"Ja sam optimist s obzirom kako igračice rade, njih treba samo malo i sreća poslužiti, treba im malo više sigurnosti u sebe"

Nakon dvije sjajne sezone, igračice "Kelteksa" bile su na meti drugih klubova i čak šest ih je napustilo klub prošlog ljeta. U klub su stigle reprezentativka Bosne i Hercegovine, 193 centimetra visoka 23-godišnja korektorica Duška Kenjalo, dugogodišnja igračica "Bimal Jedinstva" iz Brčkog, koja je prošle sezone igrala u Finskoj, Kanađanka Sarah McGee, 23-godišnja srednja blokerica sa Sveučilišta MacEwan, 22-godišnja tehničarka Petra Kovač iz zaprešićkog "Neba", 20-godišnja srednja blokerica Karla Burđelez na posudbu iz zagrebačke "Mladosti" i hrvatska juniorska reprezentativka Tina Buršić iz Pule, koja igra na poziciji korektora i primača. U prvom dijelu prvenstva trajalo je uigravanje ekipe, bilo je dosta problema i nakon devet odigranih kola i sedam poraza i dvije pobjede "Kelteks" je završio na devetom mjestu sa četiri boda. Ove zime ekipu je pojačala Amerikanka Kennedy Stanford s Colorado State University, a ponovno se aktivirala Ella Badanjak, koja je prestala s igranjem i postala pomoćna trenerica. Jelena Grgić i Petra Banjavčić oporavile su se od ozljeda i priključile ekipi. Trener Goran Zec moći će računati na sve igračice iz jesenskog dijela sezone, osim Tjaše Malnar, kod koje će oporavak potrajati vjerojatno do kraja sezone. Pred karlovačkim odbojkašicama je zahtjevan drugi dio prvenstva i borba za ostanak. O svemu tome razgovarali smo s predsjednikom Odbojkaškog kluba "Kelteks" Đurom Batinićem.

Predsjedniče, nakon dvije sjajne sezone, ova sezona je nešto lošija, u drugom dijelu prvenstva očekuje vas borba za ostanak, prošlo ljeto klub je napustilo šest igračica, kako gledate na sve to što vam se dogodilo?

-Moram reći da sada ispada da smo klub za razvoj igračica za druge klubove, jer to su bile anonimke, kako bi čovjek rekao, naš trener prepoznao je potencijal u njima i doveo ih u klub. I jednostavno s našim igračicama, koje su stvorene ovdje kod nas, što je dugi proces, jer deset godina treba da se stvori ekipa od domaćih igračica, one su to nadopunile. Kako je bio kvalitetan rad, one su napredovale i normalno drugi klubovi su bili zainteresirani. Na primjer, naša Doris Barić, koja je bila ovdje i proglašena je najboljom sportašicom dva put za redom, bila je dva metra ili Rita Bogati Pantelić, koja je sada u "Mladosti", bila je isto dva metra od njih u "Don Boscu", pa ih nisu prepoznali. Ovdje ih je naš trener doveo do tog nivoa da su ih oni sad uzeli i dobro mi smo se morali s time pomiriti, jer mi nismo toliko jaki, to je kao kad bih ja išao u "Dinamo" ili "Hajduk", tako i ona kada ide u "Mladost" to razumijemo, jer to je naša najveća ekipa svih vremena i jednostavno tako se dogodilo. Ove druge koje su otišle, mi nismo tako solventni da bi mogli imati neki veći izdatak za honorar, odnosno stipendije, tako da u toj utakmici mi slabije stojimo. Međutim, pošto naš trener poznaje cijeli odbojkaški svijet doveli smo neke mlade igračice, koje su tek juniorke, bi rekli, tako i sada nastojimo od njih stvoriti isto kao i ovo do sada. Međutim s obzirom da se liga smanjila na 10 klubova dobila se kvaliteta, jer je koncentracija kvalitete veća, ali nažalost, klubovi su doveli strankinje i sve starije igračice, koje su prestale igrati, pa se sada vraćaju, zato što svi klubovi hoće ostati u Superligi, a s mladim igračicama je to vrlo teško. Kod mladih igračica su velike oscilacije, sinusoida je da jedanput igraju izvrsno, pa drugi put loše i treba to izdržati, a taj poticaj da to izdržiš košta te ispadanja iz lige, tako da je teško sve to ukomponirati.

Čini se da Superliga za seniorke, od kada je smanjena, više nije razvojna, kakvo je vaše mišljenje?

-Da, tako je, nije više razvojna, mi imamo, recimo, pet naših domaćih igračica, koje su kvaliteta i koje će sigurno biti kvaliteta, ali treba im godina, dvije, da uvjere same sebe da mogu i da igrački sazriju da bi se mogli na njih osloniti da ostanemo u ligi. S druge strane lakše je ostati u ligi, nego ispasti, pa ponovno biti prvi, vodimo se s time, pa smo i mi uspjeli dovesti igračice sa strane, ali u našim kriterijima, u okviru naših financijskih mogućnosti. Tako da smo mi sada u jednom nezavidnom položaju prema drugim klubovima koji su bogatiji i koji su doveli duplo skuplje igračice. Tako da će ova sezona biti u potpunosti neizvjesna.

Jeste li usprkos svemu optimist?

-Pa, ja sam optimist s obzirom kako rade i to, njih treba samo malo i sreća poslužiti, odnosno malo više sigurnosti u sebe. Što je glavni moto naš, mi smo ekipa, pojedinačno nismo jači od drugih, ali kao ekipa jesmo, ali kada, kada svih šest igračica na terenu daju 90 posto svojih mogućnosti, onda smo mi konkurentni svima, čim jedna, dvije igraju ispod svoje razine, onda vrlo teško.

Mora se priznati da niste imali niti sreće, sigurno vam je bolna točka poraz u gostima od "Marine Kaštele", kada ste vodili 2:0 u setovima i izgubili, kakvo je vaše mišljenje?

-Da, to mi je bolna točka, da smo to dobili, mislim da bi sve bilo drugačije. Imali smo malo i nesreću s ozljedama, tako da stvarno nismo imali sreće. Ozljeda Jelene, pa Petre, nisu igrale određene utakmice, gdje bi njihova kvaliteta, odnosno, iskustvo malo pomoglo da ipak završimo uspješno koju utakmicu. Tako da je i to malo poremetilo stanje u ekipi, ali s obzirom na ovaj rad sada, hajde moram reći, pripremne utakmice nisu pokazale nekakav, kako bih rekao, optimistički dio u javnosti, a s obzirom da ja znam da se dobro radi na treninzima, mislim da će to opet sjesti na svoje mjesto uz malo sreće. U krajnjem slučaju da budemo deveti i idemo u kvalifikacije, ali normalno borimo se da to izbjegnemo.

Ove zime vratili ste u ekipu Ellu Badanjak i doveli Amerikanku Kennedy Stanford, to je učinjeno kako bi bi bili jači u drugom dijelu prvenstva, što mislite o tome?

-To je ono što sam počeo govoriti, svi klubovi vraćaju stare igračice, koje su prestale igrati, naša Ella prestala je prošle godine i bila je pomoćni trener, znači tu je je negdje, ali nije trenirala, vjerujem da će ona pomoći svojim iskustvom, tako da roster bude malo širi. Moram napomenuti da je Amerikanka Kennedy Stanford nešto jača od naših igračica, ne od svih, među šest je igračica. Važno je napomenuti da za jaki trening mora biti dvanaest igračica, tako da bi bio kvalitetan trening, takvim treningom napreduju i naše mlade igračice, ali treba pričekati.

Ne morate brinuti za budućnost kluba, jer imate široku tu mrežu mladih igrača, niz je ekipa mlađih uzrasta, jeste li zadovoljni s brojem igračica?

-Tako je, gledajte, mi smo osnovni cilj postigli, a to je masovnost, jer svaki klub je tu da razvija i da primi svaku djevojčicu ili dječaka, koji trebaju doći u klub i mi to radimo, ali tu ima masu problema, za koje bi htio da šira javnost malo više sazna u ovom smislu. Recimo, sada su problem dvorane, sada je tu rukometna reprezentacija u jednoj dvorani, bio je malonogometni turnir i tako dalje. Ekipe koje treniraju u tim dvoranama ostale su bez termina. Ne mogu ja imati tri, četiri termina, a oni niti jedan, onda se i nama uzme. Posljedica toga je utjecaj na pedagoški standard, na treningu gdje bi trebalo biti osamnaest, dvadeset igračica najviše, dođe do toga da ih je 35. Mi smo tu pokušali s dva trenera i to radimo, da su dva trenera na jednom treningu tako da na neki način svaki ima jednu grupu, ali svejedno to nije onaj rad koji bi mi htjeli i sada je to krucijalni problem cijeloga grada. Ja moram napomenuti da naš grad ima četiri dvorane u centru grada od 40 metara, to nema skoro niti jedan grad u Hrvatskoj, ali badava sve to kada nema jednosmjenskog rada u školama. Moramo napraviti novu školu, pa bi pola Grabrika i pola Dubovca išlo u školu u Luščiću i automatski bi sve tri dvorane radile od 14 sati nadalje i svi bi imali prostora za treninge i svi rekreativci bi imali prostora. Znači, moramo reći uzrok problema, tako da još jednu dvoranu napravim netko bi morao trenirati u 23 sata, znači to je naš problem. Onda tu dođe i kod nekih roditelja do nerazumijevanja, kao oni su doveli tu Amerikanku, a ne brinu o djeci. Nije istina, mi jako brinemo, jednostavno tamo gdje su braća ili sestre jedan plaća drugi ne i što znam, jednostavno moraju malo shvatiti da smo u ovom trenutku oslabljeni s prostorom i terminima, tako da jedno vrijeme je i Tehnička škola bila zauzeta, pa smo morali naći rješenje. Tako da imamo tih problema što se tiče prostora, trenera imamo dovoljno i nastojimo to sve anulirati i svesti na što manji problem, ali treba vremena. Moraju roditelji i oni koji nisu dublje u tome i ne vide širu sliku vidjeti da se čini sve, htio sam razjasniti zašto je tako. Prvi cilj kluba je masovnost i to smo postigli, imamo 190 djevojaka i osamnaest dječaka, muška ekipa, radi se i iz toga će izaći nešto. Imamo perspektivne djevojke u drugoj ekipi, ali treba vremena. Odbojka je, rekli bi, osjetljiv sport, jer tu ne možeš sam ništa napraviti, svi moraju biti u jednoj sinergiji da bi se došlo do rezultata, tako da je to problem.

Imate jednog od najboljih trenera u Hrvatskoj, Goran Zec se već više puta dokazao kao vrhunski trener, no sigurno mu nije lako, tko su još treneri u klubu?

-Ja uvijek kažem da je Goran Zec najbolji trener u Hrvatskoj, ali ako nije najbolji, sigurno je među tri najbolja trenera u Hrvatskoj. Moram reći da je tu i njegova supruga Irena koja isto ima taj njegov habitus oko rada, oko treninga. Još neke naže igračice završile su za trenerice, slali smo ih na seminare, to smo mi platili i imaju licence. Tako da imamo dobar trenerski kadar i imamo široku, veliku bazu. Sada, što se događa, djevojke treniraju do jedne dobi, tu su potrebna i natjecanja, mi idemo na sva moguća natjecanja, nije samo trening svrha, moraju djeca imati neki povod da bi bila zainteresirana više za te rezultate. Ta druga ekipa se iskristalizirala, sada već imamo dosta dobrih djevojaka, tu malo patimo s visinom, Splićanke i Kaštelanke su visoke, teško je zadržati takve igračice. Sada, koja se zaljubi u odbojku ostane, to je onda nama plus, tako da imamo dosta igračica iznad 180 cm visine, kako bi rekli, jer zbilja nam je to potrebno, a već su sada na jednoj dobroj razini. Mislimo da će iz toliko velikog broja djevojčica nešto biti.

Kod Gorana Zeca se zna da je trening svetinja, to je za njega najvažnije, daje treninzima veliki značaj, kako gledate na to?

-Da, to ne diraj, Tu se zna, tko bi slučajno posjetio trening sa strane, ne bih čuo ni muhu, tu se radi, jednostavno se sve zna. Automatika treninga počinje sa zagrijavanjem, djevojke znaju redoslijed, sve su jednako obučene, to je kao na utakmici, borbenost je na treningu, radi se maksimalno. Tu on ne prašta nikome, pravedan je trener, to igračice osjete da je baš tako, njegova je velika stvar što zna voditi utakmice, zna prepoznati protivnikove slabosti i na vrijeme mijenjati ili što treba napraviti. Tako da je zaista ozbiljan i kvalitetan trener, tu smo mi sa strukom zadovoljni, fali nam malo tih prostora da bih bio još kvalitetniji rad, što se nadam da ćemo u budućnosti kao grad postići, neku novu dvoranu ili novu školu.

Goran Zec rekao je na početku priprema da će biti teško, ali da se mora raditi, kako gledate na takav stav?

-Tako je, ja isto kao sportaš bio sam tog kova, tako da ja vjerujem i nadam se da će negdje biti i malo sreće, da se prelomi baš kad te treba u našu korist. Bio bih vrlo sretan da prvenstvo završimo na osmom mjestu ili nekom drugom, koje ne vodi izvan lige, a na godinu će naše cure biti zrelije za godinu dana rada, jednostavno vidjet ćemo dalje što se može napraviti od ekipe. Jednostavno prva ekipa, koja je u Superligi, ona nosi sve, ona je piramida i mi smo bili šesnaest, sedamnaest puta na televiziji, malo se to ipak raširilo po gradu i puno poziva imamo za upise i tako dalje. To nam je drago i velim spremni smo na taj rad i na takav veliki interes, malo velim s tim prostorom imamo problema, tako da tu mora biti malo razumijevanja od roditelja. Mislim da ćemo s tim radom opet stvoriti jednu svoju čvrstu bazu.

Klub nosi ime "Kelteks", jeste li zadovoljni sa suradnjom?

-Gledajte, mi smo s "Kelteksom" potpisali ugovor na pet godina i ono sve što stoji u ugovoru "Kelteks" ispoštuje. U svakom slučaju to nije upitno i s njihove strane sve je u redu. Inače, kada smo razgovarali o ugovoru oni su htjeli da imamo široku bazu, oni su za to da se puno djece bavi sportom, što je vrlo ispravno, mi smo to sigurno ispunili s ovime što je. Mi njima kažemo da klub postoji da bi imao neke ciljeve, nama nije svejedno je li klub igra u Prvoj ligi ili u Superligi. Njima to nije neki prioritet kao nama, kao klubu, bitno je da smo ovaj dio ispunili, što stvarno jesmo, a klub mora imati ciljeve, jednostavno sportski klub postoji da ide prema gore. Ja sam prije tri četiri godine govorio da ćemo igrati u Montpellieru, Berlinu i drugdje, a moji iz vodstva kluba su rekli da kako to mislim, jednostavno, imamo cilj. Mi smo već za godinu dana igrali u Bosni i Hercegovini s ekipom "Gackog", pa u Rimu. Znači, Europu smo postigli, jer ja to gledam kao sportaš, tko se nije bavio sportom jednostavno misli, na ovoj smo razini, teško je doći dalje. Nije teško, radom nije teško, a mi radimo, to je i ova potvrda da je trener dobar i samo rad, rad. Taj rad može dovesti do nečega, tako smo i došli do toga.

Kvalitetni rezultati i masovnost su na neki način povezani, jer kada su kvalitetni rezultati raste interes za taj sport i taj klub, slažete li se s time?

-Da, tako je, bili smo puno na televiziji, proširio se glas o nama, mi na jednoj utakmici imamo gledatelja kao cijela liga zajedno, proširilo se ime "Kelteks", a oni su htjeli da se čuje za to ime. Mi smo postigli masovnost, mi se ne damo da ispadnemo iz Superlige, mi se kao sportaši borimo da ostanemo gore. Bili smo dva put u polufinalu Hrvatskog kupa, imali smo nesreću što smo dva put izvukli "Mladost", tako da bi možda došli i do finala, a taj dan može se svašta dogoditi. Mislim da je temeljni cilj kluba postignut, na nama je da to održimo, to je najteže, bit će još teže zbog financijskih mogućnosti, bez obzira što imamo "Kelteks". Moramo tražiti okolo sponzore, jer to nije dovoljno, to se već sada radi za iduću sezonu, u sportu ne smiješ kasniti. Za sve nam treba financijska podloga. Zakon o sportu je pomogao, riješili smo pitanje trenera, mi tražimo da davanja za sport uđu u porez, to bi bio poticaj za sve sportove. Loptački sportovi u Hrvatskoj su u krizi i tu se sada pokušava nešto učiniti.

Neke odluke Hrvatskog odbojkaškog saveza su čudne, to smanjenje Superlige, ali i taj sistem bodovanja, mi imamo sistem bodovanja koji nema nitko u Europi, kakvo je vaše mišljenje o tome?

-Ja sam to pitao i predsjednika Hrvatskog odbojkaškog saveza, oni su jednostavno prešli na to, jer su smatrali da je to bolje. Ne znam, cijela Europa ima staro bodovanje, za pobjedu tri ili dva boda, samo je kod nas drugačije. Do smanjenja lige nije trebalo doći, mi imamo u ženskoj odbojci 148 ekipa, a u muškoj 48. Mislim da je kod žena trebalo ostati dvanaest ekipa ili čak povećati na četrnaest. Ispale su iz Superlige ekipe iz Rijeke, Splita, Vinkovaca i Vukovara, to su sve ekipe koje imaju potencijala, imaju puno djevojaka i tako da bi trebalo biti četrnaest klubova, to bi bilo u redu. To sve ide prema bogatima, neki klubovi imaju puno novaca i mogu se uvijek pojačati, pa ne mogu ispasti iz Superlige.