Godina je dana prošla od smrti Olivera Dragojevića; Pozitivan, skroman i jednostavan ostaje zauvijek u srcima

Godina je dana otkako nas je napustio Oliver Dragojević. Iako je u svojoj pjesmi rekao da nikada nećemo saznati gdje njegova duša spava, svakim smo danom sve više svjesni da upravo ona spava u svakome od nas, u svakome galebu, morskome valu, u svakoj noti.

Nakon borbe s karcinomom pluća, kapetan je na današnji dan otplovio u vječnost. Iza sebe je ostavio suprugu Vesnu, sinove Dina, Davora i Damira te petero unučadi. Taj je dan proglašen Danom nacionalne sućuti.

Posljednji je puta otplovio prema Veloj Luci 2. kolovoza, a iz Splita ga je ispratilo više od 10.000 ljudi i stotine brodica.  I galeb je ispratio svog galeba simbolično sletjevši na zvonik svetog Duje. Nitko neće zaboraviti Torcidinu bakljadu toga dana, Oliverovu sliku na zvoniku crkve, zvukove sirena, suze, najljepše melodije i pljesak. Dan je to koji se urezao duboko u srca.

Oliver je živio stvarajući glazbeni bedem kojeg nitko poslije njega neće moći srušiti. No to je onaj bedem na koji se naslonimo uvijek kada tražimo potporu našoj emociji. Kao kada se dijete ušulja majci u siguran zagrljaj. Urezale su se u svakome od nas uspomene kojih je Oliver sastavni dio. Obilježio je brojne zajedničke trenutke, plakali smo uz njih, voljeli se, smijali se. Uz njegove smo pjesme odrasli, pjevajući ih s radošću i lakoćom. Nije važno znaš li pjevati, imaš li sluha, samo pjevaj.

A kako se odužiti Oliveru za svaku emociju koju je izazvao u nama? Pjesmom, jer ča je život vengo fantažija…

Foto: David Ivić