Imali smo ''gusarski radio", a onda je došao Ivica Sertić i pozvao me da dođem raditi u Radio Karlovac

U šezdeset godina Radio Karlovca posebno puno suradnika bilo je u tehnici jer je to zahtijevala analogna tehnika. Radio Karlovac imao je odličnu suradnju s karlovačkim radioamaterima pa je iz njihovih redova došao veliki broj suradnika. Jedan od dugovječnijih suradnika bio je Ivan Zagorec Beli koji je također bio radioamater. Beli je s prijateljima šezdesetih godina napravio "gusarski radio", a zatim ga je Ivica Sertić pozvao da bude suradnik Radio Karlovca. Ivan Zagorec bio je suradnik karlovačkog radija sve do Domovinskog rata. Razgovarali smo s Belim o godinama provedenim u Radio Karlovcu i brojnim aktivnostima koje je provodio.

• U Radio Karlovac došlo je raditi dosta radioamatera, a i ti si bio taj, kako je ustvari došlo do tvog dolaska?

-Da, ja sam bio dugogodišnji radioamater, a u Radio Karlovac došao sam na poziv Ivice Sertića. Trebao bih prije toga ispričati neke druge detalje da bih došao do samog tog mog dolaska. Mi smo radioamateri bili dosta povezani, preko Borislava Alinčića došao sam do poznanstvo sa Zlatkom Mikačem i Eduardom Prpićem. Kod Mikača u radionici radili smo pojačala i razglase za karlovačke bendove i u jednom momentu smo odlučili napraviti radio postaju. Tada je u Podravini i Hrvatskom zagorju gotovo svako selo imala svoju stanicu i to su bile ilegalne radijske postaje, rekli bi gusarske/piratske. Jedno poslijepodne kad nismo imali baš ništa pametno za ''delati'' odlučili smo napraviti stanicu, ali smo išli time da nećemo ništa kupovati, nego ćemo napraviti od ''furde'', od onoga što imamo ili što dobijemo od nekoga na poklon. Tako nam je profesor Branko Rusan poklonio nekakve dijelove, Zlatko Mikač nam je dao također neke dijelove koji su bili potrebni i napravili smo taj odašiljač i onda smo počeli emitirati program. Program smo emitirali iz mog stana iz Domobranske ulice 26, tada je to bila Ulica JNA 26, zgrada preko puta Miloša. Stan mojih roditelja bio je na četvrtom katu i mi smo gore s kuhinjskog stola puštali glazbu, antenu smo bacili dolje kroz balkon. Imali smo Telefunkenov magnetofon koji smo dobili od Zlatka Mikača, a s kojeg smo puštali najnovije hitove. Kvaliteta snimki bila je dobra, bile su to originalne snimke, nismo ništa pričali nego smo samo puštali glazbu. Kad smo puštali glazbu onda su Eduard Prpić i Borislav Alinčić, bilo je to ljetno doba, išli po Korani i ljudima podešavali tranzistore na našu stanicu. To je trajalo jako kratko, uglavnom kada moji starci nisu imali ništa na kuhinjskom stolu, mi bismo bacili antenu i počeli raditi. Jedan dan došao je Ivica Sertić i pozvao me da dođem raditi u Radio Karlovac, nismo mi bili konkurencija, nego mu je trebalo ljudi. Odašiljač sam dao Lali, on je tada emitirao gusarski s Plešivice sa slabijim odašiljačem, kasnije ga je dao Eugenu Feješu, on je u međuvremenu preminuo i ne znam gdje je završio taj odašiljač.

• Znači nakon "gusarskog radija" došao si na legalni radio. Kakvu je opremu tada imao Radio Karlovac?

-Da, tu je oprema bila tvornička, to je bio RIZ-ov srednjevalni odašiljač od 50 Watta, RAK od 19 incha, visok metar i pol, to je sve skupa bilo u Šebetićevoj ulici. U jednoj prostoriji bila je spikerska kabina, u drugoj režija i u trećoj prostoriji diskoteka, a tamo je bio i magnetofon za montažu.

• Kasnije ste se preselili u današnju zgradu Karlovačke županije, u dvorištu, na drugi kat, kako je tamo bilo?

-Bilo je bolje, uvjeti za rad bili su bolji. Došla su i tri nova Revoxova magnetofona pa se moglo puno bolje i kvalitetnije raditi. Posebno su uvjeti bili dobri kad smo došli dolje u prizemlje zgrade. Tu su bili zaista dobri uvjeti i moglo se vrlo kvalitetno raditi.

• Ivica Sertić mi je rekao da si ti zahvaljujući Revoxu napravio prve stereo snimke grupe "Sami za sebe". Kako je to bilo?

-Moram priznati da sam tek nedavno saznao da sam ja prvi napravio stereo snimke na Radio Karlovcu, da, bila je to grupa "Sami za sebe". Snimao sam istovremeno na dva miksera s obzirom da Radio Karlovac tada nije imao stereo mikser, snimao sam na dva obična miksera, jedan je bio Iskrin. Za to vrijeme ta tehnika je bila odlična jer smo mogli svakojake efekte izvoditi. U čemu je bila bit - u tome što su ti Revoxovi magnetofoni imali tri glave za razliku od klasičnih magnetofona koji su imali dvije glave, jedna je bila za brisanje i predmagnetizaciju trake, a druga je bila za snimanje ili za reprodukciju. Revox je imao tri glave, znači glavu za brisanje, glavu za snimanje i iza toga je bila glava za reprodukciju. Tako da se signal puštao direktno u izlaz, a drugi je išao iz glave za reprodukciju. Znači, toliko je kasnio koliko su glave jedna od druge bile odmaknute. To je bilo dobro za neke efekte, recimo za eho, koji se prije toga nije mogao dodati. To je bilo dobro pogotovo kod recimo takvih emisija kao Ritam mladih, onda se doda malo hala ili kod snimanja reklama, kod normalnih razgovora ne.  

• Tada su bile popularne želje slušatelja, kako se to radilo?

-Da, bile su želje koje su znale ići cijelu noć. Obično smo počeli prije Dnevnika koji je išao od 16 sati, išli bismo najprije sa zabavnim pjesmama, a onda bi išle narodne. Trebalo je sabrati sve ploče po popisu, to je nekada znala biti hrpa visoka jedan metar. Spikeri su snimili najave koje su se nekada snimale istovremeno s programom. Recimo, Edita bi najavila jednu pjesmu, pustila bi se ploča s gramofona i snimalo bi se dalje. Kada bi se snimile sve najave spiker više nije bio potreban. Kada bi sve bilo snimljeno, ostao je tehničar i puštao želje, nekada i cijelu noć. Jednom prilikom, ne znam koliko je bilo sati, dva ili tako nešto u noći, mene zove Ico Sertić iz Dubrovnika i kaže slušam te, sviraš to i to. Da bismo skratili vrijeme, jer su neke pjesme trajale i po pet minuta, onda smo samo one glazbene dijelove odrezali, pa smo počeli svirati od pjevanja, s tim gramofonima to se dalo izvesti.

• Radio Karlovac bio je uključen u manevar Sloboda 71 na koji ste išli i vi tehničari, kakvi su dojmovi iz tog vremena?

-Naš studio je bio malo izvan Krstinje, u zaseoku Španovići, ondje je bio postavljen odašiljač i razvučena antena. Od tehničara smo bili Boro Alinčić, Slobodan Todović, naravno Ico Sertić i ja. Bila je i Edita Gojak i novinarska ekipa. Bili su kao ratni uvjeti, napajanje je bilo preko agregata. Iz tog vremena ostalo mi je u sjećanju… noć je bila duboka, to je bio, ne znam, deveti ili deseti mjesec, bilo je prilično hladno, ljudi koji su bili zaduženi za čuvanje agregata, stajali su oko njega, agregat se čuo kilometrima daleko, no njima to nije smetalo oni su se grijali, a agregat je lupao da je to bilo milina. Radio Karlovac je prvi put za vrijeme manevra emitirao program na UKW-u jer nam je Radio Zagreb posudio stari odašiljač koji su držali za rezervu. Nakon manevra, još smo neko vrijeme u Karlovcu koristili taj odašiljač, a onda smo ga morali vratiti i zatim se išlo u nabavku UKW odašiljača.

• Vaga je bila popularna priredba Radio Karlovca, kako je to izgledalo?

-Vagu su pokrenuli i bili glavni inicijatori Edita Gojak i Ivica Sertić. Vaga kao vaga bila je dobro zamišljena, ime je dobila po tome što se odvijala u desetom mjesecu, kada je po horoskopskom znaku vrijeme vage. Bilo je jako puno posla oko Vage. pogotovo za Icu Sertića i Editu Gojak. Oni su obilazili sponzore kako bi osigurali novčana sredstva za to i sve ostalo što je trebalo napraviti. Edita Gojak radila je program kompletne Vage. Vaga je imala nekoliko priredbi, bila je večer zabavne glazbe, pa narodne, glazbe, dječje, klasične glazbe, a bila je i modna revija. Za to sve trebalo je napraviti audicije i sve je to odlično bilo organizirano, sve je bilo super napravljeno. Bilo je izvođača koji su izvodili tuđe pjesme, ali bilo je onih sa svojim autorskim skladbama. Čak je jedne godine nastupio Marijan Dukovčić Sikira s jednom zgodnom pjesmom.

• Vaga je bila zahtjevna i tehnički, no mi smo bili pioniri od lokalnih radijskih postaja u mnogim stvarima pa i prijenosima s terena. Kako je to izgledalo?

-Da, ne znam, na prvoj Vagi ne sjećam se baš točno, ali mislim da nije bio nitko od tehničara osim Ice Sertića i mene. Ico je bio u dvorani na terenu, ili u starom Domu JNA u Banjavčićevoj ulici ili u Sportskoj dvorani na Rakovcu, a ja sam bio u režiji, jer je trebalo realizirati program. Nakon prijenosa večeri Vage trebalo je ili nastaviti emitirati želje ili svirati glazbu. Kada je bila finalna večer, onda sam ja nakon početka prijenosa odlazio u Sportsku dvoranu i dalje pomagao Ici do kraja prijenosa. Radili smo prijenose preko telefonskih linija i slala se modulacija na odašiljač, kada se nabavio UKW bilo je drugačije.

• Došao je Domovinski rat, a tada je i prestala tvoja suradnja s Radio Karlovcem, u kojoj si postrojbi bio u ratu?

-U Domovinskom ratu bio sam u postrojbi veze, 256. satnija veze pri Četvrtoj operativnoj zoni, kasnije je to bilo Zborno područje Karlovac i tu sam se uključio aktivno oko svega s obzirom da sam i u bivšoj vojsci bio vezista po struci. U bivšoj vojsci sam puno čitao, oni su imali odličnu literaturu i tu sam dosta naučio i napredovao u radioamaterizmu. To sam sve primijenio u Domovinskom ratu.

• Danas su neka druga vremena, što danas rade radioamateri, kakve su sada njihove aktivnosti i koje programe provode?

-Ja sam stara generacija radioamatera, neke stvari baš i ne shvaćam - neke nove stvari, odupirem se nekoliko godina i na kraju ipak pokleknem. Još uvijek se radi. U posljednjih deset, dvanaest godina u svijetu je jako popularna Flora i fauna, to je program gdje se radioamateri iz cijelog svijeta javljaju iz zaštićenih područja, recimo iz parkova prirode, nacionalnih parkova. Svaki park ima svoj broj, tako Nacionalni park Plitvice ima broj 9AFF 0006, 9 Alfa je pozivna oznaka za Hrvatsku, to je i na avionima, 0006 znači da je to šesti park po redu. Tako je to složeno i onda mi tamo idemo i održavamo veze sa terena, moramo dati snimku s GPS-a da ne bi lažirali.

• Koliko si ustvari dugo bio suradnik Radio Karlovca?

-Pa, ja mislim da sam bio suradnik nešto više od 22 godine, došao sam 1968. godine i bio sam sve do Domovinskog rata. U sve te godine puno toga smo radili, osim Vage,  posebno se sjećam emisije "Svi za sve" koju je pokrenuo časopis Arena. Sve emisije snimale su se kod nas u Radio Karlovcu, voditelji su bili Marija Sertić i Ljubo Jelčić a kad oni nisu mogli iz nekih razloga, onda su uskakali Helga Vlahović i Oliver Mlakar. Emisiju smo umnožavali u 85 komada i slali stanicama u bivšoj državi i tri trake su išle u inozemstvo.

• Obišao si sada cijelu tvrtku i vidio novu tehniku, vidio u kojim uvjetima danas radimo, kakvi su ti dojmovi?

-Da, super ste sve uredili, tehnika je stvarno napredovala i vi idete u korak sa svime što je najnovije. Napravljen je veliki napredak, tehnika ide naprijed i treba je koristiti. Moram reći da je Radio Karlovac u svako doba imao dobru opremu. Želim tvrtki Hrvatski radio Karlovac i dalje puno uspjeha u radu.