Prvi Karlovački

Goran Franković, zapovjednik VZKŽ: Jedinice lokalne samouprave mogle bi vatrogasce osloboditi komunalne naknade

28.02.2020

Karlovac

Od 1. siječnja u primjeni je novi Zakon o vatrogastvu, a najznačajnija novina je ta da je Hrvatska vatrogasna zajednica transformirana iz zajednice udruga u novo tijelo državne uprave i postala je Središnji državni ured za vatrogastvo. Što konkretno ta transformacija znači za vatrogastvo, ali i druge najznačajnije novine „pretresli“ smo s Goranom Frankovićem, zapovjednikom Vatrogasne zajednice Karlovačke županije.

Jedna od namjera i ciljeva novog Zakona o vatrogastvu je bilo jasnije uspostaviti  odgovornost i zapovjedni lanac unutar vatrogasne službe, a Franković vjeruje da je taj cilj ispunjen.

To je ispunjeno već time što je sad glavni vatrogasni zapovjednik ujedno odgovorna osoba u tijelu državne osobe, ali i u zapovjednom dijelu jer je na čelu Vatrogasnog stožera RH kojeg čine svi županijski vatrogasni zapovjednici, koji su imenovani prije dva tjedna kao njegovi pomoćnici. Dakle, zapovjednu odgovornost preuzimamo s državne razine. Preustrojem upravnih vijeća u vatrogasna vijeća u javnim vatrogasnim postrojbama i davanja suglasnosti na imenovanje zapovjednika vatrogasnih zajednica gradova i općina ta hijerarhija će biti još bolje vidljiva jer će zapovjednik najniže razine imati suglasnost prilikom imenovanja zapovjednika više razine.

Postupke imenovanja kako ih regulira Zakon o vatrogastvu županijski je vatrogasni zapovjednik i detaljnije objasnio.

Zapovjednik dobrovoljnog vatrogasnog društva, ako je ono stožerno, odnosno središnje, njega bira to dobrovoljno vatrogasno društvo na svojim tijelima i on će biti imenovan od strane gradonačelnika ili načelnika općine, uz suglasnost zapovjednika vatrogasne zajednice kojoj to društvo pripada. Zapovjednik vatrogasne zajednice grada ili općine birat će se putem internog natječaja koji će biti propisan od strane glavnog vatrogasnog zapovjednika. Predsjedništvo vatrogasne zajednice provodi izbor i predlaže imenovanje gradonačelniku ili načelniku općine. Prije imenovanja potrebno je tražiti suglasnost zapovjednika više razine, to znači županijskog vatrogasnog zapovjednika. Županijski vatrogasni zapovjednik također se bira putem natječaja, mora udovoljiti uvjete i prije imenovanja od strane župana treba zatražiti suglasnost glavnog vatrogasnog zapovjednika. Svi u nizu, kao i glavni vatrogasni zapovjednik biraju se na mandat od pet godina. Time smo htjeli napraviti depolitizaciju zapovjednog sustava, da ne ovise o mandatnom razdoblju vlasti, bilo lokalne, područne ili državne razine.

Ima novčanih kazni, ali i više prava za vatrogasce 

Zakon o vatrogastvu propisuje i čitav niz prekršaja za koje su određene novčane kazne, a koje se kreću od dvije tisuće pa do 50.000 kuna. Upravo tog dijela pribojavaju se dobrovoljni vatrogasci, no županijski vatrogasni zapovjednik smatra da za to nema razloga.

Moram prije svega reći da imamo puno više članaka koji obrađuju prava vatrogasaca. Tu je možda malo nerazumijevanja naših kolega u dobrovoljnom sustavu, koji kažu da su Zakonom propisana prava profesionalnih vatrogasaca. Međutim, sva prava koja u trenutku intervencije ili događaja te na vježbama ima profesionalni vatrogasac u istom trenutku konzumira i dobrovoljni vatrogasac. Ugroza ne bira. Vatrogasac mora biti osposobljen, opremljen, mora imati određeno stručno znanje i mora biti zdrav da bi mogao obavljati te poslove na intervenciji i to profesionalno, bez obzira bio plaćen ili bio dobrovoljac. S druge strane ako imamo određena prava, onda je logično da imamo i određene obaveze.  Dobrovoljno možemo ući u sustav vatrogastva i taj sustav mora čovjeka štititi, no u sustavu postoje pravila igre. O ispravnom postupanju na intervenciji ovise životi ne samo onih koje spašavamo, nego i životi vatrogasaca, ovisi kolika će biti šteta na imovini. Smatram da ćemo time dobiti kvalitetniji odnos prema vatrogasnoj službi. Vjerujem da velika većina vatrogasaca razumije da se te kaznene odredbe neće odnositi na njih.

Dobrovoljni vatrogasci obično su zaposleni ili kod privatnih poslodavaca ili u javnom sektoru. U situacijama kad budu angažirani na nekim izvanrednim situacijama, bilo je slučajeva da su zbog toga imali problema na poslu. To je također jedan od problema za koji treba pronaći rješenje.  Franković napominje da postoji vrlo jasan sustav mobilizacije u sustavu vatrogastva te se zna koji ljudi, koja tehnika i kako će biti angažirani. No nedostaje detaljna evidencija koja će biti dostupna svim trima stranama u kojoj će se znati s kojeg je područja vatrogasac i gdje je zaposlen. Na temelju toga, kaže u nastavku, ne bi trebalo biti problema da se lokalna samouprava i poslodavci uključe i vatrogascima osiguraju određene beneficije.

Lokalnoj samoupravi najlakše će biti osloboditi te ljude od komunalne naknade. To su toliko mizerni iznosi da se neće osjetiti u proračunu. To se i do sada moglo učiniti. Pitanje je može li to biti i oslobađanje od plaćanja javnog prijevoza ili prednost pri upisima u vrtić djece vatrogasaca? Zapravo to mogu biti sve beneficije koje lokalna samouprava ima u svojoj nadležnosti. Moramo uspostaviti i jasan dijalog s poslodavcima. Treba spojiti vatrogasca s lokalnom samoupravom i poslodavcem. Taj trokut mora biti jasno definiran ugovorom. Ako idemo na mobilizaciju svatko mora trpjeti. Logično bi bilo da se potiče poslodavce, a da to učini lokalna samouprava, da zapošljavaju vatrogasce i da ih se oslobodi nekih davanja na tog vatrogasca i da vatrogasac opet kod poslodavca ima pravilnikom definirano dva, tri ili pet slobodnih dana na temelju toga. Ako imamo samo mobilizacijski poziv bez ovih stvari riješenih onda ćemo imati veliki problem. Niti će se ljudi javljati za intervencije, niti će poslodavci zapošljavati vatrogasce, niti će jedinice lokalne samouprave moći ispuniti obaveze prema svojim građanima. I što onda? Moramo profesionalizirati sustav, a to je nije intencija. (kb)