"Glavni cilj jesu Olimpijske igre, ali još ne razmišljamo o tome, prvi korak je Europsko prvenstvo iduće godine"

Konačno su se ove godine stvari posložile za karlovačkog atletičara Brunu Belčića, najstarijeg od braće Belčić, oporavljen od ozljede ostvaruje odlične rezultate. U lipnju je u Karlovcu na Ekipnom prvenstvu Hrvatske za seniorke i seniore bio drugi na 3.000 metara sa zaprekama. Zatim je u sastavu reprezentacije Hrvatske nastupio na Ekipnom prvenstvu Europe u Mariboru, a nakon toga i na Univerzijadi u Bochumu. Bruno Belčić je na Pojedinačnom prvenstvu Hrvatske za seniorke i seniore u Karlovcu uvjerljivo osvojio prvo mjesto. Da je u odličnoj formi dokazao je na mitingu u belgijskom gradu Oordegemu, gdje je postavio novi državni rekord na 3.000 metara sa zaprekama s 8:39,25. U ovoj godini očekuje ga još nekoliko natjecanja na kojima će pokušati još popraviti svoj rezultat. O svemu tome razgovarali smo sa seniorskim reprezentativcem Hrvatske Brunom Belčićem.

Bruno, dvije godine si bio u krizi zbog ozljeda, kako je ustvari bilo?

-Pa da, bilo je dosta stresno, problema sam imao s tim ozljedama, bilo je to krizno razdoblje. Nisam više znao što da radim, ali ova sezona ispala je fenomenalna, baš sam sretan i spreman za dalje.

Dobro si se pripremio za ovu sezonu i kvalitetni rezultati su došli, uspio si se vratiti na najbolji mogući način, što misliš o tome?

-Prošle godine sam imao tu gadnu ozljedu, nisam trenirao četiri mjeseca, tako da sam u desetom mjesecu počeo trenirati ispočetka. Onda nismo znali kako će sve to ispasti, ali eto uspio sam se vratiti, taj državni rekord planiran je puno prije, već i prošle godine, čak i pretprošle godine, ali kako sam imao te ozljede, nije išlo. Ove godine sezona nije počela najbolje, otvorio sam s 9:10, što mi nije ni blizu osobnom rekordu. Nekako sam počeo u glavi sumnjati u sebe, ali kako je išla sezona sve dalje i dalje rezultati su se spuštali. Zapravo mi je trebalo puno više vremena da dostignem top formu zbog te ozljede, prava forma došla je u osmom mjesecu.

Koliko je bitna konkurencija u utrci da bi se istrčao rekord?

-Jako bitna, pogotovo nama u Hrvatskoj, gdje nema svjetskih klasa, profesionalaca, koji idu na velika natjecanja i nema nas tko povući. Nama baš to fali, jer bi lakše došli na njihovu razinu, zato se mora ići na mitinge vani, gdje su zečevi, oni imaju točno predviđeni tempo koji trče i onda mi njih trebamo samo pratiti i ne trebamo razmišljati. To sam ja napravio, pratio sam grupu i istrčao sam državni rekord. Ovdje u Hrvatskoj je to dosta teško, ako se i dogovorimo da se međusobno vučemo, nije tako jednostavno, netko će usporiti, pa će se izgubiti sekunda, brzo se sve izgubi, a tamo je sve po propisu.

No, treba imati snage pratiti zečeve i grupu, kako na to gledaš?

-Pa da, naravno, treba imati snage, ali mislim, tamo su najjači trkači u jačoj grupi. Organizatori točno znaju tko ima koji rezultat i otprilike koliko bi mogao ići i onda ga stave u grupu koja mu odgovara. Ti mitinzi vani su jako dobro organizirani, pogotovo u Belgiji, bio sam i u Njemačkoj ove godine. Puno je lakše tamo istrčati dobar rezultat, kada ima puno trkača koji su na istoj ili sličnoj razini kao ti, tako da je puno lakše.

Je li bila jaka konkurencija u ovoj utrci kada si oborio državni rekord?

-Tamo je istrčano osam normi za Svjetsko prvenstvo u Tokiju, realno je da je to grupa kao na Svjetskom prvenstvu, ta jačina mitinga. S time da je za Svjetsko prvenstvo norma 8:20, tu normu je već istrčalo dvadesetak ljudi. To je jačina Europskog prvenstva iduće godine u Birminghamu. Tako da, 27. sam bio, nije loše.

Na državnom prvenstvu u Karlovcu vratio si naslov državnog prvaka, kakva je bila konkurencija na 3.000 metara sa zaprekama?

-Sada su i ostali dečki dosta dobri, spustili smo se četvorica ispod devet minuta, tako da mogu reći da je konkurencija nikada jača na 3.000 metara sa zaprekama. Mislim da sada s ovih 8:39 meni rezultat ispod devet minuta nije dobar. Sljedeće godine je norma za Europsko prvenstvo 8:20, tako da ganjamo tako nešto.

Koliko ti je Matko pomogao u povratku, u utrkama i treninzima, je li ti bio poticaj i podrška u svemu tome?

-Najvažnije mi je bilo trenirati s nekim, tu je bio Matko, skupa smo trenirali cijelu zimu, pogotovo kako sam ja bio ozlijeđen, trebalo mi je više vremena da se vratim. On je taman onda bio sa mnom, jer su mu odgovarali ti malo sporiji treninzi, dok ja nisam počeo raditi jače treninge kao prije. Tako da smo se ove sezone baš našli, skupa smo radili cijelu zimu i njemu je to puno pomoglo, odlično je odradio posao na Europskom juniorskom prvenstvu, bolje nego smo očekivali. Išao je ispod devet minuta kao junior, ja sam išao tek kao mlađi senior ispod devet minuta, tako da je to za njega odlično, i ja njemu pomažem i on meni.

Nastupio si na Univerzijadi, je li moglo biti bolje?

-Najveći problem je bio, što su kvalifikacije bile ujutro i to meni nije pasalo. Pogrešnu smo taktiku odabrali, ja sam trčao na zadnjem mjestu i prestizao sam one koji su otpadali, na kraju je osam iz grupe išlo u finale. Najbolji nisu pukli, već su ubrzali i ja ih nisam uspio stići, tako da sam na kraju bio deveti. Tko zna, možda bi u finalu išao puno bolje, finale je bilo poslijepodne, spojile su se dvije grupe najjačih, možda bi ih držao i možda bi već tada istrčao državni rekord. Na kraju sam ispao zbog tog jednog mjesta, nije mi žao, nakon toga sam otišao u Belgiju i oborio državni rekord. No, moglo je to biti puno bolje na Univerzijadi, trebalo je tako malo.

Jesi li se odmorio od napornih utrka?

-Da, jesam, imao sam pauzu tjedan dana, baš mi je to trebalo, jer sam već osjetio umor. Noge su mi bile već jako umorne, ozlijedio bih se vjerojatno da sam nastavio trčati. Tako da mi je trebala ta pauza, sada mogu lagano nastaviti.

Ima li još natjecanja u ovoj godini?

-Pa, ima par natjecanja u devetom mjesecu, bit će isto i naš miting, tu ću nastupiti na 2.000 metara sa zaprekama, bit će i Kup Hrvatske za seniore. Nije to sada nešto važno, najvažnije je odrađeno, već idem opušteno u to.

Je li lov na rekord moguć u svakoj utrci?

-Pa je, od sada pa nadalje, svaki put kada ću trčati osobni rekord, popravit ću i državni rekord. Tako da je moguće da ga iduće godine nekoliko puta popravim. Nije meni cilj ovih 8:39, meni je cilj trčati puno brže, ali za sada je tako.

Nadaš li se kojem velikom natjecanju iduće godine?

-To Europsko prvenstvo u Birminghamu je sredinom kolovoza iduće godine, mislim da imam dobre šanse, pogotovo ako ne bude ozljeda. Ako nastavim trenirati kao ove godine, jer sada više ne krećem od nule, krećem od 8:39, nema razloga da ne idem sljedeće godine još brže. Norma je znači 8:20, norma je onako, može se istrčati, ali jako teško, postoji taj ranking, tako da s tri utrke na razini državnog rekorda i malo bolje, trebao bi biti unutra, mislim da imam dobre šanse upasti tamo.

Ozljede su iza tebe, ali ove godine Andrej ima probleme s ozljedama, kakva je trenutno situacija, je li trenira?

-Pa da, on je dosta dobar bio u dvoranskoj sezoni, imao je jako puno utrka, ne znam, njega muči ta Ahilova tetiva već dosta dugo, od četvrtog mjeseca prošle godine. Tako da ne znamo što je s tim, jer mu se stalno vraća, ali trenira, vratio se, oporavio se i trenira. No, šteta, falilo mu je jako malo do Europskog prvenstva za mlađe seniore, desetak stotinki za normu, tu je malo psihički potonuo, ali ima još vremena za njega, sljedeće godine bit će bolje.

U dvorani je bio dobar, imao je puno natjecanja, je li ga to iscrpilo?

-Može biti, sve ovisi o broju natjecanja, ja o tome dosta raspravljam s trenerom. Ja baš nisam za dvoranu, pogotovo jer moje discipline 3.000 metara sa zaprekama nema u dvorani, to je vanjska disciplina, na otvorenom, u dvorani je nema. Meni je dvorana bez veze, jer ne mogu pokazati u svojoj disciplini što mogu, onda ja najradije preskačem dvoranu, iako i ona ima svoje dobrobiti. Treba trčati i u dvorani ali ne previše, ako ima deset natjecanja to je previše. Tako je Andrej ove godine imao dosta utrka u dvorani i nije imao odmor nakon toga, možda ga je to iscrpilo.

Bruno, kako ide na Kineziološkom fakultetu?

-Sada sam na petoj godini, imam još neke zaostatke iz prošlih godina, ali to ću riješiti sljedeće godine. Ove godine sam se dosta posvetio povratku iz ozljede, tako da sam fakultet malo stavio sa strane, ali iduće godine ga planiram završiti da mogu opet trenirati dva put na dan bez opterećenja.

Tvoj tata mi je rekao da te kada završiš fakultet zanima trenerski dio posla, kako zamišljaš taj posao?

-Pa da, naravno da će mi i dalje prioritet biti moja karijera, ali pošto u klubu nema trenera za tehničke discipline, samo se bavimo trčanjem, fali jedan, možda čak i dva trenera, da se pokriju te discipline. Djeca koja dođu kod nas rade sve, ali mi smo orijentirani samo na trčanje, Tako da bih ja najvjerojatnije pokrio ovaj drugi dio, pa da imamo više djece i različite discipline, da budemo konkurentniji na kupovima i državnim prvenstvima ovim većim zagrebačkim klubovima i klubovima iz Osijeka i Rijeke. Oni imaju sve discipline, mi zapravo protiv njih nemamo šanse, jer nas nema dovoljno. Možemo trenirati sve atletske discipline, imamo po zimi i stazu u Sportskoj dvorani, možemo raditi dobro, uvijek možemo otići u Zagreb, u dvoranu na Zagrebačkom velesajmu. Tako da uvjeti su stvarno dobri i može se puno toga napraviti.

Jeste li u klubu zadovoljni s osvojenih šest medalja na državnom prvenstvu za seniorke i seniore?

-Pa, to je po meni jedno od boljih prvenstava do sada, imali smo dva zlata, to smo osvojili Katarina Smiljanec i ja. Tako da je bilo jako dobro prvenstvo i rezultatski i organizacijski. Dosta veliki broj medalja, mislim da u zadnje vrijeme nismo imali toliko medalja na državnom prvenstvu. Da je nastupio Andrej bile bi možda još dvije medalje, na 400 i 800 metara.

Je li se već razmišlja o pripremama za novu sezonu?

-Da, ja sam već u glavi okrenut prema novoj sezoni, tako da sada moramo sjesti, dogovoriti se oko priprema i svega. Da, treba se polako pripremati za sljedeću sezonu, ova je bila samo da se vratim iz ozljede, državni rekord bio je kao bonus. Mislim, ja sam ga planirao istrčati još prošle sezone, ali su me ozljede zeznule u tome, ali da, sljedeće godine planiramo to Europsko prvenstvo i ako to ostvarim, onda sve ide u dobrom smjeru.

Tata i trener Saša bio je posebno sretan nakon tvog državnog rekorda, već je bio pomalo preplašen, imaš li ti takav dojam?

-Svi smo mi nakon skoro tri godine i ozljeda i problema bili zabrinuti, nismo znali što da radimo. Tako da je to njemu bilo ogromno olakšanje, moji i Matkovi rezultati, Matko je jako dobro nastupio na Europskom juniorskom prvenstvu, pa i Andrej je imao odličnu dvoransku sezonu i malo mu je falilo do Europskog prvenstva za mlađe seniore, sva ga je to razveselilo. Sve sada dobro funkcionira i možemo zapravo opušteni i zadovoljni ići u sljedeću bazu, tako da je to najvažnije.

Sigurno ćete zimske pripreme odraditi u toplijim krajevima, to se do sada pokazalo jako dobro, kakvo je tvoje mišljenje?

-To je odlično, pogotovo u dijelu blagdana, nama u tom razdoblju najviše trebaju treninzi, jer dvoranska sezona počinje već u siječnju. Onda nam je to razdoblje jako bitno, pa idemo u toplije krajeve, jer lakše možemo trenirati, a tamo su i drugi atletičari. Na takvim destinacijama ima stotinjak atletičara na stazi i međusobno se upoznajemo, radimo iste treninge, bude puno lakše i zabavnije. Tako da je to jako dobro, otići na pripreme u toplije krajeve.

I muški i ženski dio kluba sve su kvalitetniji i širi se krug osvajača medalja, je li to i cilj svih u klubu?

-Pa, to je cilj, da se širi krug osvajača medalja. Imamo dosta mladih atletičarki i atletičara, koji imaju potencijala, samo je sada pitanje u njihovoj motivaciji i volji koliko će htjeti raditi, jer nije sve u talentu. U atletici je puno više zapravo rad nego talent, treba biti talentiran, ali bez rada se ne može ništa. Do juniora se može malo lakše trenirati, ali kod seniora je puno viša razina.

Sada kada si većinu posla odradio, jesu li treninzi malo opušteniji?

-Sada ću ući lakše u treninge, ide se u to pripremno razdoblje, pričao sam s atletičarima iz drugih klubova i izvana, dosta ljudi sada na dugim prugama koristi "threshold" trening, koji je zapravo malo ispod aneorobnog praga i podiže taj aneorobni prag jako brzo. To se pokazalo zapravo dosta dobro, jer su rezultati u svijetu jako napredovali, ja mislim da baš zbog tog treninga. Marino Bloudek, koji je istrčao normu za Svjetsko prvenstvo na 800 metara, počeo je raditi taj trening i pričao mi je malo o tome. Mislim da to treba uvesti, da mi to fali i da ću nakon toga biti još bolji.

Je li razmišljaš o Olimpijskim igrama u Los Angelesu?

-Sada se Europsko prvenstvo dosta približilo po normi Svjetskom prvenstvu i Olimpijskim igrama. Tako da prvi korak mi je Europsko prvenstvo sljedeće godine, ako to ostvarim, onda mogu gledati za dvije godine prema Svjetskom prvenstvu 2027. godine u Pekingu i ako odem na Svjetsko prvenstvo nema razloga da ne bi išao na Olimpijske igre u Los Angeles, jer je norma ista i isti je broj ljudi koji nastupaju. Mislim, glavni cilj jesu Olimpijske igre, ali još ne razmišljamo o tome, prvi korak je Europsko prvenstvo.