Nikica Vukelja, trener Stolnoteniskog kluba "Aquaestil" 

"Htio bih dok imamo tu dobru bazu da pokušamo napraviti iskorak i osvojiti jedan europski kup"

VIŠE IZ RUBRIKE

Stolni tenis

Dugoreški klub na završnici europskog natjecanja "Europe Trophy" u Mirandeli, u Portugalu plasmanom u polufinale i osvajanjem trećeg mjesta, ostvario je jedan od najvećih uspjeha u svojoj povijesti

Stolnoteniski klub "Aquaestil" u ovoj sezoni je vrlo uspješan, a u ekipi su jedna veteranka Han Xue Vukelja, mlađa juniorka Sofija Sheredeha i kadetkinja Leeloo Vukelja. Klub je nedavno nastupio na završnici europskog natjecanja "Europe Trophy" u Mirandeli, u Portugalu te plasmanom u polufinale i osvajanjem trećeg mjesta, ostvario je jedan od najvećih uspjeha u svojoj povijesti. U prvom krugu ovog natjecanja "Aquaestil" je u studenom prošle godine osvojio prvo mjesto u Bratislavi. U HEP Superligi za žene dugoreške stolnotenisačice su pri vrhu i na kraju prvenstva najvjerojatnije će biti druge ili treće. O ostvarenim rezultatima, o situaciji u klubu i aktivnostima koje ih očekuju razgovarali smo s trenerom i sportskim direktorom Nikicom Vukeljom.

Treće mjesto na završnici europskog natjecanja "Europe Trophy" velika je stvar. Kako sada gledaš na to?

-Ja bih rekao da ući u polufinale jednog europskog kupa sigurno nije mala stvar. "Europa Trophy" je novoutemeljeno natjecanje, nekoliko godina traje, pokazalo se kao jako dobro, jako interesantno, kao što ste mogli vidjeti, sudjeluje veliki broj vrlo kvalitetnih klubova. Format je vrlo interesantan, dakle prvo se igraju regionalni turniri. Mi smo, kao što znate u Bratislavi na turniru koji je okupio ekipe južne, srednje i istočne Europe, koji je sam po sebi bio i najjači osvojili prvo mjesto. Već tu smo pokazali da imamo dobru i kvalitetno ekipu i samim tim rezultatom plasirali smo se na završni turnir. Sama činjenica da smo postavljeni na mjesto prvog nositelja kao pobjednici ove srednjeeuropske skupine govori puno. U toj našoj regiji su države bivše Jugoslavije, Češka, Slovačka, Mađarska, Austrija, Grčka i Italija, dakle radi se o samoj jezgri europskog stolnog tenisa. U toj konkurenciji osvojeno je prvo mjesto i to je već govorilo da smo kvalitetni. Nažalost, na ovom završnom turniru nastupili smo bez Amy Wang i pokazalo se da smo opet jaki. Plasman u polufinale s tim našim sastavom u kojem je praktično bila jedna mlađa juniorka, jedna kadetkinja, daje na značaju čitavoj priči. Ja se čak usudim reći da upravo zbog te činjenice da smo nastupili s vrlo mladom ekipom ovaj rezultat se može usporediti s plasmanom u polufinale Kupa evropskih prvaka u sezoni 2001./2002. što je nesumnjivo najveći klupski rezultat, ne samo našeg kluba nego sigurno klupskog sporta Karlovačke županije, pa i jedan od najvećih uspjeha hrvatskog klupskog stolnog tenisa. Upravo zbog ove činjenice da smo imali vrlo mladu ekipu polufinale se može svrstati među najveće uspjehe kluba u rangu s polufinalom Kupa evropskih prvaka i dva polufinala Europskog kupa.

Klubovi koji su bili u Portugalu na završnici puno su bogatiji od "Aquaestila", kako je bilo nositi se s takvim klubovima?

-Pa da, to smo komentirali tamo i to je sigurno činjenica. Sam domaćin ekipa "Mirandela" je više godina zaredom prvak Portugala i najbolja portugalska ekipa. Vidjeli smo da se radi o vrhunski organiziranom klubu, vidjeli smo da imaju veliku dvoranu od 20 stolova, vidjeli smo da za razliku od našeg kluba u koji povremeno dolazi po nekoliko igrača, što iz Južne Amerike, što iz Sjeverne Amerike, oni imaju 40 igrača iz Južne Amerike koji su stalno na treningu. Sama dvorana po svojoj veličini to im omogućuje, ali i jezik naravno da je to jedan od njihovih aduta u čitavoj toj priči. Interesantan je podatak da je suport gradske uprave točno deset puta veći od onog koji mi imamo, dakle oni dobiju 10.000 eura mjesečno za razliku od naših 1.000 eura mjesečno suporta Grada Duge Rese. Dakle, taj omjer puno govori, a mi smo tu ekipu izbacili, dakle i to potvrđuje kvalitetu i snagu našeg kluba. Mi smo tu "Mirandelu", najjači portugalski klub, izbacili u skupini unatoč njihovom doslovno deset puta većem budžetu. Da ne bi netko mislio da je portugalski stolni tenis slab treba reći da da je Portugal država koja je napravila najveći pomak od svih europskih država u posljednjem desetljeću. O tome govori i činjenica da je aktualni predsjednik Europske stolnoteniske federacije Portugalac, da imaju dva velika nacionalna centra, uz taj u Mirandeli, još veći je onaj u Portu. Njihova muška ekipa bila je prvak Europe, imaju više igrača u samom vrhu, dakle to nije Portugal od prije 20 godina koji je bio stolnoteniski beznačajan, ali u ovom trenutku to je jedna od najjačih stolnoteniskih nacija u Europi.

I ostali klubovi, koji su nastupili u Mirandeli su bogati i kvalitetni. Je li to govori da je "Europe Trophy" jako natjecanje?

-Ekipa "Joue les Tours", koja je osvojila turnir trenutno je trećeplasirana u prvenstvu Francuske, a ta je liga najjača u Europi uz njemačku, možda u ovom trenutku čak i broj jedan. Dakle, za one koji misle da "Europa Trophy" nije neka snaga, činjenica je da su u ovom natjecanju nastupile kvalitetne ekipe. Postoje tri europska kupa, Kup prvaka, Europski kup i ovaj novi kupi, ne radi se o tome da je to treći po snazi kup, on je u mnogome jači od Europskog kupa, ovdje se samo radi o različitom formatu, ovaj kup igraju vrlo jake ekipe iz razloga što odgovara format nekim ekipama više nego Europski kup, nema prevelikih obaveza za igračice. Sama činjenica da je grčka ekipa "Olympiacosa", koja je osvojila muški "Europe Trophy" s našim igračima Gaćinom i Pucarom dobila jako veliki publicitet i da je to proglašeno najvećim uspjehom grčkog klupskog stolnog tenisa, dosta govori. Znači, ne radi se o trećem po snazi europskom kupu, on je, ja bih rekao, tu negdje nešto slabiji od Kupa europskih prvaka, jer tamo prije svega igraju ekipe s velikim budžetima, koje si mogu priuštiti puno putovanja. Ne radi se samo o kvaliteti, nego o tome tko si može priuštiti veliki broj putovanja.

U ovoj sezoni je odlično odrađen posao, hoće li se u idućoj nastaviti s europskim natjecanjima?

-Pa da, imamo tu bazu, očito dobru igračku bazu, koja se može nadograditi na nešto više. Jako malo nam fali, da je ostala ona ekipa iz prošle sezone s Leom Rakovac i Amy Wang sigurno bi ove sezone osvojili "Europe Trophy", a vjerojatno i Europski kup. Dakle, mi smo tu blizu, osobno bi htio dok imamo tu dobru bazu da pokušamo napraviti iskorak i osvojiti jedan europski kup, bila bi šteta ne pokušati. Ne radi se o ogromnim financijskim sredstvima, kao što je to možda u nogometu, košarci ili rukometu, dosta su manja sredstva. Mislim da bi to dosta značilo za sport Karlovačke županije. Mi nismo nikada imali, ako se ne varam niti u jednom sportu pobjednika nekog europskog kupa, mi smo bili u polufinalu, sada nam je to četvrto. Dva puta smo bili u polufinalu Europskog kupa, jednom u polufinalu kupa Europskih prvaka i ovaj sada plasman u polufinale kupa "Europ Trophy", pa nekako mislim da postoji dobra i realna baza i za korak više uz malo više potpore lokalne zajednice. Mislim da se to može ostvariti, gledam da je medijski i ovo bilo zaista jako dobro praćeno i mislim da bi to bila dobra promocija i naših sponzora i grada i županije i u konačnici države. Tako da mislim da nema puno drugih načina gdje se za relativno mala sredstva može napraviti dobra promocija. Vjerujem iskreno i nadam se boljoj podršci u sljedećoj godini i koraku dalje, naravno u cijeloj toj priči nadamo se i vjerujemo da će se ubrzo riješiti i pitanje ulaza u dvoranu, jer dok ne riješimo ulaz u dvoranu mi ne možemo organizirati ovakvo natjecanje. Jasno je da je odlazak u goste puno skuplji od organiziranja natjecanja, ne samo to nego organiziranjem natjecanja mislim da se može ostvariti neki prihod, ne samo nama kao klubu, nego i ostalim subjektima grada. Naravno, igranje na domaćem terenu ne samo da je jeftinije, nego i nosi podršku publike, uvijek ste veći favorit na domaćem terenu, tako da se nadamo da će i to biti uskoro biti riješeno, pa da ćemo moći ponovno organizirati takva natjecanja i kod nas u Dugoj Resi.

U tijeku je natjecanje u HEP Superligi za žene, prema svemu sudeći bit će osvojeno drugo ili treće mjesto. Kakvo je tvoje mišljenje?

-Imamo trenutno skor 10:4 u Superligi za žene, što mislim da je jako dobar skor, opet ponavljam ista je to ekipa s jednom kadetkinjom i jednom mlađom juniorkom, dakle prilično mlada ekipa. Realno je budemo među prvih nekoliko ekipa, što će nam omogućiti nastup u europskim kupovima u idućoj sezoni.

Ukrajinka Sofija Sheredeha jako je napredovala po dolasku u "Aquaestil", kakav je ustvari njezin razvoj?

-Sofija Sheredeha bila je prije desetak dana na međunarodnom WTT turniru u Poljskoj s reprezentacijom Ukrajine i odigrala je sjajno, došla je do četvrtfinala, gdje je izgubila od jedne Kineskinje. Ona stvarno igra sjajno i mislim da ono što ja govorim već nekoliko mjeseci, da je ona od svih ukrajinskih igračica koje su se raštrkale diljem Europe, najviše ih je u Njemačkoj i u Mađarskoj , a dio u Austriji, najviše napredovala. Sofija je kod nas, zaista, napravila najveći napredak. Pa mislim da to pokazuju ovi rezultati u Poljskoj i nastup Sofije u Portugalu te za naš klub u ligi, da je ona napravila najveći pomak, to je sigurno priznanje našem klubu, još jedan dokaz kvalitete rada.

Klub očekuju i državna prvenstva za te mlađe uzraste, što očekuješ?

-Da, ove godine nam ide jako dobro, imamo dvoje kandidata za nastup na Europskom prvenstvu u reprezentaciji, oboje u kadetskim reprezentacijama. To je Zvonimir Kramarić kod kadeta, nakon više od 20 godina imamo jednog dječaka u reprezentativnom krugu, što je isto još jedan dokaz kvalitetnog rada. Zvonimir je tu drugi, treći na rang listi, bit će naravno bitniji nastup na državnom prvenstvu i na Mastersu, a  ima i više tih turnira. Zvonimir će u Osijeku nastupiti za reprezentaciju na WTT turniru "Croatia Open". Leeloo Vukelja je kandidatkinja za žensku kadetsku reprezentaciju trenutno je druga kadetkinja, za razliku od Zvonimira, ona je još i sljedeću sezonu kadetkinja. Nastup na Europskom prvenstvu bio bi i veliko iskustvo za nju i za Zvonimira, a sigurno da je i nama kao klubu to bitno.

Dobili ste poziv za gostovanje u Kanadi, za pripreme i za nastupe na turnirima, o čemu se konkretno radi?

-Tako je, od 17. do 24. svibnja na poziv Kanadskog stolnoteniskog saveza nastupit ćemo u Kanadi, u Torontu, na jednom međunarodnom turniru koji će okupite prije svega najbolje igračice i igrače Sjeverne Amerike i Južne Amerike. Iz Europe smo mi pozvani tako da je to još jedno priznanje za naš klub, ali mislim da će osim tog turnira biti još tri kvalitetna turnira. Imat ćemo treninge s najboljim kanadskim i američkim igračicama, sigurno će to biti korisno za naše mlade igrače.

U ovoj sezoni ustvari priliku su dobile mlade igračice, tu je još Han kao prva igračica, kako će izgledati ekipa u idućoj sezoni, hoće li se nešto mijenjati?

-Pa da, dobro, u velikom sve ovisi o financijama, mi imamo tu mladu ekipa, ali silom prilika. Dakle, nije lako zadržati igračice, lako je nama podići igračice kao što smo Leu Rakovac podigli prošle godine, dobila je dobru ponudu iz Njemačke i nije za zamjeriti da je otišla. Godinu prije i Andrea Pavlović otišla je u Austriju, u Linz. Dakle, igračice kod nas napreduju i raste im kvaliteta, samim time potražnja za njima raste, mi bi bili najsretniji da možemo zadržati te igračice. Tako bi se ove naše mlade igračice, kadetkinje i juniorke razvijale na neke druge načine, ne kroz Superligu, to je sigurno njima dosta veliki stres, ali dobro, s druge strane to je za njih dobro iskustvo. Koliko god smo mi oduvijek bili bazirani na rad sa mladima i po tome smo prepoznatljivi, naravno da priželjkujemo jaku seniorsku ekipu, koja bi mogla ostvariti neki značajniji rezultat u Europi, nismo se nikada zadovoljavali malim, inače klub je uvijek bio više orijentiran na kvalitetu nego na neku kvantitetu. Za sljedeću sezonu uz ovu bazu koju imamo, pokušat ćemo zadržati Amy Wang, vidjet ćemo hoćemo li uspjeti u tome, naravno da bi htjeli još par kvalitetnih igračica, pa da pokušamo možda i u tom europskom kupu učiniti jedan korak dalje.

Po tvojim riječima ne treba brinuti za budućnost, je li tako?

-Pa gledajte, živimo u teškim vremenima, to je činjenica, mislim da generalno hrvatskom sportu nije lako, dakle, vidite i sami da većina klubova kuburi, od košarke i rukometa, klubovi koji su tradicionalno bili u europskom vrhu sada to više nisu. Osim toga i kriza je došla, dok imamo sponzore koji nas podržavaju, mislim da možemo zadržati tu razinu, sada za nešto više bila bi nužna nešto bolja potpora lokalne zajednice. Klub ima više od 60 godina tradicije i moramo zadržati tu razinu, ali nam treba i jača podrška.

Vidjeli smo i u Portugalu da klub ima ugled, svi cijene "Aquaestil". Što misliš o tome?

-Ono što ja mislim, da mnogi nas cijene, jako teško je izgraditi neko ime, zaista su nužne godine, pa možda i desetljeća rada da bi se došlo na takvu jednu razinu da ste prepoznatljivi u Europi i da dolazite na Grand final kao prvi nositelj, to je zaista veliko priznanje. Lako je sve to izgubiti, sve to može vrlo brzo nestati. To se dogodilo u nekim sportovima, imamo primjer u nogometu u Dugoj Resi, nakon 100 godina nemamo više ekipu, vrlo teško će se biti vratiti, nije lako zadržati jednu razinu, ali kada se padne na nulu, ponovno sve to izgraditi sigurno je puno teže. Englezi kažu da se sve može kupiti osim tradicije, ja mislim da mi to ne cijenimo previše. Govorim to i u kontekstu Stolnoteniskog doma "Antun Tova Stipančić", dakle jedne od najznačajnijih stolnoteniskih dvorana ne u Hrvatskoj, ne u Europi, nego na svijetu. Dvanaest svjetskih prvaka treniralo je u toj dvorani samo zadnjih godina, jedno dvadesetak stranih reprezentacija, ne samo iz Europe, iz Sjeverne Amerike i iz Južne Amerike, Brazil, Čile, Meksiko, Australija, Kanada, dolazilo je kod nas na trening. Dakle, izgraditi takav jedan imidž sigurno nije lako. U tom kontekstu mislim da bi trebalo biti puno više respekta i poštovanja i prema klubu i prema Stolnoteniskom domu "Antun Tova Stipančić", koja je doista pojam nečega. Mislim da bi svi zajedno trebali imati malo više respekta, malo više to cijeniti, sve se može kupiti osim tradicije, dakle to je nemoguće kupiti, a to imamo i šteta bi bilo to izgubiti.