"Izašli smo iz krize, nakon kiše svanulo je sunce, stvarno je svanulo i tako da sam zadovoljan sa svime"

Ova sezona vrlo je uspješna za Taekwondo klub "Banija Pandas". Članovi kluba ostvaruju odlične rezultate na raznim natjecanjima, posebno na kvalifikacijskim turnirima za nastupe na europskim prvenstvima. Lucio Matuzić i Sara Pejnović nastupili su nedavno u Tallinu u Estoniji na Europskom juniorskom prvenstvu. Lucio Matuzić nastupio je u kategoriji do 63 kg, a Sara Pejnović do 49 kg. Matuzić i Pejnović ostvarili su pobjede u prvom kolu, a poraženi su u drugom kolu. Bilo je ovo osamnaesto europsko prvenstvo na kojem su nastupili članovi Taekwondo kluba "Banija Pandas", a do sada je osvojeno šest europskih medalja. Iako, medalja nije osvojena na ovom prvenstvu, već plasman na natjecanje je uspjeh. Članovi kluba pripremaju se za svoje slijedeće natjecanje, a to je Europsko prvenstvo za mlađe seniore na kojem će nastupiti Petar Fičko i Lucio Matuzić. Prvenstvo će biti održano u Rumunjskoj krajem godine. O ostvarenim rezultatima, o stanju u klubu, o natjecanjima koja predstoje i o budućnosti kluba razgovarali smo s trenerom Nevenom Trbojevićem.

Kako je bilo u Tallinu u Estoniji na Europskom juniorskom prvenstvu?

-Da, bili smo na Europskom juniorskom prvenstvu, mogu samo reći da je prošle godine bilo Svjetsko juniorsko prvenstvo u istom dijelu godine, znači, kada je pauza. Imamo dva natjecateljska razdoblja, a između stave jedno vrlo bitno natjecanje. Tako da prošle godine nismo rezultatski dobro odradili to Svjetsko juniorsko prvenstvo, a tako se ponovilo i ove godine na Europskom juniorskom prvenstvu. Jednostavno mi ne odgovaraju ti termini usred ljeta, ali dobro svi su se ljudi pripremili, tako da ja mislim da nismo dobro odradili ovaj dio. Što se tiče samog natjecanja proteklo je tako da smo imali neka očekivanja. Naši sportaši koji su nastupili, to je znači Sara Pejnović juniorka do 49 kg, to je njoj prva juniorska godina i ona je bila debitantica, dok je Lucijo Matuzić već stari borac. On je već u nekoliko navrata nastupao na svjetskim i europskim prvenstvima, tako da sam imao malo veća očekivanja od njega. Matuzić je nastupio u kategoriji do 63 kg, a bio je dvadeseti nositelj. Mogu reći u zadnje dvije godine stalno nas prati ta neka crna rupa, stalno idemo na nekakve favorite, nikako se izvući iz tog nekog dijela, pa da nam se malo onako olakša put, nego je kompletno trnovit put do nekog uspjeha. Tako da na svakom na natjecanju moramo ići na još jednu vagu, na rendom, stalno smo mi izabrani, u kategoriji izaberu nekoliko sportaša, ovisi koliko ih ima u kategoriji, onda ti sportaši moraju ponavljati vagu dan prije borbe. Mi smo konstantno izabrani da idemo na takve vage. Kako je to sve krenulo u Tallinu, ja rekoh dobro hajde barem ne idemo na prvog nositelja, bit će lakše, a na kraju se ispostavilo da su svi nositelji ispali, osim tog četvrtog nositelja iz Španjolske koji je išao na Lucia i on je na kraju bio europski prvak. Lucio je u prvoj borbi pobijedio Grka, zatim je u drugoj borbi išao odmah na tog četvrtog nositelja. Imali smo dobru taktiku i sve, ali jednostavno nismo mogli to odraditi, Španjolac je stvarno bio bolji, nema se što reći i na kraju je on osvojio titulu europskog prvaka, tako da nismo imali tu šansu. Prošle godine na Svjetskom prvenstvu Matuzić je izgubio za medalju, on već ima europsku medalju u Sarajevu, tako da iskustva ima, jedino ovaj put nije se potrefilo. Što se tiče Sare Pejnović, ona je prvu borbu pobijedila protiv Makedonke i zatim je izgubila od odlične bugarske djevojke. Odlična je bila ta Bugarka, na kraju je poražena od prve nositeljice Turkinje i ona je osvojila  treće mjesto i brončanu medalju, dok je Turkinja bila na kraju prva. Tako da je to jedno iskustvo za Saru, možemo se nadati lijepim rezultatima od nje, to je kažem njena prva juniorska godina. Tako da evo imamo jednu lijepu selekciju, samo mi je žao što nismo uspjeli osvojiti medalju s Luciom u njegovoj zadnjoj juniorskoj godini, da smo uspjeli osvojiti neku medalju bila bi ispunjena moja očekivanja. Kažem, da je možda natjecanje bilo krajem godine, a inače zadnje dvije godine krajem godine bili su stvarno odlični rezultati, top. Formu dobro isplaniramo, a jednostavno nam fale turniri, gdje se nakon bazičnih priprema prilagođavamo, pa nam fale turniri i onda zapnemo. Zato je na kraju godine puno bolje ispalo nego sada ovako u ljetnom razdoblju, dok smo morali trenirati, a nismo imali nikakvog natjecanja da se oprobamo, da vidimo kako sportaši funkcioniraju nakon bazičnih priprema. Sportaši su trenirali cijelu godinu, znači nisu imali pauzu uopće, stanku nisu imali, dao sam jedan tjedan malo odmora. sportaš mora malo odahnuti. Zatim smo nastavili žestoko trenirati, bili smo i u Splitu kod Taekwondo kluba "Marjan", tako da smo imali cijelo naporno ljeto i evo ispalo je tako kako je ispalo.

Koliko je ustvari bitan ždrijeb na natjecanjima?

-Komentirao sam s trenerima u klubu, oni su mi rekli da zašto plačem, jer idemo na četvrtog nositelja, ne na prvog, drugog ili trećeg, ali prvi, drugi i treći su odmah ispali, znači, taj četvrti je ostao i baš nam se potrefilo da idemo na tog četvrtog nositelj i baš je on bio na kraju najbolji. Da, ždrijeb je bitan, potrebno je ono malo sreće, a ta sreća nikako da dođe i ja se nadam da će nam se to vratiti, ali ne na nekom nevažnom, nego na bitnom turniru, da nam se malo otvori, da nam sreća to omogući.

Cijelo ljeto bilo je radno, je li to znači da nije bilo godišnjeg odmora?

-Da, ljeto je bilo kompletno radno, na godišnjem nismo niti bili, ja sam nešto malo uhvatio nešto malo klinci. To gdje sportaši treniraju cijelo ljeto to mi nikako ne odgovara. To su sada uveli neko pravilo, evo već dvije godine da usred ljeta stave neka bitna natjecanja, to nije dobro za sportaše i to znači da se ne mogu odmoriti. Stalno su pod nekim pritiskom, znači kroz cijelu godinu non stop su neka natjecanja, seniorska, kadetska i juniorska, selekcije su stalno u pogonu nema ono više sezonski. Sada su natjecanja u prvom i u drugom dijelu sezone, ali i u sredini, a ta sredina meni nikako ne odgovara, morat ćemo se nekako drukčije organizirati da to uspijemo pohvatati, da smo u toku, samo mi fali što nema turnira, da se okušamo, da vidimo gdje smo, kako se ono kaže, da vidimo kako sportaši dišu.

Sada vas očekuje jedno veliko natjecanje, u razdoblju kada tebi odgovara, krajem godine, o čemu se to radi?

-Sada očekujemo to natjecanje, naime Lucio Matuzić i Petar Fičko kvalificirali su se i idu na Europsko U 21 prvenstvo za mlađe seniore koje će biti održano u prosincu u Rumunjskoj, to je na samom kraju godine i tu ćemo vidjeti kako stvari stoje. Nadam se da ćemo ostvariti ono što planiramo, samo da nam se ždrijeb potrefi. Imali smo 18 nastupa na europskim prvenstvima, u tih 18 nastupa osvojili smo šest europskih medalja, tako da je to jedan kontinuitet rezultata. Imamo ove godine četiri državna prvaka, znači mi smo dobro odradili prvi dio natjecanja, gdje su se svi kvalificirali koji su trebali, jedino kadeta Marka Fička nismo uspjeli kvalificirati na Svjetsko prvenstvo. Pošto su sada promijenili neka pravila, kadeti su sada po visini, ali Europska taekwondo federacija će vjerojatno sada 28. rujna donijeti odluku da li će biti natjecanje po kategorijama ili će vrijediti po visini, ako donesu odluku po kategorijama, onda će biti ponovo još jedan kvalifikacijski turnir, pa ćemo ga probati kvalificirati da ide na Europsko kadetsko prvenstvo, jer kažem, Marko Fičko je državni prvak, ali nije se kvalificirao na Svjetsko kadetsko prvenstvo, falio mu je jedan bod da uđe u reprezentaciju. To ćemo još jednom ponoviti, pa ćemo vidjeti, probat ćemo ga tu kvalificirati. Tako da smo imali ove godine odlične rezultate, znači Marko Fičko je bio kadetski prvak Hrvatske, Lucio Matuzić je juniorski i mlađi seniorski prvak države, Petar Fičko bio je mlađi seniorski državni prvak i Sara Pejnović je bila državna juniorska prvakinja. To su jako dobri rezultati, imamo dobru ekipu i sada samo treba raditi, a mi radimo, očekuje nas do kraja ove godine još nekoliko turnira, turnir u Sarajevu, "Croatia Open", "Belgia Open" i Cipar i onda ćemo nastupiti na tom Europskom prvenstvu za mlađe seniore, imamo još dosta posla. Niz je tih bitnih turnira, među njima su ta četiri velika.

Treba se dobro pripremiti, hoće li se u idućem razdoblju naporno raditi i bez odmora?

-Da, očekuje nas dosta posla, znači treninzi i dalje nema odmora nema, odmora nikakvog. Gledam gdje bi mogli neki odmor ubaciti, ali stvarno jednostavno nemamo gdje. Taj "Bosna Open" i "Galeb Open", koji će biti održan u Beogradu, stavljeni su mjesec dana ranije zbog Europskog kadetskog prvenstva. Pomaknuti su malo ranije, tako da inače je to još uvijek neko prijelazno razdoblje deveti mjesec, tu još nije bilo natjecanja tek se kretalo od 1. listopada, ove godine početak rujna i već je prvi turnir. Znači, morali ste raditi cijelo ljeto, mi inače imamo stanku u srpnju, dakle cijeli sedmi mjesec i krećemo lagano s bazičnim pripremama 1. kolovoza, a ove godine kažem, radimo već od šestog mjeseca čime je škola završila, imali smo tjedan dana pauze da se psihički i fizički odmorimo.

Sara Pejnović je bila na Europskom juniorskom prvenstvu, je li to nastavak onog tvog uspješnog rada s djevojkama, koje su išle na velika natjecanja?

-U zadnjem razdoblju baš se nekako pokrenulo da smo počeli raditi s dečkima i da su dečki izvukli situaciju. U posljednje tri, četiri godine veće rezultate ostvarujemo s dečkima, nego s djevojkama. Ali evo imamo sada u ekipi sestre Hrebac, Magdalenu Kolarić, Saru Pejnović i imamo sada i ove mlade curice što dolaze. Tako da imamo tu jednu žensku bazu i vraćamo se na stare staze slave što se tiče tog ženskog tima i vidjet ćemo što će sada to donijeti. Bitno je to da smo mi u kontinuitetu, to je meni bitno, da se radi kvalitetno, da nemamo nekih prevelikih oscilacija u radu i to je to. Vidi se da svake godine mi imamo državnog prvaka, potvrđujemo tu vrijednost ove godine, kada smo postali muški vice prvaci države, znači ekipno kod mlađih seniora. Uvijek nam to nešto malo fali, ali naš put od osnutka kluba do sada stalno je bio nekako trnovit, nikada nam ništa nije bilo poklonjeno. Mislim da je slatko kada sam na kraju pobijediš, kada ti nešto osvojiš i kad si imao takav put, meni je to puno slađe, nego da mi se pokloni, ali kažem baš ono malo da nam se koji put potrefi.

Imao si i kriznih razdoblja, no vidim da je to iza tebe, jesi li konačno zadovoljan?

-Bilo je svega, evo izašli smo iz tih kriza, nakon kiše svanulo je sunce, stvarno je svanulo i tako da sam zadovoljan sa svime. Kreće nova školska godina, kreću upisi u klub, opet sada sve ovo ispočetka, organizacija kluba samo pripremanje upisa nove djece. Nema problema s upisom djece. ali nisu baš svi toliko zainteresirani što se tiče rada i da bi se borili, više onako rekreativno. Većini roditelja je važno da djeca treniraju, mada ima dosta tu sportaša, koji su onako tehnički odlični, ali nemaju srce za odlazak na natjecanje, onda ne bi radio već razmišlja na neki drugi sport, pa ja ne dam da ode na neki drugi sport, nego da ostane pa možda kasnije se odluči. Pomalo to radim, ne znamo kako funkcioniraju djeca, pa oprezno radimo s njima.

Je li roditelji upisuju djecu u taekwondo zbog motorike?

-Pa dobro nije samo zbog toga, iako mi radimo jako puno s motorikom, mi smo poznati po tome, po tim motoričkim radionicama koje imamo dolje i tako da pretežno roditelji dovedu djecu zbog toga. To je prvi onaj prvi znak da ih dovedu, da djeca dođu, da treniraju, onda kasnije mi primijetimo da li je dijete zainteresirano, roditelji to prate, ali nema više da su roditelji preambiciozni, sve je po sistemu ako ide dobro, ako ne ide opet dobro. Tako da je roditeljima bitno da se djeca bave sportom i to je u redu, to je normalno, ali kažem sada mi gubimo na nekoj kvaliteti, jer više ne možemo izvući iz, ne znam, od 50 djece deset dobrih boraca i iz tih 10 izvučeš možda pet koji mogu konkurirati za neka ozbiljna natjecanja i od tih pet dobiješ dva, tri i koja su možda top da mogu osvojiti neku europsku ili svjetsku medalju. Više nije tako, sada od tih 50 možda dobiješ dva, koja su tu dobra i sada s njima tešeš, radiš dok se nešto ipak isteše.

Koliko ti u svemu tome pomaže suradnja s Taekwondo klubom "Marjan" iz Splita?

-Sada kada smo bili dolje proslavili smo deset godina suradnje, ima čak i više, jer idemo dolje od 2011. godine, dva do tri puta godišnje. To je odlična suradnja, to je lijepo prijateljstvo, oni su najbolji, oni su najmoćniji, to je tvornica, to se ne može s ničim usporediti, to je klub kakvog nema nigdje na svijetu, to što oni imaju to nema nigdje. Evo sada su došle i sada su dolje Amerikanke, došla je Jade Jones i još jedna isto olimpijska pobjednica, prepoznale su da je taj klub najbolji. Svi dolaze dolje i treniraju sa članovima kluba. "Marjan" ima toliki pogon i toliku energiju, oni stvarno tako rade da te jednostavno povuku. Ja sam baš komentirao dolje da je ta energija koja je unutra da je to od sestara Zaninović, one sa svojom energijom navukle su ostale. Ja to ne mogu ispričati kako oni to treniraju, koja je to vriska, koji je to žar, oni ginu, znaju zašto treniraju i jednostavno mentalitet njihov koji je taj dalmatinski dolje i oni "ubijaju". Na Europskom juniorskom prvenstvu u Estoniji osvojili su tri medalje. Imaju više europskih, svjetskih i olimpijskih medalja, nego cijeli hrvatski sport. Drago mi je što smo mi povezani sa njima i što su nam vrata uvijek dolje otvorena i možemo doći kad hoćemo i trenirati s njima.

Je li ta energija prešla na tebe?

-Je prešla je na mene, žalim samo što ne mogu jednostavno tu energiju prenijeti tu kod nas, nešto nam fali, ja govorim da je to do njih, do tog njihovog mentaliteta. Oni stalno govore o toj energiji, oni su svi toliko nabrijani i to na svakom treningu, nema tu da netko šuti i udara. Jednostavno to ne mogu izvući, mi smo tako ono povučeni, šutljivi, da ne mogu dobiti tu energiju, dođem do nekog većeg levela, ali jednostavno ne mogu to preslikati, da uspijem tu energiju zadržati ta grupa bi funkcionirala savršeno. Pa, ako ništa drugo barem ja odem kod njih napuniti baterije kada to sve vidim, a milina je za gledati kako se to treba raditi, stvarno je milina za vidjeti. Kada dođem tako napunjen s tom energijom i onda dogovaramo da tako treniramo, ali jednostavno ne možemo mi taj tempo pratiti. Oni se dižu prije škole ujutro, trening odrade već od 6 sati i 30 minuta, zadnji trening je u 14 sati i navečer se ne trenira. Oni su svoje sportske obaveze uskladili sa školskim obavezama.

Sigurno bi vam svima u klubu medalja na Europskom prvenstvu za mlađe seniore u prosincu u Rumunjskoj bila veliki poticaj za rad, kakvo je tvoje razmišljanje?

-Vidjet ćemo, bio sam s Petrom Fičkom ovo ljeto u Velikoj Britaniji na turniru "British Open", on je bio drugi tamo. Petru je ovo sada druga seniorska godina, a Luciu Matuziću tek prva. Nadam da će nam taj drugi dio sezone biti puno bolji, samo da nam se malo potrefi. Seniorska medalja ipak je vrednija od juniorske. Petar Fičko najbolje rezultate ostvaruje u drugom dijelu sezone.