Ivan Delić o nasilju nad osobama s invaliditetom

Pojave različitih oblika nasilja u društvu profesionalni su izazov mnogim znanstvenim disciplinama i stručnjacima, posebice kada se radi o osjetljivim skupinama kao što su osobe s invaliditetom. Stručnjaci zaposleni u sustavu podrške osobama s invaliditetom tijekom svog rada nerijetko se susreću s problematikom nasilja. Nažalost problematika nasilja nad osobama s invaliditetom često ostaje neprepoznata, a time i nesankcionirana, odnosno često počinitelji ne budu kažnjeni.

Nasilje nad osobama s invaliditetom manifestira se kao psihološko, financijsko, seksualno, strukturno, tjelesno, zanemarivanje, manipulacija farmakološkim sredstvima i ortopedskim i drugim pomagalima . Žene s invaliditetom u dvostruko su većem riziku da dožive nasilje nego one bez invaliditeta kažu dostupna istraživanja nasilja.

Razlozi povećane ranjivosti tj. vulnerabilnosti osoba s invaliditetom temelji se na većoj ovisnosti o drugima, uvjerenju da moraju udovoljiti zahtjevima drugih, nametnutoj pasivnosti, strahu od institucionalnog smještaja, prihvaćanju nasilničkog ponašanja kao uobičajenog, poimanju sebe slabim i bezvrijednim, izolaciji, izostanku znanja i senzibiliziranosti o nasilju, nemogućnosti bijega, financijskoj ovisnosti o počinitelju nasilja, korištenju invaliditeta osobe kako bi ju se dodatno ponizilo tijekom čina nasilja, umanjivanju krivnje počinitelja nasilja od strane žrtve s invaliditetom te niskoj senzibiliziranosti o specifičnostima nasilja nad osobama s invaliditetom od strane pružatelja pomoći ako do nasilja dođe.

Konvencija o pravima osoba s invaliditetom obvezuje države potpisnice da moraju osigurati odgovarajuće oblike pomoći i potpore osobama s invaliditetom koje su bile žrtve nasilja, s osobitim naglaskom na preventivne programe te da najranjiviji članovi društva budu zaštićeni od nasilja. Također podaci pokazuju trend da je učestalost zlostavljanja i nasilja nad osobama s invaliditetom znatno viša kod onih s težim invaliditetom. Zato postoji obveza država na provedbu politika i zakona kako bi se osoba s invaliditetom zaštitilo od nasilja, senzibiliziralo i kako bi im se osigurala podrška ako jesu žrtve nasilja.

U Hrvatskoj se, kao mjere zaštite osoba s invaliditetom propisuje organizacija i ciljano obrazovanje te usavršavanje policijskih i pravosudnih službenika u svrhu prilagodbe procesa svjedočenja i drugih sudskih postupanja. Potiče se organiziranje seminara u cilju osnaživanja osoba s invaliditetom za borbu protiv svih oblika nasilja, dostupnost informacija o zaštiti od nasilja putem medija, podizanje razine svijesti djelatnika u institucijama koje skrbe o osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju, zabrana zlostavljanja i nasilja te uklanjanje stereotipa o oštećenju kod osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju kao mogućeg uzroka nasilja.

Svim navedenim aktivnostima želi se potaknuti na promišljanje o ulozi stručnjaka u zaštiti osoba s invaliditetom od nasilja, o najčešćim pojavnim oblicima, načinima kako se na nasilje reagira, te se time potiče prevencija. Podizanje razine svijesti kroz razne vidove edukacije ali i senzibilizacije javnosti je bitan korak u tom smjeru.

Sada ću se malo osvrnuti na najčešće pojavne oblike nasilja nad osobama s invaliditetom.

Financijsko nasilje. Često se odnosi na klasičnu krađu, odnosno razbojništvo. Ali profinjenija metoda odnosno sofisticirana je kada se osoba kontinuirano financijski potkrada ili je se manipulacijom ili prijetnjom prisili da raspolaganje novcem ili imovinom prepusti drugoj osobi. Kod klasične krađe je velika šansa da počinitelj bude pronađen te sankcioniran, dok su drugi najčešći slučajevi teže dokazivi.

Tjelesno nasilje nad osobama s invaliditetom. Razlozi tjelesnog nasilja mogu biti višestruki; često to mogi biti obiteljske svađe ili nesuglasice oko imovinskih pitanja, jedan postotak nasilja može biti bez jasnog povoda, kada počinitelj nasilja koristi očitu fizičku premoć, a ponekad može biti iživljavanje jače osoba nad slabijom, pogotovo ako su dulje vrijeme zajedno, odnosno, postoji kontinuitet odnosa.

Seksualno nasilje nad osobama s invaliditetom. Ovaj vid nasilja predstavlja najgori način primjene sile i nasilja nad osobama s invaliditetom, a nažalost, često je i teže dokaziv, pogotovo ako je od počinjenja nasilnog čina prošao dulji vremenski period, pa nema materijalnih dokaza za krivnju počinitelja. Ta vrsta kriminaliteta je općenito najskriveniji vid nasilja, koji se rijetko prijavljuje a time rijetko procesuira. Kod seksualnog nasilja je bitna komponenta fizičke snage, koja je u ovom kontekstu također višestruko na strani počinitelja, odnosno na štetu žrtve.

Psihičko nasilje nad osobama s invaliditetom. Ovaj dio nasilja ima nekoliko najčešćih konteksta; ako se radi u grupi često su počinitelji međusobno povezani te se međusobno potiču ili nagovaraju pasivne članove grupe na psihičko ponižavanje žrtve. Drugi vid je psihičko nasilje pojedinca prema žrtvi. Iako  nema fizičkih ozljeda psihičke ozljede mogu biti čak više devastirajuće i ponižavajuće za žrtvu. I posljednje, ali ne na zadnjem mjestu je nasilje putem različitih internetskih platformi, odnosno društvenih mreža. Kod potonjeg ipak postoji određena mogućnost dokazivanja nasilja, ako se sačuvaju poruke ili snimke maltretiranja a zadnja mogućnost je blokiranje pojedinih online nasilnika od strane same žrtve. Ovaj vid nasilja također može biti dugotrajnog karaktera i često proći nekažnjen od strane društva.

Prevenciju nasilja treba raditi na državnoj razini jačanjem sigurnosti i povećanjem standarda te multidisciplinarno i multisektorski s naglaskom na istraživanja, edukaciju, preventivno djelovanje i senzibilizaciju stručnjaka, osoba s invaliditetom i zajednice. U ovom kontekstu je svakako bitno naglasiti ideju stalne senzibilizacije javnosti; s jedne strane zbog širenja svijesti o pravima žrtava, zatim zbog širenja poruke o kažnjivosti nekih djela, a jedno i drugo podiže na jednoj razini i prevenciju.

Nasilje nad osobama s invaliditetom je društveni problem kojemu se sve aktivnije pristupa, poglavito u državama EU ali i razvijenih demokracija. Nasilje nad osobama s invaliditetom pojavljuje se u različitim oblicima često je počinjeno od različitih osoba. Teško ga je identificirati zbog niza razloga, te često nažalost ostaje neprepoznato pa time nedovoljno procesuirano, odnosno kažnjivo.

Gdje potražiti pomoć?

Kako se dade zaključiti, nasilje a posebice prema osobama s invaliditetom je zaista veliki  problem na kojemu intenzivno trebamo raditi kao zajednica. Kako bi spriječili rast nasilja i zaštitili žrtvu potrebna je međusektorska pomoć i suradnja svih institucija, zdravstvenih djelatnika, djelatnika u ustanovama socijalne skrbi, osoba u odgojno-obrazovnim ustanovama, humanitarnim organizacijama ili organizacijama civilnog društva, ali i svih drugih osoba koje u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja a koji će reagirati i prijaviti policiji ili državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u za koje su saznali. Na internetu postoje kontakt brojevi svih institucija ali I službi kao što su razni telefoni za osoba s invaliditetom žrtve nasilja, ali I za žrtve nasilja općenito.