedeću godinu, da to odradi kako treba i da bude spreman.

Što se tiče državnih prvenstava bio si jako uspješan, koje si medalje sve osvojio?

-Da, što se tiče državnih prvenstva na otvorenom, prvo je bilo prvenstvo za mlađe juniorke i mlađe juniore u Karlovcu. Prvi dan sam trčao 1.500 metara i pobijedio, bio sam prvi ispred Svena Franjkovića koji je jako dobar atletičar. Drugi dan sam nastupio na 2.000 metara sa zaprekama i pobijedio. Nekako s mog gledišta, nema baš trenutno nekog atletičara od mlađeg juniora pa do mlađeg seniora, koji bi me mogao ugroziti, evo jedino je Vuletić bio blizu sada na Prvenstvo Hrvatske za mlađe seniore. Mislim da je trenutno u Hrvatskoj jedino Bruno bolji od mene na 3.000 metara sa zaprekama. Zatim je bilo juniorsko državno prvenstvo u Čakovcu, na 1.500 metara nisam bio uspješan, ali sam na 3.000 metara sa zaprekama osvojio prvo mjesto. Na seniorskom prvenstvu u Karlovcu, na 1.500 metara, nisam trčao prvi dan, odmarao sam, jer smo mislili ako sve dobro prođe da možda i državni napadnem, pa da je dobro da se odmorim. Nažalost na seniorskom prvenstvu dogodila se ta ozljeda Brune, normalno, u trci sam gledao kako mu se pruža pomoć i cijelo vrijeme sam razmišljao hoće li biti dobro. Više sam razmišljao o njemu nego zapravo da završim utrku kako se spada i da dam sve od sebe, ali na kraju bio sam treći. Tako da bio sam zadovoljan uglavnom s natjecanjem, jedino je to šteta što se Bruno ozlijedio, a i on je bio optimističan oko tog natjecanja, rekao da bi da bi išao čak možda i na državni rekord. Krenuo je jako ali nažalost eto zapreka ga je svladala i on je ispao, vjerojatno je koncentracija bila u pitanju. Na državnom prvenstvu za mlađe seniore i mlađe seniorke osvojio sam prvi dan na 3.000 metara drugo mjesto. Andrej je na 400 metara osvojio treće mjesto, gdje su bolji od njega bili Vuković i Orešković, koji već idu i na europska i svjetska natjecanja, tako da su oni neka nova razina, ali vjerujem da će Andrej i njih uspjeti stići, da je to samo pitanje vremena. Drugi dan obojica smo osvojili zlatne medalje u našim glavnim disciplinama. Ja sam bio prvi na 3.000 metara sa zaprekama, a Andrej na 800 metara. Mislim da je stvarno to bilo odlično, jedino što Andrej nije bio baš sretan, jer nije bilo Nine Jambrešića, koji je na Hanžekovićevom memorijal istrčao jako dobar rezultat i bio je bolji od Andreja. Andrej je u utrku krenuo odmah naprijed, vodio je cijelo vrijeme i izdržao i jedino malo ga je Ivan Vojnović ugrozio, ali je Andrej ipak bolji. Što se tiče međunarodnih medalja na Balkanskom prvenstvu za mlađe juniorke i mlađe juniore u Turskoj osvojio sam brončanu medalju na 2.000 metara sa zaprekama.

Čini mi se da je na 800 metara Andrej tu odmah iza Bloudeka, da je drugi u Hrvatskoj, kakvo je tvoje mišljenje?

-Andrej je na seniorskom prvenstvu osvojio drugo mjesto, iza Bloudeka, pa možemo reći da je drugi u Hrvatskoj. Sada je Nino Jambrešić išao jako dobro na Hanžekovićevom memorijalu na 800 metara. Vjerujem da Andrej može ići 1:48 na 800 metara samo treba malo vremena, možda bi išao već ove sezone, ali više nema natjecanja, već iduće sezone bi trebao ići 1:48, samo ako dobro odradi zimske pripreme.

Matko, koliko imaš godina, u koju školu ideš?

-Pa, ja imam 17 godina, idem u treći razred Tehničke škole Karlovac za elektrotehničara, uglavnom ide mi solidno, prvi i drugi razred prošao sam sa četiri, tako da mi je to dosta. Sada je malo problem u prvom i drugom razredu, nisam baš bio toliko uključen u atletiku, nisam imao toliko dobre rezultate, sada su mi u glavi samo atletika i treninzi, više nego učenje. Planiram studirati, kao i Bruno, na Kineziološkom fakultetu, ali to ćemo to još vidjeti, ne razmišljam previše o tome.

Koliko ti to znači što ste sva tri brata u atletici, a tata vam je trener?

-Mislim da to puno znači, zato što kada smo doma možemo otvoreno pričati o atletici, znamo otprilike koliko koji rezultat vrijedi i na treninzima smo zajedno. Bruno, kada je bio mojih godina, možda malo stariji, morao je uglavnom sam trenirati i svaku utrku je morao ići sam. Ja imam Brunu na treningu koji me uvijek može povući i na natjecanju me može povući bez problema. Treniramo sada zajedno i stvarno na treningu i doma cijelo vrijeme pričamo o atletici i tako da mislim da će u budućnosti biti samo sve bolji i bolji rezultati i nadamo se da ćemo proći na neka veća natjecanja.

Bruno i ti ste na dugim stazama, Andrej se opredijelio za 400 i 800 metara, kako je došlo do toga?

-Ja sam krenuo kao kadet, Bruno i ja smo trenirali, Andrej je krenuo kasnije, možda zadnju godinu kao mlađi junior. Isprobavali smo malo te sve discipline i pokazalo se da Andreju na 400 i 800 metara ide puno bolje ide nego na dugim stazama. Bruno i ja smo ostali na dužim stazama.  

Sada na obnovljenoj stazi imate odlične uvjete za rad, kako je trenirati?

-Meni je staza odlična, ne znam, ne vjerujem, da ima staze bolje od naše u Hrvatskoj, to je stvarno sjajna staza i svi je hvale. Mnogi atletičari htjeli bi doći u Karlovac na pripreme, na naš stadion.

Čini mi se da je ovogodišnji miting bio najbolji do sada, kakvo je tvoje mišljenje?

-Pa, meni se isto čini da je bio jedan od boljih. Malo je zeznuto što je u devetom mjesecu i onda mnogi atletičari znaju taj drugi dio vanjske sezone uopće ne određivati, ne trče utrke, jer su umorni od prvog dijela sezone i možda nisu oni toliko trenirali preko ljeta pa onda ni ne idu po mitinzima. Neki ne dolaze ni na Prvenstvo Hrvatske. Tako da je miting u petom ili šestom mjesecu mislim da bi čak bio i puno veći, mnogi atletičari vole trčati na našoj stazi, kažu da je brza i mnogi rekordi su se skidali na noj.

Kakva je atmosfera u klubu?

-Pa, rekao bih da je stvarno dobra atmosfera u klubu, jedna smo klapa, stalno se družimo, pričamo, međusobno se stalno podržavamo i mislim da je sad stvarno jako dobra atmosfera u klubu i da samo može biti još bolja.

Koji je tvoj cilj u atletici?

-Pa, mislim, ja bih rekao da je svakom atletičaru cilj nastup na Olimpijskim igrama, tako da je to i meni, ne znam, meni je cilj možda i medalja na Olimpijskim igrama, ali to je ono najveći cilj koji mogu imati. Cilj je možda i da skinem svjetski rekord, nikad se ne zna, ne znam, ja idem korak po korak, ne razmišljam sada toliko jako unaprijed. Sad mi je cilj da iduće godine ispunim normu i odem na Svjetsko juniorsko prvenstvo i da tamo probam ući u finale. Sada medalja na Svjetskom prvenstvu iduće godine mislim da je teško, zato što ja treniram tek tri godine, a tamo će biti atletičari koji treniraju i deset godina, tako da će biti dosta zeznuto, ali vidjet ćemo, nikad se ne zna. Ni za ovu godinu nisam ni mogao zamisliti da će ovako proći, stvarno sam odradio sve kako treba i tatu znam pitati da li je mislio da će biti ovako, kazao je da ga uvijek iznenadimo.

Je li tata strog kao trener?

-Mislim da nije strog, on kaže što trebamo napraviti i mi to napravimo, nema sada ono da ćemo se mi probati izvući da ne napravimo kako treba, tako da nema potrebe da bude strog. To što nam je tata trener ima neke prednosti, mogu ga sve pitati, neki put pitati i za savjet za trening, možemo otvoreno razgovarati doslovno ujutro, poslijepodne i navečer, uvijek će mi odgovoriti.

Mnogi vas zovu da ste hrvatski Ingebrigtseni, čak i spikeri na stadionima, je li vam godi ta usporedba sa slavnom braćom?

-Ja mislim kada te uspoređuju s nekim veličinama da je to sigurno lijepo, zato mislim da ćemo biti barem blizu Ingebrigtsena i da ćemo im se približiti s rezultatima. Lijepo je čuti kada nas tako zovu, ali mi smo ipak braća Belčić.

Sva trojica želite napraviti velike stvari u atletici, želite medalje i rekorde i to je dobro, imate želju to ostvariti, jeste li spremni na sve to?

-Od kad sam ušao u atletiku ono uvijek imam neki cilj i kada sam igrao nogometa uvijek sam imao neki cilj, da budem profesionalan u tome. Nikada nisam razmišljao da treniram radi zabave, trenirao sam jer to volim, jer sam uvijek imao neki cilj da postanem profesionalan. U atletiku me najviše uvuklo to, što nije bilo nogometnih treninga za vrijeme korone, nisam znao što ću raditi u slobodno pa sam počeo trčati s braćom. Prestao sam igrati nogomet i u potpunost se posvetio nogometu. Sada se bojim odigrati neku nogometnu utakmicu da se ne bi ozlijedio, pa mi može propasti cijela sezona. Puno treniramo sva trojica, puno radimo i mislim da možemo ostvariti velike stvari.

Matko, što te još očekuje do kraja sezone?

-Planiram nastupiti na Cestovnom prvenstvu Hrvatske i na Prvenstvu Hrvatske u krosu, a to ćemo odraditi više kao trening, a manje kao natjecanja. Krenut ćemo se pripremati za iduću godinu, pa ćemo to odraditi kroz trening, ali naravno dati ću sto posto od sebe.

Preko zime treninzi će biti u Sportskoj dvorani na Rakovcu, koliko to znači svima u klubu?

-Znači nam puno, jer možemo trenirati preko zime, neki klubovi nemaju tu mogućnost. Malo su ti zavoji, no bitno je da možemo normalno raditi. Važno je da smo pod krovom i da možemo nesmetano raditi.