Glazbena škola slavi 220 godina – poklon koncertni klavir Steinway i novi prostor

Glazbena škola Karlovac ove godine slavi 220 godina rada. Osnovana je 10. listopada 1804., kolijevka je formalnog glazbenog obrazovanja u Republici Hrvatskoj i jedna je od najstarijih glazbenih škola u Europi. Prije Karlovca glazbene su škole imali samo Pariz i Berlin.

Kako su iz Glazbene najavili - rođendanski poklon za 220 godina škole stigao je u novu dvoranu i slavlje može početi! Poklon je, naime, novi koncertni klavir poznatog proizvođača Steinway & Sons. Koncem ljeta Glazbena škola je dobila i dodatne prostore u zgradi nekadašnjeg Croatia osiguranja na Zrinskom trgu, a sve to povod za razgovor s ravnateljicom Snježanom Mrljak. U Glazbenoj školi je u tijeku i izbor ravnatelja, a kako je istaknula županica na koncertu povodom promocije novog klavira, Školski odbor je potvrdio još jedan mandat Snježani Mrljak i čeka se još potvrda Ministarstva.

Za početak, kako je novi Steinway stigao u Glazbenu školu?

-Naime, ovaj Steinway je trebao stići u dvanaestom mjesecu u našu dvoranu u Banjavčićevu ulicu, a kako se tamo kopa, došli smo dan prije vidjeti kako ćemo to urediti i neugodno smo se iznenadili što nismo mogli uopće prići vratima, a kamoli doći kombijem. Onda smo odlučili ostavili klavir u salonu Kovačiček u Zagrebu dok Banjavčićeva ne bude gotova. Vrijeme je prolazilo, Banjavčićeva još nije gotova i u tom očaju, jer smo klavir morali maknuti iz Zagreba, a ova je dvorana dobivala svoj lijepi izgled i odlučili smo da ćemo ga staviti u zgradu na Zrinskom trgu. Planirali smo ga preseliti, ali kako je ova dvorana malo po malo uređena shvatili smo da će ovaj klavir, uz ovaj lijepi prostor i akustiku najvjerojatnije tu i ostati. Da smo ga stavili u naš stari prostor ne bismo vjerojatno shvatili koliko je ovaj prostor za njega dobar.

Ovo je prvi Steinway u Glazbenoj školi?

-Ovo je prvi takav vrijedan instrument i zato smo jako ponosni što smo si ga uspjeli priuštiti. To je bila davna želja jer takav instrument privlači i dobre izvođače i jedan nivo sviranja koji do sada nismo imali. Klavir, također Steinway, koji je još uvijek jako dobar je u Zorin domu. Star je više od 40 godina, to je klavir još iz moje mladosti. To su daleko najbolji klaviri i inače klaviri Steinway postoje već 150 godina i svi su u upotrebi. Toliko o tome koliko vrijede i koliko su dugovječni.

Glazbena je škola „prerasla“ svoju zgradu u Cesarčevoj ulici i godinama se pričalo o potrebi za dodatnim prostorom. Spominjale su se razne opcije. Jeste li zadovoljni ovim rješenjem, bivšom zgradom Croatia osiguranja?

-Mogu reći da jesmo u potpunosti. Ovaj prostor zadovoljava, za sada, s obzirom koliko učenika imamo i kako funkcioniramo. Problem je počeo kad smo počeli s opće-obrazovnom školom prije pet godina. I prije smo imali prostorne probleme, ali smo to rješavali. Tada je to zaista postao gorući problem i koliko god smo pokušavali s osnivačem, Karlovačkom županijom, pronaći rješenje nismo nikako mogli. Neke zgrade u Zvijezdi su bile u igri, ali su tu bila potrebna ogromna sredstva koja niti Grad niti Županija, a niti mi niti Ministarstvo nismo imali. A kako smo došli do ove zgrade? Pa jednom smo dana počeli brojati prozore na Croatiji i shvatili da bi ta zgrada možda mogla biti dobra za nas. Kad smo nazvali vlasnika, a Croatia je u sklopu Adris grupe, otključali su nam i shvatili smo čim ušli u unutra da tu ima jako puno prostora. To je 1.600 kvadrata na četiri etaže i prostor je potpuno primjeren našim potrebama. Prostor se trenutačno adaptira. Prizemlje je, recimo, završeno, kat se adaptira za opće-obrazovnu, a drugi i treći kat su već spremni za nastavu. Tako da ćemo već kroz nekih mjesec, mjesec i pol dana potpuno opremiti zgradu i imati uvjete kakvi dolikuju školi.

Brzi ste. Ljetos ste dobili zgradu, a sad ste već pri kraju s opremanjem.

-Brzo je i mojih devet godina na ravnateljskom mjestu prošlo, a kad se okrenem unatrag, bila je i korona, jedni projekti su završavali, drugi nisu počeli,  sve su to nekakve stvari koji utječu na rad. Bila je i promjena župana, gradonačelnici su se mijenjali i dakle sve su to stvari koje imaju veze s tako velikim strukturnim projektima, ali da se vratim na ovu zgradu. Mi smo bili spremni za to i kad smo shvatili da nam se Croatia nudi, u tom smo času odmjerili kako ćemo sve to platiti. Županija je platila zgradu oko 6,5 milijuna kuna i naravno da nismo mogli očekivati da još i urede zgradu pa smo svoja sredstva namijenjena za klavir preusmjerili u adaptaciju, a za klavir smo dijelom digli kredit. Financijski smo to posložili, imamo sreću i s izvođačima koji vrijedno rade, puno smo sami uredili, dakle naši domari. Dobro je bilo što je zgrada bila prazna, iako je na izgled izgledala dosta dobro ipak je bila dosta zapuštena. Kad smo krenuli nailazili smo na razne prepreke, od grijanja, struje, odvoda, dovoda… Sve je to trebalo urediti, no ranije smo pripremili izvođače. Pa ako je to brzo… Jednostavno mora biti brzo jer nemamo vremena za razvlačenje. Na vrijeme smo ishodili sva rješenja i sve dozvole. Najvažnije nam je ono našeg Ministarstva da možemo održavati nastavu. Tu su i silni atesti, no kroz ljeto smo jako puno radili i kad smo potpisali ugovor, drugi dan smo krenuli s radovima.

Koliko učenika pohađa Glazbenu školu?

-Škola ima 560 učenika. Radimo na četiri lokacije, Cesarčeva 3, sad smo ovdje na Zrinskom trgu, prije smo bili u Domobranskoj odakle selimo, a radimo i Osnovnoj školi Slave Raškaj Ozalj i  u Osnovnoj školi Slunj.

Gdje to svrstava karlovačku Glazbenu u odnosu na druge glazbene škole u Hrvatskoj.

-Mi smo tu negdje u sredini, ali broj učenika nije najvažniji kriterij ako bi se uspoređivali s drugima. Prednjačimo u mnogo toga, kao što smo prednjačili i bili prvi u svemu tako smo i danas po našim programima. Imali bi i više učenika kad bi imali više područnih škola. Planiramo da bi se otvorili neki neformalni razredi u Dugoj Resi, Draganiću, Mahičnu i sigurno ćemo doći na više od 600 učenika za koju godinu. Ponavljam da to nije toliko važno. Puno je važniji onaj program koji dajemo gradu i lokalnoj zajednici i s tim se jako ponosimo jer smo zapravo perjanica glazbenog umjetničkog obrazovanja u Republici Hrvatskoj.

Imate i više od 80 zaposlenih?

-Puno nas je. To je, kako volim reći, mravinjak i košnica ljudi sa svojim problemima, svojim životima. Imamo podijeljene odjele; Odjel za gudače, Odjel za puhače, Klavirski odjel i svaki ima po svojim predmetima odjele. Oni imaju svoje pročelnike i na taj način funkcioniramo kao „ministarstva“, imamo sastanke pročelnika i na taj način funkcioniram jer s tolikim brojem ljudi ne bih mogla funkcionirati ni na dnevnoj bazi, a s obzirom da imamo jako puno aktivnosti i programa organizacijski svakodnevnih, bilo bi to zaista nemoguće.

Voditi školu ovakvog tipa po mnogo čemu je drugačije od vođenja „obične“ škole. Veliki broj učenika koji zahtijevaju individualnu nastavu, što opet zahtijeva prostor, puno zaposlenih, a tu je još u skup pogon što se tiče instrumenata.

-To je istina. Ovih dana imamo izbor ravnatelja i kad sam predstavljala program govorila sam koliko novaca treba ovakvoj jednoj školi. Znači 460 tisuća eura je hladni pogon Glazbene škole. Sredstva su iz raznih izvora; sredstva participacije roditelja, vlastita sredstva, decentralizirana sredstva, naravno sredstva koja uprihodimo putem mnogobrojnih projekata koje pišemo i na koje se javljamo i to nam je dosta veliki dio novca u našem budžetu. Po samoj participaciji ne bismo mogli sve to skupa realizirati tako da jako puno radimo. Naši instrumenti jesu skupi jer moraju biti dugotrajni, moraju podnašati svakodnevna vježbanja i ne možemo si priuštiti da nam se violine i harmonike stalno kvare, nego kupujemo vrhunske instrumente koji dugo i traju.

Koliko koštaju? Možete izdvojiti neke primjere, od najjeftinijih do onih skupljih?

-Najjeftinije su recimo flaute 700 eura. Violine i flaute su instrumenti koje imaju jasno i skuplju varijantu, ali Yamahine flaute su d0 700, 800 eura. Puhački instrumenti su izuzetno skupi jer su rađeni ručno i to su cijene do 10 tisuća eura, harmonike su osam tisuća eura, pa su tu majstorske violine, tambure su po tri tisuće eura. Sve je to jako skupo.

Spomenuli ste programe koje organizirate u lokalnoj zajednici. Podsjetite koji su to programi.

-Imamo Karlovac Piano Festival i u sklopu toga Piano maraton koji radimo u parku; Međunarodnu ljetnu školu gitare već 25 godina; 10 godina provodimo Noć glazbe i slavimo Bachov rođendan. Imamo velike simfonijske koncerte; Klasika u parku, Opera u Šancu, Božićna bajka, koncerte Karlovačkog komornog orkestra, proljetni koncert učenika… Prošle godine smo imali projekt Klasika na vodi u Slunju, imali smo Tesla Ozalj Festival u Ozlju… Spomenula bih i Francuski poljubac koji će bit kroz mjesec dana. Naravno to su samo oni veći projekti, ali ne prođe tjedan da nemamo neki program, sad će biti maškare, pa uskrsni program, koncerti za natjecanja učenika, razne produkcije, nastavnici imaju svoje koncerte klase… Za Božić smo imali više od 40 programa, koncerata i na Adventu, u školi i u Zorin domu. Zaista puno radimo i imamo oko 100 koncerata godišnje kad sve zbrojimo.

Ova godina je slavljenička godina. Kako ste planirali proslavu velikog jubileja - 220 godina Glazbene škole?

-MI smo planirali početak proslave dolaskom Steinway-a, planirali smo da ćemo ga predstaviti u Domu HV i imati veliki event. To je trebalo biti 10. listopada prošle godine i da time ulazimo u slavljeničku godinu. Međutim, prvo je Dom HV zatvoren za upotrebu i mi nemamo u Karlovcu prostor gdje bi naš Steinway prezentirali jer htjeli smo napraviti veliki koncert s orkestrom. Zorin dom nam je za to što smo planirali premali pa smo od toga odustali i pritisnuti obavezama oko selidbe smo shvatili da to nećemo stići. Sve smo pomaknuli za jednu godinu i s proslavom ćemo krenuti 10. listopada ove godine i kroz 2025. će biti ti koncerti koje smo planirali.

Napravili smo i nove vizuale što se može vidjeti na izlogu naše nove škole. Pripremamo tisak monografije i trajat će godinu dvije dok ne bude gotova. Središnji događaj planiramo veliki event u parku sa svih 560 učenika s jednom jako dobrom i prigodnom kompozicijom tako da proslavimo svi. Imali smo razbih vrsta proslava, od simfonijskog orkestra, ali dogovor je da akcent bude na učenicima, da budu vrijedni i važni ne kao publika, nego kao sami izvođači. To je naš plan, a što će biti vidjet ćemo. Glavno je da smo riješili ovaj bazični dio i ovdje nam je zgodno, ovdje smo blizu parku kao i na staroj lokaciji pa će nam park biti fokus našeg djelovanja.

Dakle, za sve imate i rezervni plan?

-Sve mora ići. Show must go on! To je naša deviza. Škola funkcionira na bazi plana i programa i sve se mora dobro isplanirati pa smo mi već skoro i cijelu 2025. godinu isplanirali. Moramo uvijek imati back up, ako pada kiša, moramo imati rezervni plan za prostor i to smo uvijek imali.

Devet ste godina ravnateljica, a inače profesorica klavira. Fali li Vam rad u nastavi?

-Nažalost, to je zabranjeno i ne smijem raditi u nastavi, čak ni pro bono, da imam samo dva đaka. S druge strane posao ravnatelja je dinamičan i kad imate raspored sati škole, morate biti u školi, nema tu ne mogu doći, tako da mi je to davalo jednu slobodu u radu i kreativnosti da nisam vezana rasporedom. No, veseli me što sam učenicima uspjela dati bolje uvjete rada, što smo otvorili opće-obrazovnu školu i tako dalje, i to mi je nadomjestilo nastavu. Do mirovine imam tri godine i osam mjeseci i gledat ću da sve što planiramo napravimo s ovom zgradom Croatije, da mogu mirne duše otići i da sam napravila sve što sam mogla za moje djelatnike. Jako se veselim mirovini jer ću ostati raditi četiri sata kao profesor klavira.