Ivana Kaleb Vuletić: Mojih 10 godina u Aquatici

Ivana Kaleb Vuletić u Aquatici je od prvoga dana. Točnije, i prije prvog službenog početka rada Aquatike, dok je JU Aquatika bila još u prostorima Grada Karlovca i čekala dovršetak objekta i dolazak prvih stanovnika. Voditeljica Službe za marketing Aquatike se prisjeća da je to bilo mjesec dana prije dolaska ostalih kolega kada je s ravnateljicom Margaritom Maruškić Kulaš gledala što, gdje i kako. „Na samom početku su to bile uobičajene početničke boljke i pitanja: kako će sve to izgledati, tko će nam doći, s koje strane će se ulaziti, kako napraviti najbolje u ovom prostoru. To prvo razdoblje je bilo baš turbulentno i izazovno, s puno nedoumica, ali opet je, s druge strane, bilo super, jer smo mogli definirati kako će prostor izgledati i živjeti.“, prisjeća se Ivana. Dodaje kako je već tada bilo puno pitanja pa su razmišljali i o tome hoće li raditi kao ostali interpretacijski centri ili muzeji koji jedan dan u tjednu ne rade, ali odluka je brzo pala. „Razmišljali smo o tome zašto ne bismo radili kad ionako sva ova oprema mora raditi. Mislim, ribe ne znaju da je ponedjeljak, one moraju dobiti hranu, pumpe moraju raditi... I tako smo odlučili da je najbolje da radimo svaki dan u tjednu.“, prisjeća se Ivana.

Tim koji je udahnuo život prostoru

U novoj, mladoj ustanovi svi su bili doslovno „svi za jednoga, jedan za sve“, radilo se u ugodnoj, pravoj obiteljskoj atmosferi, s voljom i srcem. U takvom okruženju su brzo stigli odlični rezultati. „Prvi veliki uspjeh je bio kad je Aquatika u prvih 12 mjeseci rada imala 100.000 posjetitelja, što je bilo puno više nego projektom procijenjenih 40.000. Na kraju je bio lijep osjećaj premašiti sva očekivanja, naročito jer je na početku bilo, kako bih rekla, dosta skepticizma i pitanja poput - što će nama akvarij, tko će doći gledati ribe koje su sve iste i gledamo ih svaki dan u rijekama? A onda kad je krenulo, kad se potvrdilo da je to ipak jedna kvalitetna priča, da ljudi ne dolaze samo vidjeti ribe nego pričamo priču o cijeloj rijeci, od izvora do ušća, o endemskim vrstama koje ljudi nemaju priliku vidjeti u prirodi, da potičemo očuvanje prirode, čuvamo bioraznolikost i da se toliko toga može ispričati - od ledenog doba do toga zašto Hrvatska uopće ima toliko puno slatkovodnih vrsta riba, ali i da ih je potrebno čuvati, pa do živih fosila, naših jesetri, kojima se svi oduševe! Tu smo dobili zamah i oni koji na početku nisu bili spremni surađivati s nama počeli su se javljati. Znači, od prvih inicijalnih 10 do 15 dobavljača iz cijele naše županije koje smo jedva uspjeli nagovoriti, danas sve više dobavljača nama nudi suradnju.“, priča Ivana. Sretna je jer se danas svi ponose Aquatikom i velikim priznanjem smatra kada prijatelji, kolege, poznanici svoje goste obavezno vode u Aquatiku. „Na kraju je stvarno došlo do toga da smo prerasli, ne samo lokalne, nego i nacionalne okvire. Dolaze nam i ljudi iz drugih zemalja. Aquatika je postala ponos našega grada.“, s osmijehom kaže Ivana ponosna jer danas upravo Karlovčani vole doći u Aquatiku.

Za djecu mjesto susreta, za turiste poseban doživljaj

Klasična promocija Aquatike za Ivanu je značila drugačiji pristup marketingu, ulazak u područje znanosti, edukacije i suradnje sa školama, profesorima, kao i prilagodbu učenicima kojima je dolazak u Aquatiku dodana vrijednost i omogućuje im lakše učenje. „Naši vodiči tu rade odličan posao“, kaže Ivana i dodaje da često dobiju pozitivne povratne informacije od profesora, ali i pozive da predstavnici Aquatike dođu u škole. Naravno, najčešći gosti su obitelji i djeca, ali posjetitelji, posebno ljeti, dolaze iz cijeloga svijeta – nekoga privuče video na društvenim mrežama, netko posjeti Karlovac i zadrži se u Aquatici ili vidi reklamu na autoputu prema moru. Što ih najviše iznenadi? „Na početku su nam često govorili da su se iznenadili koliko je sve čisto. To nas je uvijek iznenadilo, jer svi tako funkcioniramo, brinemo o ovom prostoru. Jednom prilikom smo ugostili novinara iz Njemačke. Bili smo na šetnici i ja sam se sagnula i pokupila papirić, a on mi je nakon toga rekao: „Znate, vidim da vama ovo jako puno znači i da vi ovo radite baš sa srcem.“ Rekao je da se vidi se da nam je stalo i do prirode, i do grada, i do svega. To me baš iznenadilo jer nama je to nekako prirodno. S druge strane, posjetitelji jako vole kad dođu pa kažu da izgleda europski, izgleda svjetski.“, ponosno priča Ivana.

Najveća vrijednost – priča Aquatike

„Osim činjenice da u slatkovodnom akvariju nema šarenih, tropskih ribica, Aquatika ima jednu posebnu vrijednost, a to je da pričamo priču“, kaže Ivana i nastavlja: „Mi educiramo ljude o našoj kulturnoj baštini, bioraznolikosti naših slatkovodnih ekosustava, upoznajemo ih kako jedna rijeka izgleda, tok po tok, s endemskim vrstama koje žive samo na jednom uskom području i nigdje drugdje u svijetu, i koliko je važno, primjerice, za kapelsku svjetlicu koja živi kod Ogulina da se ne zagadi Šmitovo jezero, jer inače više ne bismo imali tu vrstu. Mislim da je upravo to najveća razlika – te dodatne priče i jedno dodatno iskustvo koje naši vodiči pružaju.“ I upravo ta priča motiv je mnogima posjetiteljima i turistima da dođu u Karlovac, a iz Aquatike onda stanu na Foginovo kupalište, vide parkove, Vrbanićev perivoj, Arboretum... „Mislim da se tu zaokružila turistička ponuda grada Karlovca, što je bila jedna od inicijalnih ideja nastanka Aquatike – da se Karlovac vrati na turističku kartu Hrvatske.”, zaključuje Ivana Kaleb Vuletić uz poruku da su u tome dobrim dijelom uspjeli i da će svakako nastaviti raditi i dalje!

Što bi svatko trebao ponijeti iz Aquatike?

Ivana Kaleb Vuletić: Informaciju da imamo najviše slatkovodnih vrsta riba u Europi.

Tri riječi koje opisuju Aquatiku.

Ivana Kaleb Vuletić: Bioraznolikost, slatkovodni i edukacija.

Najdraža rečenica koju si čula u Aquatici?

Nisam znala da toliko toga živi u našim rijekama. Sada ću drugačije promatrati prirodu.