Prvi Karlovački

Ivan Mikšić, osnivač Tvornice turbina Karlovac: Napisao sam monografiju o 30 godina TTK koja je puno više

Autor: Ksenija Begović

09.09.2021

Karlovac

Tu je povijest moje obitelji, povijest Karlovca i povijest Jugoturbine. Na pisanje su me potakle druge knjige koje su na tu temu objavljivane u Karlovcu posljednjih godina, ističe Mikšić

Tvornica turbina Karlovac jedna je od karlovačkih tvrtki nastala nakon raspada bivše Jugoturbine, a firma je koja je opstala bez većih potresa 30 godina. Jedan od osnivača, a kasnije i jedini vlasnik TTK Ivan Mikšić kazao je da je tvrtka registrirana 15. svibnja 1991. godine.

Bilo je to predratno vrijeme, ali Mikšić kaže da nije očekivao da će rata zaista i biti, a bilo je to i vrijeme kad se iz jednog posve drugačijeg tipa ekonomije prelazilo na tržišnu, no vlasnik TTK je smatrao da će se znati prilagoditi i tim uvjetima.

Gledao sam kako druge firme vani imaju organiziranu proizvodnju, a vidio sam u Jugoturbini da je to sporo i tromo zbog velikog sustava i komplicirane organizacije. Smatrao sam da se može brže i da možemo biti konkurentniji kao što su to male zapadne europske firme. Imao sam želju i vidio sam da mogu i znam pa sam odlučio osnovati privatnu firmu i moram reći da se nisam bojao. Tad je omogućeno stvaranje privatnih firmi za male novce. Točno se sjećam da je to tada 8.000 hrvatskih dinara koštala taksa. Jugoturbina se u to vrijeme urušavala, došao je ABB i mnoga su se moja razmišljanja primijenila kad sam vidio kako je ABB nastupio. To je bila prava osvajačka firma. Svi smo mi očekivali sasvim drugačiji pristup kad je dolazio strani kapital. Puno se pričalo, obećavalo, ali vidio sam da je to velika obmana i da su te firme vrlo agresivne i da hoće uzeti što god mogu. I domaći su poduzetnici učili od tih istih i takvo ponašanje dobrim dijelom vlada danas u Hrvatskoj, rekao je Mikšić.

Kad danas pogleda unatrag tih 30 godina koliko je vodio TTK Mikšić, ali i kad pogleda i okruženje smatra da je danas moglo biti i drugačije.

Drugačije sam sve zamišljao. Mislim da sam sa svojom firmom mogao puno više postići nego što imamo sada, s obzirom na prilike koje su nam se pružale, na naše reference i našu tradiciju, iskustvo i znanje. Nismo iskoristili sve što smo mogli niti kao društvo i niti kao država.

Prilikom osnivanja firme zamisao je bila da že se baviti projektiranjem i inženjeringom, ali rat je osujetio te planove pa su se okrenuli brodogradnji.

U to je vrijeme jedino funkcionirala brodogradnja i u ratu i poslije rata radilo je svih pet brodogradilišta i radili su sve za izvoz. Jugoturbina je vrlo malo radila za brodogradnju. Radila je dizel motore, pumpe i turbine, ali je postojalo niz drugih proizvoda koji su se uvozili. Iskoristio sam poznanstva sa svojim kolegama sa Strojarskog fakulteta u Zagrebu kojih je bilo u svim brodogradilištima. Tako smo ušli u razvoj razne brodske opreme i ušli smo u sva brodogradilišta. Mi smo ono što se uvozilo mogli napraviti bolje i jeftinije, zato smo napravili puno inovacija i novih proizvoda, jer je hrvatska brodogradnja u to vrijeme radila za izbirljive europske kupce brodova. Nije bilo lako da nas ti kupci prihvate, ali mi smo se dokazali i opravdali povjerenje što nam se i danas dijelom vraća,  jer nas brodovlasnici traže da isporučimo zamjenske dijelove i proizvode.

Onda se urušila i brodogradnja, a TTK se okrenuo proizvodima za energetska postrojenja. No, po Mikšiću, velika šteta nastala gotovo nestankom brodogradnje je i u tome što je propalo niz tvrtki koje su radile za brodogradnju. S druge strane, kaže, došlo je do manjeg interesa za tehničke studije, osobito strojarstvo, a to je struka koja je bitna u bilo kojoj grani industrije pa do komunalnog sustava. To nije slučaj sam u Hrvatskoj, dodaje, nego i šire.

Struka pomalo nestaje i u svijetu. Sve više se nude i prodaju proizvodi manjeg roka trajanja i kvalitete. Nekad su se brodovi gradili da traju 30, 40 godina, a danas je brod maksimalno 10 godina u upotrebi, jer ga inovacije na svim poljima ubrzo pretvore u stari proizvod.

Ivan Mikšić je u povodu 30 godina rada TTK izdao i knjigu. No, nije to samo monografija koja prati razvoj tvrtke, nego kako sam kaže, to je puno više.

Tu je povijest moje obitelji, povijest Karlovca i povijest Jugoturbine. Na pisanje su me potakle druge knjige koje su na tu temu objavljivane u Karlovcu posljednjih godina. Vidio sam u tim knjigama da su mnoge povijesne činjenice prešućivane, a koje su se dogodile. Odlučio sam da uz povijest Jugorutbine spomen sve događaje koji su direktno ili indirektno utjecali ili bili povezani s Jugoturbinom i moja obitelj, prijatelji, moji susjedi i znanci pa sam to povezao sa događajima koje sam ja zapamtio ili sam čuo od moje majke susjeda i rodbine, a to je povijest Karlovca od 6. svibnja 1945. i sve što je napisano je dokumentirano, ništa nije izmišljeno. Knjigu sam napisao i da bi naše mlade radnike upoznali s kratkom poviješću Karlovca, od osnutka kako se razvijao kroz države koje su bile u povijesti do danas, a to je prigodni poklon našim poslovnim partnerima.

Može se kupiti u Paviljonu Katzler, u Školskoj knjizi i u Lin trgovini na tržnici. Košta 200 kuna, ali vrijedi puno više, istaknuo je Mikšić.

Knjiga je tiskana u nakladi od 500 komada, Mikšić napominje da nije imao pomoć u pisanju što se tiče povijesnog dijela koji se odnosi na njegovu obitelj i kratke crtice iz povijesti grada, dok je Damir Schiller zaslužan za dio koji se odnosi na razvoj novih proizvoda u TTK. Knjigu je uredio Josip Jurčević.

Uvijek su se prigodno izdavale monografije. Primjerice Jugoturbina ih je izdala četiri i sve veće tvrtke su to radile da se vidi razvoj tvrtke, proizvoda, kadrova odnos kako je firma napredovala, a ja sam iskoristio i priliku da napišem u kojim okolnostima sam ja živio kad se ta moja firma stvarala i da napišem i o okruženju mog školovanja i kako sam došao do ovog što imam danas.