Hrvatska naivna umjetnost slavi sv. Josipa

U Galeriji Martin Broković Nacionalnog svetišta svetog Josipa otvorena je izložba Hrvatska naivna umjetnost "iz fundusa Margarete Meissner-Bašić i Luke Bašića Muzeja Podravine u Virju" . O izložbi su govorili Nikola Cik, direktor Turističke zajednice Središnja Podravina, načelnica opčine Virje Kristina Filipović, povjesničar umjetnosti Stanko Špoljarić, autor postava i domaćin mons. Antun Sente. Izložbu je otvorio preč. Josip Kuhtić koju su glazbeno obogatili članovi Zagrebačkog katedralnog mješovitog zbora. 

Tom prigodom voditelj Muzeja Podravine Nikola Cik objasnio je okupljenima kako su bračni par Margareta Meissner Bašić i Luka Bašić, zaljubljeni u naivnu umjetnost tokom godina svoga života prikupljali umjetnine stvarajući prijateljstva s eminentnim podravskim umjetnicima. Pred koju godinu odlučili su svoju zbirku darovati Podravini gdje je najveći dio djela i nastao. Tu je ideju prihvatila općina Virje ustupivši jednu svoju zgradu upravo za Muzej Podravine u kojoj je ova zbirka sastavni i najvažniji dio. Načelnica općine Virje Kristina Filipović, zahvalila je organizatorima ove izložbe kazavši kako je ovo prvo gostovanje fundusa Bašić Meissner izvan svoje matične kuće. Ovo je i promocija Virja, ovo je dio našeg kraja, a sve vas pozivam da ga još bolje upoznate kod nas u samom Virju i Podravini. 

Povjesničar umjetnosti Stanko Špoljarić je pak kazao kako je iz Virja došla izložba izuzetne kvalitete, s velikim imenima (i često njihovim ponajboljim djelima) i ostvarenjima originalnog umjetničkog izraza, autentičnih poetika u prikazu idiličnog (idealiziranog) i teškog seoskog života, s mnoštvom slikovitih detalja i brojnim figurama, u scenama s jakom notom literarnog, s dramatskim i lirskim konotacijama.

-U manjoj mjeri vidljivog u kompozicijama jednostavnijeg scenarija, vezanim uz tek nekoliko likova. Krajolik je (rjeđe su interijeri) mjesto raznovrsnih događanja, no i kao samostalni motiv, stvaran i izmaštan, također inspirira naivne umjetnike. Slobodno shvaćen pojam realističnog osnova figuracija je naivnog izraza, s primjerima i anatomske preciznosti, no uglavnom se odmiče od njega u nekoj mjeri stilizacije, redukcije opisnosti likova, sadržajno opravdane deformacije, ili rjeđe uprisutnjenog ekspresionističkog naboja. Prepoznatljive likovne osobnosti umjetnika nadilaze spomenute kategorije opisnosti, no stilistikom djelomično proizlaze iz njih. Među velikanima hrvatske naive postoje neke srodnosti, ali i velike razlike, jednu grupu čine, primjerice Rabuzin, Feješ, donekle Lacković, Matija Skurjeni. Prvi sa svojim pomalo edenskim pejzažima, simetrično postavljenim, građenih suptilnom paletom, s potezom svedenim na točku. Drugi, koloristički otvoreniji, u prikazu spomeničke arhitekture, oblikovane brojnim pravilnim fasetama zvučne boje. A treći minucioznošću gradnje, reda, slika eliptična sela i hodočasnika na putu. Skurjeni originalnom slikarsko/crtačkom strukturom površine otkriva nadrealne svjetove ispunjene osobnim pričama. A većina, s genetikom hlebinskog kruga, slikajući na staklu, Večenaj, Kovačić, J. Generalić, svaki svojom poetikom, rukopisom, spaja realistično s fantazmagoričnim tako što su sela smještena u prostoru s nisko spuštenim horizontom, i natkrivena visinom nebeskog bezmjerja, ali i kadrovima pune ruralne ispunjenosti. S atmosferom nesputanog veselja, ali i tjeskobe, mističnosti s motivskim citatima sakralnog i ljepote u muci življenja sela promatranog na prvi pogled s nostalgijom. Ipak, nisu to slike pukog sjećanja, jer umjetnici su istinski u njima tako što oživotvoruju one unutrašnje sadržajne naboje. Činjenično je itekako važno, čineći slikarsku atraktivnost, okvir, no bitan je smisao pojmovnosti i poštivanja tradicionalnih vrijednosti istovjetnog života generacija, zaključio je Špoljarić