Prvi Karlovački

Ivan Banjavčić kao „luđak s novom idejom“

Autor: Marta Marinović

29.05.2020

Karlovac

„Čovjek s novim idejama luđak je sve dok ta ideja ne uspije“ rekao je Mark Twain jedan od najpoznatijih američkih pisaca 19. stoljeća. U isto to vrijeme počinje se razvijati politička karijera političara koji će obilježiti karlovačku povijest kraja 19. stoljeća i početka 20. stoljeća.

Ivan Banjavčić rođen je 29. svibnja 1843. u Bariloviću kraj Karlovca. Svoje političke ideje razvija tijekom studija prava gdje se upoznaje s idejama Ante Starčevića. Povratkom u Karlovac počinje se baviti lokalnom politikom. U tom trenutku Karlovac je grad s dugom narodnjačkom tradicijom kao jedan od središta Ilirskog preporoda. Ivan Banjavčić kao mladi pravnik mogao se prikloniti idejama politički dominantnije strane ili uzeti ulogu „luđaka“, kako je rekao Mark Twain, i pokušati uspjeti s njom.

Već 1877. ulazi u karlovačku gradsku skupštinu i u njoj se zadržava preko 30 godina. Usporedno s tim rastao je njegov  utjecaj na mnogim poljima. U gradu Karlovcu u vrijeme načelnikovanja Janka Štancera 1880-ih godina postaje podnačelnik. Rastao je time utjecaj pravaških ideja u Karlovcu, ali i uloga Ivana Banjavčića u stranci na razini Banske Hrvatske.

Karlovac prvi put dobiva svog pravaškog saborskog zastupnika na izborima 1887. Banjavčiću je to bila prva kandidatura na izborima u Karlovcu, što  pokazuje određeno nenametljivo djelovanje kroz cijelu političku karijeru. Iako je bio najpoznatiji karlovački pravaš kandidaturu u svom izbornom kotaru prepustio je Franu Folnegoviću 1884. Slično je djelovao i po pitanju mjesta karlovačkog načelnika. Kao najprepoznatljiviji karlovački političar još od sredine 1880-ih na to mjesto mogao je doći i prije 1903. godine. U tome su ga priječili loši odnosi s banom Khuenom Hedervaryem, ali i njegova spremnost da za poziciju načelnika podrži Janka Štancera, a od 1896. prvog načelnika pravaša – Josipa Vrbanića.

Iste godine kada dobivaju svoj prvog načelnika, karlovački pravaši osnivaju ogranak Stranke prava u svom gradu. Još jednom Banjavčić sebe stavlja u drugi plan i zbog mnoštva drugih obaveza sve pozicije prepušta drugim karlovačkim pravašima.

Na funkciju karlovačkog načelnika dolazi 1903., iste godine kada su Banija i Švarča pripojene Karlovcu. U periodu do 1908. kada odlazi s te funkcije, grad se prostorno i gospodarski dodatno razvio. Kao najveći projekt treba istaknuti „dolazak“ električne struje, koju je Karlovac dobio prije Zagreba. Banjavčić se založio za izgradnju hidroelektrane na Kupi, tzv. Munjara kraj Ozlja 1908. godine.

S mjesta načelnika odlazi nakon svađe s dotadašnjim stranačkim suradnicima koji su prosvjedovali zbog njegovog prijema bana Pavla Raucha. Iako je dobio ponudu da se ponovno kandidira za načelnika on to odbija, a u politici ostaje samo putem Sabora. Zadnji put je izabran 1910., ali u izbornom kotaru Jastrebarsko. Umire 1913. u njemačkog gradu Heidelbergu.

Iako je došao kao „luđak s novom idejom“, njegova ideja je uspjela, a Karlovac sve do raspada Austro-Ugarske ostaje pravaška utvrda. Ono što je još bitnije, Banjavčić trajno ostaje jedan od najznačajnijih karlovačkih političara i gradonačelnika u novijoj povijesti. (Marko Vladić)

 

Autor: Marta Marinović