„Glazba se razvija u nama i prije rođenja, ritam usađuje mir u nama“

Glazbeni centar Buka osnovan je prije tri godine na inicijativu Ines Bunčić. Ines je spojila svoja znanja iz radne terapije te glazbenog obrazovanja te vodi različite glazbene igraonice, a bavi se vođenjem terapijskog bubnjanja i inkluzivnih bubnjarskih radionica za djecu i odrasle. Uz brojne suradnike i voditelje Buka je postala nezaobilazno mjesto neformalnog glazbenog obrazovanja. Sve to bile su teme o kojima je Ines Bunčić govorila prilikom gostovanja u emisiji Aktualno u programu našeg radija. S njom je gostovala je mlada polaznica Buke, Lucija.

Glazbeni centar Buka je izdao priručnik za nove mlade polaznike. Ines, o čemu se tu radi?

- Izdali smo priručnik koji je namijenjen najmlađima, u dobi od tri do 10 godina. Najbitnije nam je da je to inkluzivni priručnik, odnosno mogu ga koristiti i djeca sa teškoćama. Priručnik se sastoji od pjesmarice, a ona je pisana po Rainbow metodi. To je metoda učenja nota koja povezuje sustav boja s notama. Svaka boja povezana je sa određenom notom, a držimo se C dur ljestvice. Odlično je to što je to djeci vrlo interesantno, jer je i šareno. Interesantne su im i pjesme koje se unutra nalaze. Pjesme su namijenjene djeci, imamo i prigodne pjesme, za Božić, svetog Nikolu, za rođendane, a imamo i za starije neke strane pjesme iz crtićima kao što su Frozen i Spider-Man. Neke od pjesama su prilagođene na način da se temelje na bojama, a neke su u crtovlju. Tu su i prikazi 20 glazbenih igara, koje su dobar temelj za učenje o ritmu i notama kroz igru.

Nedavno ste proslavili treći rođendan, kako je došlo do ideje za otvaranje neformalnog obrazovanja glazbe?

- Buka je osnovana prije tri godine, do ideje je došlo iz moje osobne perspektive kako bi se tako nešto trebalo ponuditi u Karlovcu. Ja sam radni terapeut i terapija mi je vrlo važna u radu, tako da smo se odlučili na taj pothvat.

Kada ste otvarali centar krenuli ste sa bubnjevima, koliko je ta terapija važna za najraniju dob?

- Kao i svi, mi se vodimo propisanim fazama kada koje dijete može nešto naučiti, ali se trudimo to unaprijediti. Glazba se razvija u nama i prije rođenja, tako se mi vodimo ritmom koji usađuje neki mir u nama. Sa bubnjevima smo krenuli u Frendofonu, gdje nam je Lucija bila jedna od prvih polaznica.

Lucija, ti si imala četiri godine kada si krenula na bubnjeve, kakav efekt je to imalo na tebe?

- Bilo mi je lijepo i zabavno. Nakon radionice s bubnjevima smo krenuli svirati druge instrumente. Sada sviram gitaru. Učili smo svirati kroz igru, tako da nismo ni primijetili da smo učili.

Lucija u koju školu ideš?

- Idem u osnovnu školu Grabrik, gdje sam četvrti razred. Uz gitaru i školu se bavim i tenisom. Gitaru uvijek imam poslije škole, a tenis ovisno o smjeni u školi, no najvažnija mi je Buka.

Idu li tvoji prijatelji iz škole u Buku?

- Ne idu, no pitaju me kako mi je tamo i imamo li testove, kao u običnoj glazbenoj, što nemamo.

Ines, vi ste omogućili polaznicima da nakon određenog vremena osnuju svoj sastav. Zašto je to važno?

- Mi organiziramo tečaj za polaznike instrumenata na način bendova. Pa je prirodan slijed da se oni udruže i osnuju svoje bendove. Probe su barem jednom tjedno, iako je često i više puta tjedno. Prošlo ljeto smo imali pet ili šest koncerata. Organizirali smo i festival, gdje je nastupalo 14 izvođača iz cijele Hrvatske, a naši polaznici su s njima dijelili pozornicu.

Kakav im je pristup glazbi nakon nastupa, zapnu li još više i kakve su reakcije roditelja?

- Naša iskustva su jako pozitivna, a to je naš cilj, da imamo što više alternativne glazbe, koja će se dalje širiti. Roditelji su zadovoljni s djecom u svim pogledima, imamo saznanja da su se djeca unaprijedila i u aktivnostima svakodnevnog života.

Koliko je suradnika angažirano u Buki?

- Imamo devet voditelja i pet instrumenata.

U suradnji sa udrugom Frendofon radite i sa njihovom djecom. Kako oni reagiraju?

- Podijelila bih to u dvije kategorije. Imamo djecu sa teškoćama u našim redovnim grupama, a drugo su radionice za djecu sa teškoćama. Sa udrugom Frendofon dugo surađujemo i kod njih provodimo radionice s njihovim članovima. Koristimo metode da potaknemo ostvarivanje njihovih ciljeva u svakodnevnom životu. Nije nam prvotna misao naučiti ih svirati, već dobro djelovati na ciljeve koje smo za svakog pojedinca odredili. Za sada nismo imali problema sa teškoćama djece.

Kakve su reakcije roditelja?

- Imamo saznanja da su zadovoljni i oni i djeca, te da jedva čekaju radionice.

Frekvencija bubnja je najprirodnija našem tijelu, bi li ih preporučila i doma da si ih ljudi kupe za antistres terapiju?

- Da, ali ne bilo kakav. Mi radimo sa zapadno afričkim bubnjevima, koji se sviraju rukama i oni imaju iscjeliteljsku moć. Bubanj vas nosi. Razmišljali smo i o antistres terapiji za odrasle. Trenutno imamo nedostatak vremena i prostora. Sve prostorije su popunjene. Imat ćemo i radionice ukulela za odrasle. One su odličan instrument koji može naučiti svirati svatko.

Moramo spomenuti da centar prima upise.

- Upravo tako, ukoliko netko izrazi želju može nam se javiti i mi ćemo vidjeti imamo li slobodnih mjesta u grupi. Na otvorenim radionicama mogu svi sudjelovati.

Imate i opremu za najam glazbene opreme. Što kod vas možemo posuditi i pod kojim uvjetima?

- Tako je, ove godine smo otvorili obrt za najam opreme. Prvotno je obrt bio namijenjen za najam razglasa za koncerte ili privatne događaje.

Što nam iduće spremate?

- Za blagdane nismo ništa pripremili, ali radimo program za poslije blagdana, kada se svi vrate mirniji da mogu doći kod nas. U siječnju će se održavati radionice za djecu koje će biti otvorenog tipa. Bit će i radionica za odrasle. Imamo i jam session i glazbeni buvljak u jednom, to možete očekivati za širu publiku u siječnju i veljači. Na buvljaku možemo zamijeniti ili prodati opremu koja nam ne treba.

Lucija, što nam imaš poručiti za kraj?

- Želim da svi moji prijatelji dođu u buku, tu se uči kroz igru, a ne kroz testove, jako je zabavno.