Razgovor: Matija Ratkaj, predsjednik i trener Inline hokej kluba "Karlovac"

"Imali smo u 22 sata tri utakmice u tri različita grada u dva sporta, u dvije kategorije"

VIŠE IZ RUBRIKE

    Za Inline hokej klub "Karlovac" glavni sport je inline hokej, ali zimi, dok je otvoreno klizalište kod Sokolskog doma, trenira se i hokej na ledu. Paralelno se trenira i igra i inline hokej i hokej na ledu. Ženska ekipa Inline hokej kluba "Karlovac" sudjeluje u državnom prvenstvu u hokeju na ledu. Seniori kluba igraju u Sloveniji na njihovom državnom prvenstvu u inline hokeju, gdje je konkurencija vrlo jaka. Klub je pokrenuo školu klizanja i hokeja na ledu. Matija Ratkaj već je godinama prvo ime karlovačkog hokeja, i onog na rolama i onog na ledu. Zaljubljenik u igru s palicom i pakom predsjednik je i trener Inline hokej kluba "Karlovac" i trener hokeja na ledu. Razgovarali smo s Matijom Ratkajem o inline hokeju i hokeju na ledu, o trenutnim aktivnostima i kompletnoj situaciji u klubu.

    Zima je, kakva je situacija s ledom?

    -Situacija je ove zime dobra, osim tog juga, jer smo morali otkazati dva, tri termina, ali inače situacija je dobra. Imamo pedesetak i više djece u školi klizanja, plus tridesetak malih hokejaša, što je dosta dobro.

    Ženska ekipa igra u državnom prvenstvu u hokeju na ledu, hoće li biti utakmica u Karlovcu?

    -Cure igraju Prvenstvo Hrvatske u hokeju na ledu. 8. siječnja trebala je biti utakmica u Karlovcu, ali je otkazana, no ne damo se, nadamo se da ćemo uspjeti organizirati utakmicu u nedjelju, 16. siječnja. To bi bila prva službena utakmica državnog prvenstva od kada je led, dakle prva službena utakmica u dvadeset godina. Mi smo igrali prijateljske utakmice i radili smo turnire, a ovo bi bila službena prvenstvena utakmica. Imamo osam utakmica, četiri susreta trebala bi biti doma, mi se nadamo da ćemo to stići odigrati. Klizalište odgovara i po dimenzijama, to je olimpijski led.  

    Ženska ekipa trenira i hokej na ledu i inline hokej, kako ste to uskladili?

    -Da, cure treniraju hokej na ledu i inline hokej, kada imamo led, treniramo na klizalištu, kada nema leda radimo na rolama. Igramo inline prvenstvo i prvenstvo na ledu. Cure su vrijedne, trude se, imamo ih sigurno najviše u Hrvatskoj, znači imamo 25 djevojaka. Kroz koju godinu bit ćemo konkurentni, bez obzira što nemamo led.

    U ovo vrijeme kada se radi o aktivnostima i na ledu i u dvorani, kako stižete sve odraditi?

    -Aktivnosti ima zaista puno, a posebno ako se zna da smo svi volonteri i da sam ja jedini od starijih koji vuče i koji sada uči i novu generaciju trenera da preuzmu malo posao. Aktivnosti ima puno, prije mjesec dana, u 22 sata imali smo tri utakmice u tri različita grada u dva sporta, u dvije kategorije. Tako da je bilo super u 22 sata, kao da smo profesionalci, bilo je Ljubljana, Sisak i Karlovac.

    Bio si mladi hokejaš, a sada učiš druge, kakav je osjećaj?

    -Jako brzo je prošlo, kada se sjetimo da smo prije dvanaest, trinaest godina igrali Mariborsku ligu i da je prošlo već toliko vremena. Ja sam od najmlađeg, postao najstariji u klubu, uz Ticu naravno. Vrijeme je jako brzo prošlo.

    Imate novu podlogu u dvorani, jeste li zadovoljni?

    -To je sada drugi sport, i ono je bila dobra podloga, ali ovo je profesionalna podloga. Ne deru se toliko kotači, palice se ne deru, mekše je za koljena, mekše je za igrati, bolje ide pak. Apsolutno, jedna nova dimenzija u cijeloj toj priči.  

    To je jedina dvorana za inline hokej u Hrvatskoj, dolaze li vam na treninge drugi klubovi?

    -Klubovi koji su opstali, dolaze. Prvenstvo Hrvatske igraju četiri seniorske ekipe. Dolazit će nam Slovenci, kada se malo smiri situacija s pandemijom. Naše seniorska ekipa sada igra Slovensku ligu, planiramo na proljeće napraviti Regionalnu ligu sa slovenskim klubovima, koji imaju dvorane i otvorena igrališta, pa ćemo kombinirati. Slovenska liga koju sada igramo, najviši je rang u Sloveniji, a ima 11 ili 13 klubova. Konkurencija je vrlo jaka, to je sada praktički prvi put da imamo kontakt s ozbiljnim sportom. Tu nastupaju ljudi, koji igraju hokej na ledu i zarađuju od dvjesto do tristo tisuća eura godišnje. Oni igraju tu ligu nakon ledene sezone. Ima puno igrača, koji su se prestali ozbiljno baviti hokejom, ali su još uvijek na visokoj razini. Liga je vrlo jaka, što se vidi po rezultatima. Tamo smo da se učimo, da se borimo i da klinci sazrijevaju, jednog dana bit ćemo i konkurentniji.

    Seniorski ste prvaci Hrvatske, koliko se to cijeni?

    -Tako je, to je to, ako netko misli da je to lagano, neka napravi ekipu i neka dođe, nemam problema s tim. Daj Bože, da bude još veća i jača konkurencija. Omjer snaga se vidi sada kada dođete među prave hokejaše, među kvalitetne ekipe. Ova naša dvorana zadovoljava sve uvjete, ali je teren 40x20, a u Sloveniji se igra na terenu 60x30, pa nam je to problem. To je jedna nova dimenzija gdje imate duplo više kvadrata za pokrivati, drugačija je taktika nego kod manjeg terena, ali učimo se. Naš teren je regularan, ali treniramo na malom, a igramo na velikom terenu i to je problematično, ali tu smo gdje smo, moramo gurati.  

    Bez obzira na led, često ističete da vam je inline glavni, jeste li još uvijek pri tome?

    -Tako je, inline hokej igramo tijekom cijele godine i imamo sada zavidne uvjete, što smo sami napravili. Led nam dođe malo na pola sezone da klincima ubijemo monotoniju, da privučemo nekog novog klinca na hokej i tako malo zabave.

    U bivšoj vojarni u Luščiću izrastao je pravi sportski centar, a vi ste bili među prvima. Kako je išlo?

    -Mi smo otvorili dvoranu već u rujnu 2018. godine, tako da su svi krenuli nakon nas. CrossFit Karlovac uređivao je svoj centar otprilike tu negdje, ali su krenuli poslije nas. Mi cijelo vrijeme uređujemo svoj prostor, imamo plan, imamo faze, naravno, prioritet nam je bio napraviti teren, sada imamo već svlačionice, klupske prostorije, tuševe, više, manje je sada dvorana u funkciji kako se spada.  

    Sada imate nešto za pregovore, kakva je budućnost vaše dvorane?

    -Tako je, ako ništa ne radite, ne možete ništa ni dobiti. Mi nismo imali drugog izbora, pod broj jedan, nego smo morali ući u to. Znali smo da će to trajati, dvije, tri, pet, deset godina, nismo imali drugog izbora i ušli smo u to. Sada ćemo se boriti za to, nemamo što drugo. Da nismo ušli u to, vjerojatno bi nestao klub i hokej u Karlovcu. Vrlo vjerojatno bi, dođete do neke granice, kada više ne možete ići glavom kroz zid i kada više ne možete gurati. Nama uvijek, kada dođemo do granice, vrata se negdje odškrinu i onda zapnemo još jače, kada dođemo do druge granice, opet se nešto dogodi. Prvo smo imali Vunsko polje i kada nam to nije bilo dovoljno dobro, onda smo napravili malu dvoranu, koja je tada u tom trenutku podignula klub na još jednu višu razinu. Kada je došla voda do ušiju, uredili smo dvoranu u Luščiću. Vidjet ćemo, dokle će ići, ići će.

    Jednom ste rekli da nema pravog hokeja na ledu bez dvorane. Jeste li još uvijek pri toj konstataciji?

    -Definitivno stojim iza toga, ne vidim način na koji bi se hokej na ledu u današnje vrijeme mogao razvijati bez dvorane. Moguće je staviti led u našu inline dvoranu, ali to ne bi bilo isplativo, ako se nas pita ne, ali moguće je. Dalo bi se prilagoditi, ali morate prodati dvanaest sati leda dnevno da bi bili na nuli i eventualno nešto zaradili. Troškovi leda su jako veliki i to se ne bi isplatilo.  

    Profesionalci iz HNL-a neće nastupiti na Olimpijskim igrama u Pekingu, hoće li to oslabiti turnir?

    -Iskreno, ja mislim da će turnir biti još bolji bez profića iz NHL-a, kada su oni na turniru to je top razina hokeja, ali se zna da će Kanada biti prva. Realno, da Kanada pošalje pet ekipa, od prvih pet mjesta, tri bi bila sigurno kanadska. Ovako, kada nema igrača iz NHL-a tu su i dalje profi igrači, kvaliteta hokeja je vrhunska, ali može netko isplivati. Na zadnjoj Olimpijadi Nijemci su bili u finalu. Izjednačeno je, iznenađenja se događaju stalno i meni osobno bilo je super gledati prošlu Olimpijadu i veselim se ovoj.   

    Kakav je po vama interes za klizanje u Karlovcu?

    -Smatram da je naša škola klizanja i hokeja u zadnjih dvadeset godina, svake godine pedeset, osamdeset, čak je jedne godine bilo i sto klinaca, naučila klizati polaznike, a svi oni sada se rekreativno bave klizanjem. Interes je u Karlovcu uvijek bio velik tijekom zimskih praznika, a nakon praznika ne. Po meni tu ima prostora za napredak  i za vrtiće i za osnovne škole, gdje bi se to trebalo ubaciti u školski program i iskoristiti to malo leda što imamo. U svakom slučaju to može koristiti, ima puno prostora za napredak, od najmlađih do najstarijih. Tradicija klizanja i hokeja na ledu u Karlovcu postoji, Čak je prije Drugog svjetskog rata klizalište bilo i na Baniji.

    Kakvi su planovi za ovu godinu?

    -Iskreno, toliko imamo aktivnosti, da nismo planirali ništa veliko, imamo mi standardan plan. Cilja nam je završiti Slovensku ligu na što boljoj poziciji možemo, naučiti što više, po ljeti turniri, eventualno proći u Prag na jedan jaki turnir, koji ciljamo već par godina, a do sada nismo mogli otići što zbog financija, što zbog pandemije. Nadam se da će u Zadru biti turnir. Seniorska sezona završava nam 1. lipnja, što se tiče Prvenstva Slovenije i nadam se da ćemo poslije odraditi još tri, četiri turnira. Što se klinaca tiče nadam se, nesigurno je sve u ova vremena, da ćemo uspjeti pokrenuti tu Regionalnu ligu i da će konačno i oni nešto odigrati.

    Kakva je situacija s državnim prvenstvom?

    -Seniorsko državno prvenstvo je krenulo, igralo se tri vikenda, trenutno smo prvi na ljestvici. Plan je da se igra od veljače do lipnja, da se odigra još pet kola i to ćemo odraditi. Igrat će se vjerojatno u Samoboru, kada bude bolje vrijeme, nešto u Zadru i u Karlovcu.

    Ima li interesa u Hrvatskoj za osnivanje novih klubova?

    -Mi iz Karlovca radimo na tome što više možemo. Komuniciramo sa svima, nudimo pomoć, vidjet ćemo. Zadar ima igralište već dvije, tri godine, oni u ovoj sezoni igraju zajedno s igračima iz Koprivnice seniorsko državno prvenstvo, a za iduću sezonu prijavit će se samostalno. Ovo im treba da malo vide, treba se organizirati i treba imati volju. Nas je znalo ići po četiri na utakmicu, ako smo rekli da ćemo doći i da ćemo igrati, onda ćemo igrati, ali ta četiri igrača držali su taj klub na nekoj razini. Sada nas ide svaki vikend dvanaest igrača u Sloveniju.

    Kako stojite financijski?

    -Drže nas dobra volja i dobri ljudi, trošimo koliko imamo i to je to, nema tu nekakvih mudrosti. Kada treba povući, ako su troškovi veliki, ako je za seniore, seniori si plate sami. Što god možemo financirati preko kluba financiramo i nešto opreme. Za klince pokušavamo sve financirati, za seniore tu u tamo koji put, kotizacije bar da pokrijemo.

    Kao seniorski državni prvaci nominirani ste među pet momčadi u izboru Karlovačke sportske zajednice najboljih u karlovačkom sportu u 2021. godini. Koliko vam to znači?

    -To nisu male stvari, nadam se da će taj razvoj i financijski popratiti Karlovačka sportska zajednica i Grad Karlovac, jer što mi idemo više naprijed, više nam novaca treba, kotizacija za Sloveniju iscrpila nas je skroz. Nadamo se da ćemo naći sponzore kako bi zatvorili konstrukciju na bolji način. Što više novaca dođe, imat ćemo više opreme za djecu.

    Puno ste novaca i svog rada uložili u dvoranu, koliko ona vrijedi?

    -Nama znači puno, a koliko vrijedi financijski ne znam. Samo je krova bilo dvije tisuće kvadrata. Mislim da Grad Karlovac ide na novo graditi tu dvoranu, čak možda da i balon stave, ne mora biti fiksni objekt, balon s terenom i podlogom, mislim da bi to bilo tri ili četiri milijuna kuna i vjerojatno sam skroman.

    Dosta ste poslova sami odradili, zato ste i vezani uz tu dvoranu. Sigurno ste puno i uštedili novaca, jer ste sami radili. Kato tu stojite?

    -Gotovo sve što se tamo radilo, odradili smo sami. Krov smo raskopali sami, a firma A-Kurt pomogla nam je zavariti foliju, ovo ostalo je više, manje naš rad. Recimo, ponudu sam imao za mantinelu tih dimenzija na dvadeset tisuća eura bez PDV-a. Nas je koštalo dvadeset tisuća kuna i šest mjeseci rada.