Građanska inicijativa Karlovac o Studiji izvodivosti za CGO Babina Gora

Građanska inicijativa Karlovac danas se na konferenciji za medije osvrnula, na nakon pet godina rada, izrađenu Studiju izvodivosti za Regionalni Centar za gospodarenje otpadom Babina Gora koja je koštala, kako je uvodno istaknuo Žarko Kotur tajnik Inicijative, astronomskih tri  milijuna kuna. Uz njega su još govorili  član Inicijative Nikola Vuljanić  i bivši ministar zaštite okoliša i energetike, MOST-ov Slaven Dobrović. Najprije je podsjetio da je prošlo više od dvije godine otkako je HDZ preuzeo punu odgovornost za  sektor zaštite okoliša, naravno time i gospodarenje otpadom. Dvije svijetle točke u gospodarenju otpadom u Hrvatskoj su Krk  i Prelog koje su već postigle cilj i obvezu koju Hrvatska ima do 2020. godine, a to je 50 posto recikliranja i u tome su uspjeli, rekao je uvodno Dobrović i dodao da osim volje jedinica lokalne samouprave da nešto učine je i postojanje ekološke infrastrukture. Radi se o primjerima  suvislog sustava odvojenog prikupljanja i reciklažnog centra koji sadrži  sortirnicu i kompostište.  Međutim, nasuprot tome postoji i drugi primjer – Centar za gospodarenje otpadom Marišćina, financiran iz prethodnog Operativnog programa od 2007.- 2014. Njegova vrijednost je preko 40 milijuna eura i on je kako tvrdi Dobrović, jedan neuspjeh. Prvo se vidi da je to jedna konceptualna pogreška i drugo da se radi o  tehnološkoj neuspješnosti jer tamo se, ustvari čini samo šteta. Zaključak iz svega bi bio da se treba graditi sustav koji mora biti baziran na ekološkoj infrastrukturi koja jedina može postići ono što nam je obveza; 50 posto recikliranja. Po njegovim riječima, CGO Babina Gora je daleko sličnija onome na Marinšćini koji ne ide za tim da jača kapacitete sustava gospodarenja otpadom čitavog ovog kraja za postizanje 50 posto recikliranja, nego nešto drugo. Prioritet i prednost danas imaju sustavi koji omogućavaju pretvorbu otpada u sirovine. Dakle danas se govori o kružnoj ekonomiji gdje otpad prestaje biti problem, nego prilika za podizanje stupnja održivosti društava, zatvarajući krug od otpada, u koliko god je moguće upotrebljive predmete ili sirovine za kružno gospodarstvo. Tek, ostatak se treba obraditi na način da manje šteti. I kada se u tom svijetlu pogleda ova Studija ne možemo biti zadovoljni, mišljenja je Dobrović. Nažalost ona ide u smjeru stvaranja štete za čitavi kraj. Formalno sadrži sve elemente, ali ako je opcijska analiza bila nužan preduvjet, ona definitivno sustav odvojenog prikupljanja koji bi bio razgranat i kvalitetno organiziran po svim gradovima i općinama; nije uzela u obzir.

-Mi naprosto imamo 30 tisuća tona otpada koji će se dovoziti u mjesto koje je prilično problematično izabrano. Centar vrijedan 54 milijuna eura i samo pretovarna stanica  u Slunju gdje otpada ima 850 tona godišnje košta ili koštat će milijun i 50 tisuća eura. Za tako jedna lijepi gradić koji ima ogromne ekološke i turističke kapacitete, odgovorno tvrdim , da se za te novce u Slunju može uspostaviti tzv. zero waste. Tamo se za taj novac može uspostaviti sustav koji u 2 godine – sortirnica, kompostiranje, centar za ponovnu uporabu – može gotovo 80 posto nastalog otpada konvertirati u oblike i trošiti loklano kompost, a sirovine se spakiraju i odvoze. Ovako, oni  misle za 8 milijuna kuna napraviti jedan uređaj koji će pretovarivati smeće, voziti ga u CGO. Samo taj pretovar vrijedi 84 eura, operativno po toni. Tome se još mora dodati i obrada u Babinoj Gori. Pitam se tko to može plaćati, kaže Dobrović i zaključuje.

-Ova politika je kriva i nema druge ocjene nego da gospodarenje otpadom ustvari i dalje vodi jedna klijentelistička sprega lokalnih političara, konzultanata i  projektanata koji onda plasiraju ovakva rješenja kao dobra i ispravna. Troše novce, a stvaraju veliku štetu Hrvatskoj i naravno smanjuju izglede za jednu zdravu budućnost cijelome kraju.

Član Građanske Inicijative Karlovac Nikola Vuljanić najprije je pohvalio KODOS od kojih su dobili Studiju u elektronskom obliku, što je naravno transparentno. To što je transparentno, nastavlja Vuljanić, ne znači da je pametno.

-Posao u kojem se Studija izvodivosti i isplativosti radi na kraju  je očito takav da je najprije sve smišljeno, sve odlučeno, a onda smo išli ocjenjivati je li to pametno, odnosno išli smo pisati Studiju prema unaprijed napravljenim zaključcima. Najprije smo napravili zaključak, takav centar ćemo napraviti, tu ćemo ga napraviti, toliko ćemo potrošiti, a onda smo išli raditi Studiju koja bi se u to uklopila. Treći argument da se tu radi o ofrlje poslu je taj da smo je dobili na engleskom jeziku jer još nije prevedena. Jedan  dio koji su radili konzultanti, između ostalih Grci, napisan je „tarzanskim“ engleskim s hrpom pogrešaka. Ima jedno poglavlje gdje se govori o zbrinjavanju plastičnog otpada, posebno PET ambalaže, gdje su podaci preuzeti iz Velike Britanije i sve je izraženo u funtama što također govori o tome kako je posao odrađen. Tri milijuna kuna je to plaćeno, na kraju čitavog postupka kad je sve gotovo, dobijemo Studiju izvodivosti koja je kompilacija podataka sa zadaćom da potvrde naše prethodne zaključke. Tako se ne radi nijedan posao, kad kupujete veš mašinu doma, ne kupujete je tako, rekao je Vuljanić.

Tajnik Građanske inicijative Karlovac Žarko Kotur zaključno je poručio.

-Nemoj im oprostiti Bože jer znaju što rade! (m.m.)

Foto: i.č.