Prvi Karlovački

I moja baka je to imala – kombinej, aufinger i gebis

Autor: Marta Marinović

08.07.2020

Mozaik

Laganim cipelcugom prema Promenadi ili Radićevoj ulici svima nam za oko zapne Paviljon Katzler, mala kuća starih zaboravljenih karlovačkih priča, skrivenih predmeta i čarobnih ukrasa. Morana Rožman, ponosna vlasnica i čuvarica karlovačkih tajni, svako malo svojim sugrađanima predstavi neku novu-staru stvar. Ovoga puta zavirila je u ormar naših baka i podijelila s prolaznicima kombinej, aufinger i gebis, a uz svaki predmet stoji i Moranino objašnjenje. Na zidu foto-retro kutka znatiželjne posjetitelje dočekat će kombinej ili kombine. Riječ je o tankoj svilenoj haljini bez rukava dužine do koljena, kao dio ženskog donjeg rublja koje se nosi ispod haljine. Razlikuje se od unterkiklje, untoraka ili podsuknje koja ima lastiku u struku bez gornjeg dijela, te od negližea koji je seksipilnija verzija kombineja dužine pedalj i pol iznad koljena.
Nekada je služio da  haljina ljepše stoji na ženama dok hodaju promenadom, a praktična strana mu je to što može poslužiti i kao spavaćica. U kombinejima danas možemo vidjeti bake koje još nose štofaste haljine na karirani uzorak, ali i modne starlete na svečanim domjencima.
U prosječnom ormaru prosječne gospođe, kombineji su visili na aufingerima u cijeloj paleti boja. Osnovna tri modela su bili bež boje, bijeli i crni. Onaj bež se nosio na svaki dan, bijeli je bio za svečane prilike i vjenčanja, a crni za tuđe pogrebe, vlastiti ukop i zavođenje svojih i tuđih muževa.

Objasnila je Morana na svojoj Facebook stranici što znači aufinger.

-Aufinger, ofinger ili vješalica nevjerojatan je izum patentiran u Francuskoj u 16. stoljeću kada je služio za pohranu vojnih i crkvenih uniformi. Prije izuma vješalica, svečana se odjeća držala polegnuta u velikim ladicama, a zahvaljujući vješalicama, ormari su evoluirali i postali okomiti te zauzimali manje prostora u kući. Nameće se zaključak da izumom aufingera imamo više mjesta za život. Aufingeri mogu biti metalni i barokno ukrašeni monogramom, uobičajeni drveni s metalnom kukom za vješanje, ispleteni od komada deblje žice ili plastični u svim bojama. Mogu biti kao držači košulja i kravata, hlača, odijela, haljina i kaputa. I kombineja, negližea, ajncuga, lajbeka, rajdhoza, hausklajda, kiklji, mantila, balonera, džemperklajda i tregerklajda. Savršeno praktična vješalica iliti aufinger iliti ofinger, elegantna naprava s elegantnim rješenjem za očuvanje odjeće, u frazi „gle ju kak zgleda ko vješalica“ označava nimalo elegantnu žensku osobu, previše mršavu i nezdravog obješenog izgleda.

Ono što će posebno nasmijati svakog posjetitelja je zubalo u čaši na kredencu.

-Gebis je umjetno zubalo po definiciji, u narodu i od milja zvan kastanjete jer podsjeća na istoimene udaraljke. Zovu se još i socijalni zubi jer je to medicinsko pomagalo za žvakanje hrane jedno od onih s liste HZZO-a koje možemo dobiti besplatno ili za vrlo male pare. Izloženi primjerak je mali spomenik napretku medicine i stomatologije. Obavezan je ukras u čaši vode na nahtkaslima soba naših baka i djedova u noćnim satima.

Evo kako je Morana dočarala razgovore s bakom o zubalu, a pronašla je i jedan prigodan oglas.

Ako ste ikad došli do svoje bake i ožednjeli, dijalog je vjerojatno zvučao ovako:
– Bako, žedan sam, idem popit vode.
– Ne pij iz te čaše, to ti je voda od gebisa!
Najveći čin ljubavi bake i djeda može se vidjeti kad dva gebisa spavaju zajedno na nahtkaslu. U slučaju da zabunom uzmu krivi gebis, postupak je sljedeći:
– Nešto me žuljaju zubi jutros.
– Možda si uzela moje. Vrati mi moje zube.

Praktična strana gebisa je njegova multifunkcionalnost pa osim za žvakanje hrane i time bolju probavu, služe i za lijepi osmijeh ili gađanje lopova koji pokuša baki oteti njezinu tašku.

Ovih dana osvanuo je i jedan prigodni oglas:„Prodajem zubne proteze malo nošene, ko nove, jele samo finu hranu! Veličina za žene, može i za nježnijeg muškarca. Holivud boja! Prodajem komplet, a može i odvojeno ili zamjena za rabljeni iplantant!“