Kulturno umjetničko društvo "Frankopan" Bosiljevo

"Isključivo njegujemo zavičajni ples i zavičajnu pjesmu, pjesme i plesove općine Bosiljevo"

VIŠE IZ RUBRIKE

Čuvari tradicijskih običaja

KUD "Frankopan" djeluje 22 godine i nositelj je kulturnih aktivnosti na području Bosiljeva i čuvar tradicijskih običaja, pjesama i plesova bosiljevačkog kraja

Kulturno umjetničko društvo "Frankopan" Bosiljevo osnovano je u listopadu 2000. godine i nedavno je obilježilo 22 godine uspješnog rada. Društvo je osnovano sa ciljem očuvanja tradicijskih pjesama, plesova i glazbe bosiljevačkog kraja. KUD "Frankopan" promovira svoje Bosiljevo diljem Hrvatske, a i izvan granica. Društvo sudjeluje u svim kulturnim i vjerskim događanjima na području Bosiljeva, ali i šire, a redovno sudjeluju na Smotri izvornog folklora Karlovačke županije "Igra kolo" u Ogulinu. O radu društva razgovarali smo s predsjednicom Katicom Dubravčić, voditeljicom sekcija Barkom Gorišek Grubić i članicom društva Radojkom Kudak.

-Osnovani smo u listopadu 2000, godine, nedavno smo obilježili 22 godine. To je bilo na inicijativu pet članova, koji su osnovali KUD, ime smo dobili po našem prekrasnom dvorcu Frankopan u Bosiljevu, koji nažalost još nije obnovljen. Imamo trenutno trideset članova, od kojih su 22 aktivna, a ostali su potporni. Imamo tri sekcije plesnu, tamburašku i pjevačku. Od toga imamo osam mladih curica koje još idu u osnovnu školu i dva mlada dečka u tamburaškoj sekciji, jedan svira prim, a drugi harmoniku. Imamo svoje prostorije za probe, gdje nam je i zavičajna etno zbirka, a probe imamo i u Vatrogasnom domu Bosiljevo, gdje je veći prostor. Teško je doći do novih članova, jer je na našem području sve manje ljudi, a pokrivamo kao KUD cijelo područje općine Bosiljevo, do granice sa Slovenijom. Najmlađi član KUD-a ima sedam godina, a najstarija je Barka Gorišek Grubić, koja ima 81 godinu. Što se tiče financiranja KUD-a, Općina Bosiljevo nas financira, oni nam daju sredstva i imamo nešto donatora. Dosta ljudi iz Bosiljeva otišlo je u Kanadu i oni dođu po ljeti u Bosiljevo i oni su nam dobri donatori. Jedan Bosiljevčanin, koji živi u Kanadi, dao nam je novac za bas. Iseljenici dođu ljeti u Bosiljevo i veseli su što naš KUD čuva običaje, tada se i dosta družimo, kazala je predsjednica KUD- a "Frankopan" Katica Dubravčić.

Od kada društvo postoji posebno važnu ulogu za njegov rad imaju učiteljice iz Osnovne škole Bosiljevo. One učenike usmjeravaju prema društvu i na taj način se pomlađuje članstvo. Problemi nastaju kada djeca završe osnovnu školu i krenu u srednju, a posebno kada odu na studij. U društvu su i dalje aktivne dvije bivše učiteljice Barka Gorišek Grubić i Radojka Kudak.

-Učitelj je nositelj svega, tako smo ja i Radojka kao učiteljice dosta toga odradile, Radojka se kasnije priključila, a ja sam bila jedan od pet osnivača kluba, uz mene još je živa samo jedna osnivačica, ostali su pokojni. KUD "Frankopan" promovira Bosiljevo u cijelo zemlji, a i izvan Hrvatske. Za Bosiljevo se nije znalo, jer je ono smješteno kao neko slijepo crijevo, Bogu iza nogu. Život je uvijek bio težak, to je kraj koji nije ravničarski, to je brežuljkasti kraj, ljudi su se bavili poljoprivredom onoliko koliko njima treba, istaknula je Barka Gorišek Grubić.

Kako se skromno i teško živjelo, tako su i nošnje bosiljevačkog kraja vrlo jednostavne. Barka Gorišek Grubić predstavila je nošnje ovog kraja, a koje čuvaju i njeguju članovi KUD-a "Frankopan".

-Nošnje našeg KUD-a su jednostavne, siromašne, ali lijepe, jer su bijele. Istaknula bih dvije ženske nošnje, to su svečane i radne. Radne nošnje su bile obične kiklje, dakle, to je nešto kao šos s faldama, preko toga su se zakrivale ili običnim fertunom, šarenim ili tamnim ili kakvim zastorom domaćeg platna. Tada se sijala konoplja, dakle, platno izričito domaće. Od lana su bile svečane kiklje, a od konoplje radne kiklje. Svečane kiklje izrađene su od lanenog platna, to je mekanije platno i one su ukrašene otraga s rubićima, a iznad rubića je postavljena štepka, to jedan vrlo jednostavan vez, rekli bi kvadratić do kvadratića. Preko kiklje dolazi fertun, svileni, ako je mašni, za k maši ili obični od običnog platna. Na fertunu nema ukrasa, jedino, ako je netko imao neke čipke ili rečeno po bosiljevački špice, onda je to bilo našiveno na fertun i na džepić. Gore su nosile opleča, koja su također bila sašivena od domaćeg platna i sada, kako je koja mogla imala je ukrašeno oko rukava s istom tom štepkom kao i kiklja, isti konac u boji. Jedini ukras preko svega toga bio je jedan trak, svilena traka, pa kakva je bila štepka na kiklji, ako je bila plava, onda je i trak bio plavi, ako je bila žuta, onda je i trak bio žuti. Posebna nošnja nosila se na najsvečaniji dan, a to je bilo Tijelovo. To je nošnja koja je bila sva bijela, potpuna bijelina i zvala se tuckina, tako su je zvali, ne znam što to znači, ali tuckina. Oglavlje je bilo začešljana kosa uz glavu s eventualno napravljenim caklima ili smotana kosa otraga u krug pa ukrašena s jednim lijepim češljem. Mlade snahe nosile su poseban rubac. Dakle, to je začešljana kosa otraga uvijena u jedne, oni su to rekli rogići i to je prekriveno crvenim rupcem s bijelim štrencima. Starije gospođe, ovako kao ja, nosile su rubac, a to su bili smeđi rupci, boja kave, žutkasti, rozi, uglavnom rupci koji su došli iz Kanade. Nošnje su se naše mijenjale, u 19. stoljeću su bile dugačke, do gležnja, a nakon toga u 20. stoljeću, kada su naši ljudi iz Kanade i Amerike slali doma novce, žene su jednostavno pribjegle lakšem održavanju nošnji pa su ih podigle. Skratile su ih do pola lista, više nisu bile tako dugačke, možete misliti, selo, blato, a to tako dugačko i sve bijelo, kazala je Barka Gorišek Grubić.

Muške nošnje u Bosiljevu jakosu jednostavne, voditeljica sekcija KUD-a "Frankopan" Barka Gorišek Grubić predstavila je i njih.

-Muške nošnje su jako jednostavne, muški su imali gaće od domaćeg platna, imali su rubaču, a na glavi su imali kriljak, ako je tko imao traku crven, bijel, plav dobro, ako ne opet dobro. Na nogama su nosili opanke, isto kao žene opančiće, ali već u 20. stoljeću to se gubi. Oni prelaze na cipele, ali one jednostavne, obične, na žniranje. Mi u KUD-u imamo četiri originalne nošnje te dugačke, dvije ženske i dvije muške, rekla je voditeljica sekcija Barka Gorišek Grubić.

Nešto više o tradicionalnim običajima u tom kraju kazala je članica KUD-a i bivša učiteljica Radojka Kudak.

-Običaji su u našem kraju vjerski i narodni. Počela bih od proljeća. U proljeće počinju radovi oranje, sijanje, sjetva i to se prije radilo s konjima i volovima, no sada se to radi s traktorima. Tada dok su bili konji i volovi ljudi su išli jedni drugima pomagati i pomagali su tako da bi lakše obradili tu škrtu zemlju. Krumpir su sadili pod motiku i trebalo je više ljudi, po deset ljudi je bilo na njivi, da bi posadili krumpir, uglavnom svi su se okupljali i jedni drugima pomagali. Što se tiče vjerskih običaja, za Uskrs kao kod svih drugih domaćice su kuhale šunku i pripremale košarice za blagoslov, uz šunku tu su se stavljale kobasice, jaja, orihnjača, makovnjača, sve da se posveti u crkvi. To je bio veliki običaj, tradicija, to se i danas poštuje, kao što se i prije. Nakon Uskrsa, dolazi Vidovsko proštenje, gdje se okupljalo jako puno ljudi, čak su iz Kanade ljudi dolazili za Vidovsko proštenje i svi koji žive izvan Bosiljeva na taj dan su došli u mjesto. Svi su se našli u crkvi i nakon održane mise vraćali su se svojim kućama, tu se jelo i pilo i veselilo, navečer su svi išli u Vatrogasni dom, prije se zvao Zadružni dom, gdje su se održavale zabave, tu se pjevalo i plesalo do kasno u noć. Nakon doga dolazi Tijelovo, za Tijelovo se većina ljudi, čak i sada, oblači u narodne nošnje i idu u crkvu, među njima obavezno i članovi KUD-a "Frankopan" i stari i mladi članovi. Svi idemo na Tijelovo u crkvu. Procesija ide od crkve kroz mjesto, ako je lijep dan, a ako je kiša onda se kreće oko crkve. Imamo četiri postaje, gdje se kod svake postaje zastane i moli. Male curice nose košarice i u njima latice s ružama i bacaju ih oko svake postaje, nakon toga ulazi se u crkvu gdje je sveta misa, istaknula je Radojka Kudak.

Prije se dosta uzgajala konoplja, koja je puno značila za sva domaćinstva, i u Bosiljevu se uzgajala konoplja, oko koje je bilo dosta posla.

-Kako je prije bilo, u jesen tukla se konoplja, koja je pobrana u sedmom mjesecu, onda su je vozili u Kupu na namakanje 21 dan, nakon toga su konoplju odvezli doma i stavili je sušiti. Kada se je konoplja osušila, išli su je tući. Dvije djevojke ili mlađe žene stajale su na stupi i tukle, a jedna je bacala konoplju ispod stupe, ona je sjedila na zemlji. Okolo su stajali muškarci, odnosno dečki, koji su promatrali djevojke i sebi birali izabranicu, to ih je najviše zanimalo. Nakon završenog posla veselje, pjesma, ples, jelo i pilo. Običaj je bio i čihanje, odnosno cofanje perja, tu su se okupljale žene u jednoj velikoj kući, koja je imala veliki stol, tu su bila tri sita, u dva sita sa strane bilo je perje od guske, patke, kokoši, a u sredini je bilo sito u koje se bacalo očišćeno perje. Vani su se okupljali dečki, muškarci, nisu smjeli ulaziti u kuću, jer se ne bi završio posao. Oni su vani pjevali i plesali, veselili se i pili. Djevojke su stalno zagledale je li došao njihov odabranik. Kada su vidjele da su njihovi izabranici došli, one su to požurile i perje je bilo u trenutku gotovo. Onda su muškarci ušli u kuću, postavilo se jelo i pilo, plesalo se i pjevalo. Za Božić se išlo na polnoćku, tu se čestitalo, a drugi dan na Božić okupljale su se obitelji i družile. Još jedan zgodan običaj je bio, a zvao se masni bal. Pripreme za masni bal bile su vrlo zanimljive, trebalo je okrak nabaviti, to je buncek, kobasice, to je skupljalo cijelo selo i okolna sela za taj masni bal. Onda su išli tepeši, to su muškarci koji mogu dobro hodati, oni su išli od kuće do kuće i tražili darove. Oni su pjevali pjesme i pozivali gospodara kuće da im nešto donese u vreću za masni bal, pa su vikali "dobra večer gospodaru Bog ti sreću i zdravlje dao, rodila ti pšenica bjelica i vinova lozica". Iz svake kuće dali su buncek ili okrak, kobasicu, vino i oni su to skupili. Tko nije dao njega su špotali i vikali su "da Bog da ti krepala kravica, osušila ti se lozica" i onda si to nitko nije dozvolio, jer su ljudi jako vjerovali u Boga i svi su nešto dali. Masni bal se zvao, jer se buncek kuhao u zelju, a on je mastan i onda je to masni bal. Nakon svega toga bila je pjesma, ples i veselje te su se kuhala tradicionalna jela, slani kolači, masnica, krumpiraška, roškovnica, makovnjača i bazlamača. To su jela koja mi i danas radimo i nosimo gostima na stol. Kod svih tih običaja bilo je na isti način pjesma, ples i jelo i to je onda bilo okupljanje. Zima je bila dosta duga, pa su se znali okupiti u nekoj kući, tu su se plele čarape, kape, žene su prele i vezle, osobito za vrijeme Domovinskog rata znale su se žene okupiti i plele su kape dečkima koji su bili na bojišnici, rekla je Radojka Kudak.

Repertoar KUD-a Frankopan isključivo su plesovi i pjesme bosiljevačkog kraja. O tome što sve izvode više je rekla Barka Gorišek Grubić.

-Isključivo njegujemo zavičajni ples i zavičajnu pjesmu, pjesme i plesove općine Bosiljevo, to je velika općina i velika župa, bogata s prostorom, ali siromašna sa stanovništvom. Skupljali smo pjesme na običajima, kada se tukla konoplja, stariji su pjevali, a mi smo mlađi slušali i prenašala se pjesma s koljena na koljeno. Tako da pjesma Sitna je kiša padala je prava bosiljevačka, ali ne znam tko je autor. Mi tu pjesmu pjevamo, a ona je pjevana i dok sam ja bila mala djevojčica. Sve te pjesme su se tada pjevale, ja sam to slušala dok se konoplja tukla i dok se žito želo. Izvodimo izričito pjesme iz našeg kraja, a i pjesme jedne osobe iz našeg kraja koja živi u Kanadi. To je Josip Katkić, koji je vrlo mlad otišao u Kanadu. Napisao je dvije pjesme o Bosiljevu, jedna se zove Bosiljevski stari grade, a druga Bosiljevo moje. To su pjesme za koje znamo autora. U Bosiljevu postoji jedno šetano kolo, a to je Lijepa Anka, to se plesalo dok sam ja bila mlada. Tako da imamo repertoar za koncert od sat vremena, imamo pripremljena tri bloka, istaknula je voditeljica sekcija Barka Gorišek Grubić.

KUD "Frankopan" imao je prije pandemije puno nastupa, 2019. godine bila su čak 32 nastupa, no korona je sve poremetila.

-Da, imali smo 2019. godine 32 nastupa, skoro svaku subotu. Nastupamo za Tijelovo, za Dan općine, na svim običajima, nastupili smo ove godine na biciklijadi u našoj općini, imamo jako dobru suradnju s lovcima u Bosiljevu. Nastupamo redovno u Ogulinu na Smotri izvornog folklora Karlovačke županije. Surađujemo sa svim udrugama na području naše općine. U listopadu smo organizirali kestenijadu, to svake godine organiziramo u suradnji s Općinom Bosiljevo. Idemo dosta na more, u Zadar, obavezno idemo svake godine u Škabrnju, zovu nas na Dan Oluje, idemo u Kijevo, pa u Strmac, u Slavoniju, bili smo u Đakovu. Bili smo u Bečkom Novigradu u Austriji. Moram napomenuti da smo 2015. godine dobili nagradu Hrvatskog sabora kulture za očuvanje izvornih tradicijskih običaja i pjesama i plesova, istaknula je predsjednica Katica Dubravčić.